U regionalnom centru hadronskom terapijom bi se liječili i Hrvati

Međunarodni institut za održive tehnologije u Jugoistočnoj Europi (SEEIIST), koji se temelji na hadronskoj terapiji za liječenje raka i istraživanje u biomedicini, kapitalni je istraživački infrastrukturni projekat koji bi trebao zapošljava, edukuje i okuplja  naučnike iz svih zemalja jugoistočne Europe.

Ideja za izgradnju takvog instituta u jugoistočnoj Evropi potekla je od bivšeg dugogodišnjeg direktora CERN-a Herviga Šopera, koji je bio jedan od pokretača velikog naučnog instituta u Jordanu (SESAME), a inicijativu je prvo prihvatila Vlada Crne Gore, nakon čega je ministrka nauke Sanja Damjanović, počela promovisati u regionu.

Osam zemalja potpisalo je Deklaraciju o namjeri prije dvije godine i to Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija i Slovenija. Hrvatska se složila, ali je iz formalnih razloga odložila pristupanje potpisom “ad referendum”, dok je Grčka uzela status promatrača.

Večernji list obajvio  je intervju sa ministarkom Damjanović u kom je rekla nešto više o ovom projektu.

U institutu bi se pacijenti liječili najsavremenijom tehnologijom poput hadronske terapije raka. O čemu je tačno riječ, kako ta tehnologija djeluje?

Za razliku od konvencionalne radioterapije X-zračenjem, hadronska terapija za liječenje raka donosi značajan iskorak jer se ovom metodom zračenja s pomoću težih čestica fokusirano isporučuje doza samo na maligno tkivo. Ovo je naročito važno kada je u pitanju rak u blizini osjetljivih organa. Takođe, gdje god da se nalazi maligno tkivo, ovom se metodom može precizno tretirati. Sve ovo podrazumijeva minimizaciju neželjenih efekata. Ovo je jedina dozvoljena metoda zračenja za trudnice i poželjna metoda zračenja kod djece kojoj je to neophodno. Međutim, za tzv. radiorezistentne tumore zračenje protonima nije dovoljno uspješno i zbog toga je za ovakvu vrstu tumora superiorno zračenje s pomoću težih čestica kao što je karbon (C). Do sada je karbonskom terapijom tretirano oko 25.000 pacijenata, protonskom terapijom oko 170.000 pacijenata. Zahvaljujući ovoj statistici, rezultati su danas dostupni. Za određene vrste raka vjerojatnost da pacijent preživi pet godina nakon tretiranja je 10-20 odsto za konvencionalnu radioterapiju, oko 60 odsto za protonsku i čak 90 odsto za karbonsku terapiju.

Kako je došlo do ideje da se koristi upravo ta tehnologija?

Razvoj ove tehnologije omogućila su fundamentalna istraživanja u fizici čestica, poput onih realiziranih u CERN-u i GSI-ju. Prvih 440 pacijenata iz Europe tretirano je u laboratorijima GSI-ja, a tek nakon toga je izgrađena klinika HIT u Heidelbergu. Veliki napredak u ovoj tehnologiji ostvario je Japan koji ima šest centara za hadronsku terapiju za liječenje raka (od ukupno 12 u svijetu).

Koliko bi takav institut na području jugoistočne Evrope bio važan pacijentima s obzirom na to da broj oboljelih od raka raste?

Istraživanja i borba protiv raka jedna su od misija cijele Evrope za idući period jer broj oboljelih raste. Za naš region posebno je karakteristična visoka smrtnost oboljelih od raka. SEEIIST bi, osim toga što bi sprovodio liječenja hadronskom terapijom, nadamo se, postao sveobuhvatni centar za istraživanje raka, gdje bi se omogućili višestruki proboji u nauci i liječenju. Dokazano je da je hadronska terapija djelotvorna za određene vrste raka gdje druge terapije ne pokazuju dobre rezultate, poput melanoma, a primjenjiva je i u slučaju najosjetljivijih pacijenata kao što su djeca i trudnice.

Humanitarnim buvljakom s poznatima skuplja se novac za prevoz žena na hemoterapij.  Znači li to da bi svaka zemlja koja učestvuje u projektu, pa i Hrvatska, imala kvotu pacijenata koji će se moći liječiti na institutu?

Tako je, postigao bi se sporazum da svaka zemlja u regionu sa 40 miliona stanovnika ima svoju kvotu pacijenata koje bi institut mogao opskrbiti. Usporedbe radi, koliko danas košta liječenje istom terapijom u nekoj sličnoj ustanovi? Tretman cjelokupnog liječenja ovom metodom u europskim centrima košta oko 20.000 eura za nacionalne pacijente. Za strane pacijente (uključujući i zemlje EU) cijena dostiže 60 do 70.000 eura. U nekim zemljama kemoterapija je čak skuplja od ove vrste liječenja. Budući da će na SEEIIST-u biti tretirano 500 pacijenata godišnje, ova infrastruktura bit će u potpunosti održiva jer će operativni troškovi na godišnjem nivou iznosi oko 10 miliona eura. Zemlje članice SEEIIST-a imaće svoju kvotu pacijenata pa zemlja čija će kvota biti 100 pacijenata godišnje može ostvariti i velik ekonomski benefit. Primjera radi, Crna Gora iz zdravstvenog fonda svake godine izdvaja 3,5 miliona eura za liječenje svojih pacijenata od malignih bolesti u inostranstvu. Koliko bi takav institut bio važan za naučnu zajednicu? Hadronska terapija liječenja rakom multidisciplinarna je metoda. Svoj doprinos daju biofizičari, fizičari, radiolozi, onkolozi, ICT inženjeri. Ova će infrastruktura potaknuti razvoj komplementarnih tehnologija i korištenje zelenih infrastruktura (poput solarnih elektrana jer je energija dio operativnih troškova). S obzirom na to da su medicinski onkološki podaci “big data”, neophodan je jak digitalni hub, ali i cyber sigurnost. Za izgradnju ove infrastrukture potrebno je uključivanje od 200 do 300 malih fabrika.

Bi li se na taj način smanjio i odljev mozgova, što je problem koji muči i Hrvatsku i Crnu Goru, ali i sve zemlje jugoistočne Europe?

Sigurna sam da su nam ovakvi centri potrebni, ne samo SEEIIST, već više ovakvih projekata u regionu. kako bi se napravio pozitivan efekt na zadržavanje visokokvalificiranih i talentiranih ljudi u našim zemljama. Nama se gotovo svakodnevno obraćaju mladi koji studiraju u stranim zemljama, od SAD-a do Japana, te pokazuju zainteresovanost za razvoj projekta i želju da se on ostvari.