Društvo

U Vašingtonu još ne vjeruju da crnogorski nije srpski

Ilustracija

Domaće institucije i jezički stručnjaci već devet godina vode bitku za međunarodnu kodifikaciju crnogorskog jezika. Za to vrijeme, između Tehničkog komiteta ISO 639-2, sa sjedištem u Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu, i Nacionalne biblioteke „Đurđe Crnoje vić” sa Cetinja razmijenjeno je svega nekoliko mejlova, piše Pobjeda.

U posljednjem, koji je sa cetinjske adrese poslat prošle nedjelje, diskretno i molećivo traži se od američkog Komiteta da konačno prelomi o crnogorskom jeziku.

Ne postoji više ništa što crnogorska ekipa može da uradi kako bi uvjerila Komitet da crnogorski jezik nije „varijanta srpskog jezika koji se govori u Crnoj Gori”, već da ima svoju lingvističku prepoznatljivost i zaseban istorijski razvoj. Kompletna dokumentacija, reference, preporuke i podrška iz regiona već odavno su proslijeđeni u Ameriku. Međutim, iz Vašingtona je manje-više stizala jedna te ista poruka da ih još niko iz Crne Gore nije ubijedio da crnogorski nije varijanta srpskog.

Posljednji put su to saopštili u februaru 2014. godine i zatražili dodatnu dopunu dokumentacije. Od tada im se gubi svaki trag, na mejlove ne odgovaraju, a Crnogorcima je ostalo jedino još da preko diplomatskih kanala lobiraju da se ova osjetljiva identitetska priča konačno razriješi u korist naše države.

Pismo Ambasadi

U rješavanje ovog problema nedavno se uključio i ministar kulture Janko Ljumović, koji je 5. juna poslao pismo ministru vanjskih poslova Srđanu Darmanoviću. Pismom, u koje je Pobjeda imala uvid, Ljumović ukazuje da Komitet iz Vašingtona još nije dostavio odgovor na dopunu dokumentacije koju je Nacionalna biblioteka poslala u septembru 2015. godine.

„Shodno navedenom, a uzimajući u obzir da proces dobijanja međunarodnog koda za crnogorski jezik smatramo značajnim sa apekta zaštite, očuvanja, ali i međunarodne promocije crnogorskog jezika, posebno u svijetlu pridruživanja Crne Gore Evropskoj uniji, molimo Vas da, u skladu sa svojim nadležnostima, na međunarodnim adresama koje smatrate relevantnim podržite ovu inicijativu, te uputite urgenciju Tehničkom komitetu u odnosu na dostavljanje zvaničnog odgovora“ zapisao je ministar Ljumović.

Deset dana kasnije, tačnije 15. juna, iz Ministarstva vanjskih poslova upućeno je pismo Ambasadi Crne Gore u Vašingtonu, u kojem se od ambasadora Nebojše Kaluđerovića traži da obavi konsultacije sa predstavnicima Tehničkog komiteta i urgira za dostavljanje odgovora u vezi sa kodifikacijom crnogorskog jezika.

Godina za godinom

Nacionalna biblioteka Crne Gore ,,Đurđe Crnojević“ još od 2008. godine sprovodi aktivnosti u vezi sa kodifikacijom crnogorskog jezika, budući da je slanje zahtjeva i aplikacija u njenoj nadležnosti.

Prvi pisani zahtjev za dodjelu međunarodnog koda Biblioteka je uputila Tehničkom komitetu 30. jula 2008. Odgovor je stigao tek 30. januara naredne godine. U mejlu, koji je potpisala Rebeka S. Gunter, saopšteno je da je Komitet raspravljao više puta o crnogorskom jeziku i stav je bio da se „radi o varijanti srpskog jezika koji se govori u Crnoj Gori“. Takođe, predložili su primjenu varijantnog koda srp-ME, osim ukoliko se ne pošalju dodatne informacije za razumijevanje značajnih lingvističkih razlika između dva jezika.

„Posebni kodovi se dodjeljuju na osnovu lingvističkih razlika, a ne na osnovu političkih ili geografskih“,  poručila je Gunter.

Nacionalna biblioteka je u saradnji sa Institutom za crnogorski jezik, tek dvije godine kasnije, odnosno 12. decembra 2011, uputila popunjenu aplikaciju na adresu Komiteta, o čemu su dopisima, između ostalih, obavijestili i Ambasadu Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama.

S obzirom na to da duži period NBCG nije dobila nikakvu povratnu informaciju od Komiteta, koji se inače sastaje samo jednom ili dva puta godišnje da razmatra i odlučuje o zahtjevima, tadašnja direktorica Nacionalne biblioteke Jelena Đurović obratila se tom tijelu 12. oktobra 2012. sa pitanjem u kojoj fazi razmatranja se nalazi poslati zahtjev. Aplikacija je ponovljena 18. marta 2013, a ovaj put pismo je proslijedio Institut za standardizaciju Crne Gore ISME. U pismu je ponovo upućen zahtjev da se dodijeli kod za crnogorski jezik i to dvoznamenkasti ME i troznamenkasti MNE. Aplikaciju je popunila NBCG, a poslato je i pismo podrške od ISME.

