Društvo Banka hrane povodom Svjetskog dana siromašnih

Statistički brojevi su fikcija, a siromašni ljudi stvarnost

Svjetski dan siromašnih je prilika da se realno sagleda stanje, statistički brojevi su fikcija, a siromašni ljudi stvarnost, saopštili su danas iz Banke Hrane.

U toj fondaciji podsjećaju da su Ujedinjene nacije 9. avgust proglasile Svjetskim danom siromašnih.

“Siromaštvo je globalni problem sa kojim se suočavaju skoro sve zemlje u svijetu. Upravo ovaj datum služi da se upozore vlade i javnost širom svijeta da se problem siromaštva mora rešavati ubrzano i zajedničkim angažovanjem”, navode u toj organizaciji.

Ističu da Banka hrane Crne Gore od osnivanja upozorava javnost na zabrinjavajući porast siromaštva, koji je već postao strukturni problem našeg društva.

“Crnogorska ekonomska mašina se ponaša veoma opasno i što se više novca obrće i pozjamljuje, i što BDP više raste, istovremeno rastu nezaposlenost i siromaštvo”, dodaju u toj fondaciji.

Prema njihovim riječima, taj crnogorski paradoks ukazuje da je nešto pogrešno u samom konceptu ekonomskog razvoja i da se nešto krupno treba mijenjati i to odmah.

“Ako je Crna Gora 2006. imala samo 700 miliona eura, a 2019. javni dug sa državnim garancijama će preći 4 milijarde američkih dolara, postavlja se ključno pitanje: “Gdje je Vlada potrošila 3,3 milijarde eura kredita? Očigledno je da taj pozajmljeni novac nije potrošen za otvaranje novih radnih mjesta jer je nezaposlenost, prema Zavodu za nezaposlenost skoro 18 odsto, a 2006. je bila 14 odsto”, kažu iz Banke hrane.

Očigledno je, poručuju, i da se pozajmljene miliajrde, koje ce vraćati naša djeca i unučad, troše na uvećanje bogatstva već bogatih, a da siromašni postaji još siromašniji.

“I ne samo to. Broj ekstremno siromašnih u Crnoj Gori se stalno uvećava. Ovi opasni trendovi – porasta duga, porast nezaposlenosti i porast siromaštva za Banku hrane predstavljaju crveni alarm, koji zvoni na uzbunu”, naglašavaju u toj NVO.

Kako ističu, ekonomija koja ne stvara nova radna mjesta i ne povećava zarade neminovno proizvodi sve više i više siromašnih.

“Ako pogledamo realne podatke vidjećemo da je stavrnost još mnogo gora od slike koju Vlada šalje u javnost. U martu mjesecu 2019. plate je primilo samo 110.000 zaposlenih”, navode u toj fondaciji.

Ti podaci, ukazuju, značajno su drugačiji od onih koje, prema svojoj metodologiji, objavljuje Zavod za statistiku Monstat.

“Prema Monstatu, prosječan broj zaposlenih u 2018. godini iznosio je 190 hiljada, a prosječna bruto zarada je bila 766 eura. Problem je kada se ove dvije bruto zarade pretvore u neto iznose, jer je prema Monstatu prosječna zarada iznosila 511 eura, dok je prema podacima Poreske Uprave 432 eura”, dodaju.

Banka hrane ocjenjuje da je neodrživa situacija kada istovremeno rastu dug, nezaposlenost i siromaštvo, a zarade opadaju.

“Radno aktivnih ljudi u Crnoj Gori ima 320.000 (punoljetno stanovništvo umanjeno za penzionere, studente, ljude sa hendikepom i sl.) , a plate prima samo 110.000 ljudi. Od ovih 110.000 ljudi njih 60.000 zaradi prima iz budžeta i oni ne stvaraju novu vrijednost. Dolazimo do zaprepašćujućeg zaključka da 50.000 zaposlenih u privatnom sektoru izdržava 620.000 građana Crne Gore”, poručuju iz te NVO.

No, kako navode, stvarnost je, nažalost, apsolutno drugačija.

“U Crnoj Gori u 2017. je bilo 38.597 nezaposlenih, 26.873 lica je primalo materalno obezbjeđenje porodice, 10.000 penzionera je primalo penzije niže od 192 eura, dok je 36.639 zaposlenih primalo zaradu manju od 192 eura. Samo ove tri kategrije stanovništva čine 112.109 lica, koja imaju mjesečne prihode manje od apsolutne linije siromaštva, što stopu apsolutnog siromaštva podiže na cijelih 18 odsto”, kažu u Banci hrane.

Ukazuju da niko ne zna kako se broj nezaposlenih sa više od 50.263 iz 2017 smanjio na 38.597, jer je u istom periodu došlo do pada broja zaposlenih koji primaju zaradu.

“Ovo je još jedan paradoks zvaničnih statistika koji ukazuje na kozmetičko dotjerivanje i fingiranje stvarnog stanja. Ako znamo da prosječnu crnogorsku porodica čine 3,8 člana i da ima 1, 2 zaposlena, (podaci su Monstata na popisu stanovništva) onda je zaključak da je prosječna crnogorska porodica sa prosječnim primanjimana na ivici ekstremnog siromaštva”, smatraju u toj organizaciji.

Tu, naglasili su, nijesu uzeli u obzir dugove stanovništva za struju od 120.000.000 eur ili 600 eura prosječno po brojilu, dugove bankama, rođacima i prijateljima, kašnjenja isplata alimentacija samohranim roditeljima i još mnogo troškova koji socijalno ugroženi građani plaćaju isto kao i najbogatiji građani.

“Sama činjenica da pod pritiskom estremne gladi vjerski objekti, NVO, otvaraju narodne kuhinje širom Crne Gore, čiji kapaciteti ni izbliza ne mogu da pokriju potražnju od najugroženijih stanovnika. Pomogli smo do sada 20.295 porodica, koje su mahom višečlane, što nas dovodi do cifre od oko 100.000 ljudi koje smo upoznali da žive u stanju nemaštine. Imali smo do sada 1.604 humanitarnih akcija u kojima je učestvovalo 40.150 volontara”, nabrajaju u Banci hrane.

Kako ističu, trude se da animaraju javnost i da djeluju podsticajno da ljudi i kompanije pomažu najugroženijima.

“Uradili jesmo dosta, ali ne i ono najvažnije – smanjili siromaštvo. To, nažalost, ne može uraditi ni jedna NVO, niti kompanija, a ni pojedinac. U koštac sa siromaštvom se može uhvatiti jedino država ukoliko ima političke volje za to, pa se mi sa pravom pitamo, zašto ne inoviramo ili napravimo novu Strategiju za borbu protiv siromaštva”, dodaju u toj fondaciji.

Konstatuju da je krajnje vrijeme za to, te podsjećaju da smo se obavezali na to Održivim ciljevima razvoja Ujedinjenih nacija, čija smo potpisnica.

“Ništa ne činimo na preveniranju siromaštva, a malo toga za one koji u siromaštvu žive”, ocijenili su u Fondaciji Banka hrane.

Send this to a friend