Društvo NACIONALNI SPECIJALITETI SLABO PROLAZE

Strani turisti nisu čuli za kačamak

Pohovani kačamak

Mojkovčani su sveli račune minule ljetnje turističke sezone, barem što se posjete tiče, naravno bez agencijskih izletnika, koji i dalje izmiču svakoj statistici, pa i procjenama. Zabilježeno je, prema podacima Turističke organizacije, 7.000 noćenja, što je 70 odsto u odnosu na rekordnu 2019. godinu. U osamdeset odsto slučajeva na konak su se odlučivali strani turisti, osim gostiju iz regiona, najčešće Česi, Rusi, Njemci, Francuzi, Poljaci i Ukrajinci. Ne zna se, međutim, koliko su oni potrošilli u Mojkovcu, ali se manje-više zna šta su jeli, odnosno šta nijesu jeli.

Po riječima vlasnika poznatog restorana “Most“, dugogodišnjeg uglednog mojkovačkog ugostitelja Danila Vučinića, strani turisti, kao i recimo prije desetak godina, rijetko naručuju nacionalne, domaće specijalitete.

“Kuvana jagnjetina i teletina, kačamak, cicvara, heldija, sir i kajmak sa okolnih planina, domaći hljeb, priganice, popara, zeljanice, krompiruše i ostale domaće pite, kisjelo mlijeko, kuvani krompir to je, uglavnom, lokalno parče nacionalne kuhinje koje se uselilo u mojkovačke restorane. Jela prošlosti, što su pobijedila vrijeme, krče put naturističkom tržištu, ali ne baš onako kako se očekivalo”, jaže Vučinić.

Prema njegovim riječima većina stranih gostiju nije ni čula za njih.

“Za nacionalna jela najviše je zainteresovan domaći gost. Stranci ih mnogo manje naručuju. Mislim da jeto zato što neznaju kakva su, zapravo. Francuzi, Belgijanci, pai Slovenci naj češće naručuju ribu, pastrmku, a od pića uglavnom traže vino. Rusi, na drugoj strani, ne odustaju od jagnjetine, piva, sokova i domaće rakije. Tako je godinama. To nikako nije dobro jer, bez obzira što možemo biti zadovoljni minulom sezonom, sjenicu na njubaca upravo nezainteresovanost turista za naša originalna jela, ono što bi trebalo da bude glavni dio crnogorskog brenda kada se radi o kuhinji”, ističe Vučinić.

On smatra da su glavni krivci za nezainteresovanost turista za nacionalnu kuhinju sjevera turističke agencije koje dovode goste sa Primorja na izlete. On tvrdi kako oko 60 odsto agencija turiste pronalazi na plaži i vodi ih čak i bez planiranog ručka, pokrivenog cijenom izleta.

“Oni ne dovode goste u Crnu Goru, već ih nalaze kad su oni već stigli. Njima je bitno da napune autobus, dovedu ljude, naplate izlet i kao nešto im pokažu. Ko hoće da jede mora to daplati posebno, ali prvo da prijavi u toku puta ili pred kretanje. Onda vozači autobusa, ili neko iz pratnje izletničke ture, dakle ljudi koji se nikad nijesu ozbiljno bavili turizmom i ugostiteljstvom, zovu nas i naručuju ručak, uglavnom neku šniclu. Obično je na ručku mnogo manje gostiju nego u autobusu. Pored toga, tu nema naših vodiča, nego turistima o konjonu Tare ili nekim drugim biserima prirode, o istoriji i kulturi sjevera pričaju vodiči iz nekih susjednih zemalja. To je neozbilj no i neorganizovano, tako se ne vodi i ne razvija turizam. Od kada se ugasio Montenegro turist, mi gotovo da nemamo prave turističke agencije, koje dovode turiste u Crnu Goru i organizuju im izlete sa obaveznim ručkom i ponudom nacionalnih specijaliteta. Zato stranci i ne znaju šta su kačamak i pite. Izuzetak su Promateus, Biblioglobus, Luminalis i još par agencija”, priča Vučinić.

Država, smatra on, konačno mora da uredi rad turističkih agencija, organizaciju turističkih izleta i rad vodiča, kao i da mnogo više posveti pažnje promociji onog što možemo ponuditi.

“To je jedini način da, pored prirodnih ljepota i kvalitetne usluge i našom nacionalnom kuhinjom privučemo turiste. Svi to rade, jedino se kod nas naručuju jela koje svuda možeš dobiti. Imaju mojkovački ugostitelji na meniju i nacionalne specijalitete, karakteristične za sjever zemlje, ali šta to vrijedi kad ih strani gosti rijetko naručuju, a većina, da ponovim, nikad nije ni čula zanjih”, zaključio je Vučinić.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Zdravko
Gost
Zdravko

Da su posli kod neke babe na selo da im napravi kacamak i pitu znali bi, a ovo sto brkaju u vecini restorana nije vidjelo ni pite ni kacamaka

motika
Gost
motika

Sto se tice kacamaka, narucih ga ljetos na Zabljak, u najpoznatiji restoran (necu ime pominjati, zna se). Donesose mi palentu, jedva osmocanu. Ne licim na stranca uopste a nisam je ni platio. Nikad vise. Nidje gore hrane nema nego na Zabljaku

Krsto
Gost
Krsto

Napravite pravi kacamak, a ne onaj sa kesicom palente, ponudite ga po normalnoj cijeni, a ne po 12 e, pa ces da vidis hoce li znati za njega.

Luka
Gost
Luka

Evo da vam kratko i jasno objasnim ko je glavni krivac odnosno zasro ne jedu nacionalna jela, preednostavno, zato sto ih prvi dan probaju i vide koliko to nista ne valja, i naravno da ostalih dana jedu ribu, samo kolasin u par restorana u CG moze da se pojede ukusan kacamak ili meso ispod sača…

Mima
Gost
Mima

I ne treba.

Tivat
Gost
Tivat

Možda upravo za to što su “strani turisti u pitanju”, a takva jela postoje svuda.. Recimo u Austrija cicvara, samo je naravno ne zovu tako. Isto ksoš što “Podgorički popek” niko na Svijetu tako ne zove, jer kolko je Podgorički dovoljno je reči da što se našeg tržišta tiče da ga je napravio Italijanski kuvar u Hotrku CG, a nije… Više »

Send this to a friend