Na listi čekanja za smještaj u Domu za stare u Risnu trenutno se nalazi oko 40 lica, dok u toj ustanovi trenutno boravi 280 štićenika, saopštio je za „Dan” direktor te ustanove, Zoran Vukićević. On smatra da je Crnoj Gori neophodno otvaranje domova za stare prije svega u Podgorici, gradu sa najviše stanovnika. Takođe, Vukićević ističe da je potrebno razvijanje kućnih servisa za stare kako oni ne bi morali da budu smješteni u institucije.
“Naše stanovništvo stari i to je činjenica, a i ljudi duže žive pa je potrebno raditi na poboljšanju servisa za tu populaciju. Dom jeste jedno od rješenja, ali smatram da bi mnogo bolje bilo razvijati sisteme pomoći starima kod kuće, a te usluge mogu da pružaju crkvene organizacije, NVO, pa i firme koje u tome možda vide biznis”, objašnjava Vukićević.
Statistika domaćih i međunarodnih organizacija pokazuje da crnogorsko društvo ubrzano stari, zbog čega je neophodna bolja briga o toj populaciji, stvaranje boljih materijalnih uslova, kao i zdravstvene i socijalne zaštite. Prema popisu od 1921. godine u Crnoj Gori je bilo svega 18.791 osoba ili šest odsto starijih od 65 godina. Broj starih iz godine u godinu je rastao, pa je 1991. godine bilo 50.603 pripadnika treće dobi, odnosno 8,23 odsto, dok je na popisu 2011. registrovano 113.465 starih lica ili 18,3 odsto. Procjenjuje se da će do 2050. godine u Crnoj Gori biti preko 150.000 starijih od 65 godina.
Vukićević kaže da je u Domu za stare u Risnu trenutno smješteno 280 korisnika na odjeljenjima psihogerijatrije, gerijatrije, palijativne njege, kao i na apartmanskom smještaju. On ističe da u domu uvijek imaju po pet ili šest kreveta koji su slobodni i služe za urgentne prijeme.
“Pravilnikom je propisano da moramo imati tih nekoliko kreveta slobodnih u slučaju da nekog treba hitno smjestiti. Tih urgentnih smještaja je najviše u zimskim mjesecima, i u tim slučajevima imamo različitu kombinaciju faktora zbog kojih neko mora da dođe, a obično su to problemi zdravstvene, socijalne i ekonomske prirode”, kaže Vukićević.
Lista čekanja, kako pojašnjava, obično broji od 30 do 40 osoba, a ona je smanjena od kada je otvoren Dom za stare u Bijelom Polju.
“Mala smo država pa se sve lako sazna. Na primjer, kada kažem da postoji lista čekanja, obično me onaj ko hoće nekog da smjesti pita kako to kada sam ja čuo da ima slobodan krevet. Tačno je da ima, ali ne svodi se sve na cifre. Ne možemo mi čovjeka sa teškom demencijom ili nepokrenog da stavimo sa ljudima koji su u apartmanima i koji se sami kreću, voze auto, pišu, nešto rade… Nije sve igra cifara nego i okolnosti”, pojašnjava Vukićević.
Dodaje da nekada ljudi teško prihvataju da dođu u dom.
“Čovjeku je najgore kada nema mogućnost izbora i kada nešto mora. Mi smo na Balkanu generalno skloni da nekom drugom govorimo kako će mu biti „prelijepo” i „predobro” ako ode negdje, evo na primjer u Dom za stare u Risnu. Kažu tamo je more i biće mu super. Evo ja lično sam ovdje 20 godina i ništa posebno ne vidim u moru, pa tako i nekim starima isto to more možda ništa ne znači. Najljepše je kada se starost provodi kod kuće”, uvjerava Vukićević.
On ističe da je za stare traumatično kada izgube bračnog druga, a to posebno teško pada muškarcima.
“Promjena mjesta boravka u starosti, takođe, visoko je na ljestvici trauma. Kada sastavite traume koje se odnose na gubitak partnera i premještaj, to bude jako teško. Dešavalo se da nam članovi porodice dovedu korisnika i traže od nas da krijemo kakva smo mi institucija. Ipak, mi imamo jednu izjavu kojom novi korisnik pristaje da bude kod nas i tu se jasno kaže da smo mi dom za stare, ne bolnica ili neko odmaralište. Jednostavno želimo to da naglasimo jer se vodimo starom logikom da je sramota slagati bilo koga, a posebno staru osobu, što se danas izgleda mijenja jer neki ljudi misle da je u redu obmanuti nekog ko je star”, zaključuje Vukićević.
U Bijelom Polju slobodno 50 kreveta
U Ministarstvu rada i socijalnog staranja za „Dan” su kazali da je u Domu starih u Bijelom Polju slobodno 50 mjesta, te da stari koji žele da odu u takvu instituciju uglavnom sami biraju gdje će.
U tom resoru navode da je Glavni grad Podgorica nadležan za izgradnju doma za stare jer je to njihov projekat.
Iz Glavnog grada ranije je najavljeno da će dom starih u Podgorici umjesto u Donjoj Gorici graditi na Starom aerodromu. Podgorica je grad sa najviše stanovnika u državi, a samim tim ima i najviše pripadnika treće životne dobi, ali još nema ustanovu za njihov smještaj. Domovi starih u državnom vlasništvu postoje u Risnu i Bijelom Polju. Osim Podgorice, dom za stare dobiće i Pljevlja.
Primaju i žrtve nasilja
Vukićević kaže da su lani imali dvoje ljudi smještenih u domu zbog nasilja u porodici.
”Ipak, nekada ljudi dođu i tek se kasnije sazna da su bili maltretirani u porodici, kada se malo oslobode i počnu da pričaju. Stari jako teško govore o nasilju jer smatraju da je to njihova sramota, pa onda i ćute. Mi smo prošle godine imali dva slučaja gdje su smještena lica koja su trpjela nasilje i zato su hitno primljeni”, objašnjava Vukićević.
