Ahmad, porijeklom iz grada Hasaki u Siriji, je svoje putovanje započeo 2014. godine, kada je još kao četrnaestogodišnji dječak izbjegao nasilnu regrutaciju za paravojne formacije. Njegova porodica ga je tada, iz straha, poslala samog na put za Tursku.
U Istanbulu je bio sve do 2019. godine usputno radeći u pekari i kao krojač za jednu firmu. Taj period života opisao je kao težak, navodeći: “Nisu mi plaćali noćni rad, rekli su ako želim da zadržim posao, treba da radim i noću“.
U septembru 2019. godine porodica mu je poslala novac da nastavi put dalje. Došao je u Grčku, gdje je nakon 10 dana pješačenja konačno stigao do Atine i iznajmio stan koji je plaćao 100 eura mjesečno.
Tokom boravka u Atini, započela je globalna pandemija Covid-19. Ističući najveće izazove, Ahmad kaže: „Najveći problem mi je bio policijski čas zbog kog nisam mogao da napustim stan“. Kada su mjere popustile, riješio je da nastavi put dalje. Dva puta je vraćan iz Albanije, ali je treći put uspio da preko Albanije i Kosova i dođe do Srbije.
Ističe da mu je jedan od najvećih problema predstavljalo održavanje lične higijene na putu: od pješačenja po nepristupačnom terenu često danima bez pauze, spavanja na zemlji u šumama, uz nedostatak tekuće (i pijaće) vode, sapuna i drugih sredstava za dezinfekciju, a često i novca da bi ih kupio.
Pandemija ga je dodatno činila nervoznim, jer je brinuo kako da očuva zdravlje u takvim teškim uslovima. Međutim, veći problem mu je predstavljalo to što nije mogao da nastavi put.
„Tri puta su me vraćali iz Mađarske i tri puta iz Rumunije. U Rumuniji su me policajci udarali električnim palicama i slomili su mi telefon“, zbog čega je riješio da više neće pokušavati dalje. Od svojih prijatelja je čuo za novi kamp u Crnoj Gori za koji su mu rekli da ima dobre uslove, te ga je tako put nanio na Božaj.
„Ovdje mi se sviđa, hrana je dobra, higijena je na nivou, a službenici se prema nama lijepo ophode“
Ahmad navodi “Osjećam se bezbjedno u Centru, i ne osjećam strah kao što sam ranije. Ovdje se sve mjere poštuju, službenici nose maske, kamp se čisti i dezinfikuje svakodnevno, što čini da se osjećam bezbjedno i sigurno da mogu da očuvam svoje zdravlje”. Dodaje da je to jedan od razloga zbog kojih je odlučio da ostane u Crnoj Gori i zatraži azil.
Prihvatni centar na Božaju je osnovan 2019. godine uz pomoć delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.
Tokom 2020. godine, kroz projekat „Odgovor na COVID-19 i izazove za migrante i izbjeglice na Zapadnom Balkanu“ , koji se finansira od strane EU Instrumenta doprinošenja Stabilnosti i Miru (IcSP), centar je adaptiran za odgovor na probleme izazvane COVID-19 pandemijom i otvoren je u avgustu 2020.
Tokom otvaranja Centra za prihvat stranaca koji traže međunarodnu zaštitu, šef Sektora za saradnju u Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori, Herman Špic je rekao: ˝Evropska unija ostaje pri stavu da pomaže najranjivijim kategorijama društva tokom zdravstvene krize, bilo da su u pitanju crnogorski državljani ili izbjeglice i tražioci azila u Crnoj Gori. Nastavljamo da sarađujemo sa državnim institucijama i međunarodnim organizacijama da bismo prevazišli teškoće nastale usljed pandemije. Pohvaljujemo predanost crnogorskih institucija u ophođenju prema migrantima sa poštovanjem i dostojanstvom u ovim teškim vremenima˝.
„Glavni izvori informacija su mi leci i brošure koje se nalaze u kampu, kao i službenici koji nas redovno upućuju na nošenje maski i održavanje lične higijene“.
Tokom njihovog boravka na Božaju, migrantima dva puta dnevno medicinska sestra mjeri tjelesnu temperaturu. Dodatno, doktor svakodnevno stoji na raspolaganju i pruža medicinsku pomoć.
Zahvaljujući podršci EU IcSP, pri prijemu u Centar, migrantima se dijele maske, rukavice i gel za dezinfekciju ruku. Takođe, korisnicima se pruža higijenski paket koji sadrži sapun, gel za tuširanje, šampon, set za brijanje, pastu i četkicu za zube, uz čistu odjeću. Isto tako, dijele se i paketi sa hranom i pijaćom vodom. Svakodnevno zaposleni daju sredstva i pribore za održavanje higijena spavajućih i zajedničkih prostorija.
Iako je u trenutku pisanja ovog teksta Crna Gora bila četvrtom mjestu u svijetu po stopi zaraze COVIDom- 19, mjere koje se sprovode kako bi se sprječilo širenje virusa među migrantima su se pokazale efikasnim, te od avgusta, kada je kamp počeo sa radom, još uvijek nije bilo slučajeva zaraze Covid-om među migrantima/korisnicima.
Ova priča je nastala u okviru projekta “Odgovor na COVID- 19 i izazove za migranate i izbjeglice na Zapadnom Balkanu”, koji sprovode Evropska unija (EU), Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Agencija Ujedinjenih nacija za izbjeglice UNHCR od aprila 2020. godine u Crnoj Gori, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Kosovu, Albaniji i Bosni i Hercegovini. Projekat je vrijedan 8 miliona eura i finansira se iz instrumenata EU namijenjenim doprinosu za mir i stabilnost.
Autorka teksta: Mia Abdić, socijalna radnica, IOM Crna Gora Mobilni tim