Opasna praksa

Odgovor je stigao tek 7. februara 2014. godine. U mejlu, koji je poslao Džon Zagaz, navodi se da se Komitet u međuvremenu reorganizovao i nije se sastajao, ali da i dalje među članovima preovladava stav da je crnogorski varijanta srpskog jezika. Sugerisano je i da je potrebno detaljnije razjasniti razlike između dva jezika.

„Prije nego što ponovo zvanično budemo glasali o ovom pitanju, članovi Komiteta su me zamolili da od vas dobijem objašnjenje kako građani Crne Gore mogu prepoznati da li je tekst na crnogorskom ili na srpskom jeziku“,  poručio je Zagas.

Bez jasnog principa odvojenosti, prema njegovim riječima, crnogorski zahtjev samo će unijeti konfuziju u situaciju jezičkog kodiranja.

„U bibliotečkom kontekstu, ljudima koji primjenjuju kod trebale bi smjernice o tome kako pravite razliku između jezika. To će stvoriti problem za IT i u bibliotekarstvu, ako je pretpostavka da su „knjige objavljene u Crnoj Gori na crnogorskom” ili „tekst iz Crne Gore na crnogorskom”. Određivanje jezika nekog djela ponaosob može da se svede na korišćenje mjesta u kojem je objavljeno: ako je objavljeno u Crnoj Gori mora biti na crnogorskom, a ako je objavljeno u Srbiji mora biti na srpskom. To je opasna praksa, zato što možete imati Srbe čiji su radovi objavljeni u Crnoj Gori i stoga mogu da prigovore što im je jezik identifikovan kao crnogorski. Želimo da spriječimo remećenje prakse i politike katalogizacije i osiguramo stabilnost i kontinuitet u sistemu kodiranja“,  zapisao je Zagaz i dodao da ne može garantovati da će drugo glasanje o kodu za crnogorski jezik biti pozitivno.

On je ukazao i da je Komitet rješavao sličnu situaciju i kada su u pitanju flamanski i holandski, kao i moldavski i rumunski jezik. U oba slučaja, riječ je o jezicima koji se podudaraju, bez obzira što imaju različita imena.

„Ovu situaciju rješavamo dodjeljivanjem varijantnih imena jezika, ali i korišćenjem istih identifikatora. Na primjer, moldavski i rumunski su kodirani sa „rum“, a holandski i flamanski sa „dut““, naveo je Zagaz.

Formiranje Komiteta

Kako bi odgovorili na sva dopunska pitanja koja je poslao Zagaz, Nacionalna biblioteka je u februaru 2014. pokrenula inicijativu za formiranje crnogorskog komiteta ISME/TK 016 Kodifikacija jezika. Komitet je osnovan 5. juna 2014. godine, a za članove su odabrani Adnan Čirgić (predsjednik), Jelena Bašanović-Čečović (CANU), Bosiljka Cicmil-Vuković (Univerzitetska biblioteka), Vesna Kilibarda (Matica crnogorska), Mladen Lompar (Crnogorski PEN centar), Jelena Šušanj (Institut za crnogorski jezik), Milenija Vračar (NBCG) Vjenceslava Ševaljević (NBCG) i Danka Tiodorović (ISME, sekretar).

Na inicijativu tadašnje direktorice Biblioteke Jelene Đurović Komitet je obezbijedio pismenu podršku nacionalnih bibliografskih centara Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije i Bugarske, koju je poslao kao dopunu zahtjeva za dobijanje koda. Pripremio je i paralelne analize tekstova na crnogorskom i srpskom jeziku, koji su objavljeni tokom 19, 20. i 21. vijeka, a urađen je i dokument „Istorijski kontekst i osnovne gramatičke razlike između crnogorskog i srpskog jezika“. Uz to, sva dokumenta su prevedena na engleski jezik.

Kompletnu dokumentaciju Nacionalna biblioteka je proslijedila u Vašington u septembru 2015. godine, ali Komitet do danas nije odgovorio u pisanoj formi. Jedino je u junu prošle godine pozitivan signal stigao od bibliotekara savjetnika u Kongresnoj biblioteci Karla Depuisa Lopeza, koji je Jeleni Đurović na sastanku Upravnog odbora ISSN centra u Parizu saopštio da će se pitanje kodifikacije crnogorskog jezika riješiti u „narednih šest mjeseci“, te da se možemo „nadati pozitivnom ishodu“. Ispostavilo se da ni ova procjena nije bila tačna i sada je, po svemu sudeći, diplomatija jedina nada za Crnu Goru.

Ideološko i političko uslovljavanje

U dokumentu „Istorijski kontekst i osnovne gramatičke razlike između crnogorskoga i srpskoga jezika“, koji je pripremio Institut za standardizaciju Crne Gore, navodi se da je crnogorski jezik imao zaseban razvoj u odnosu na bosanski, hrvatski i srpski jezik.

„Ako bi se željelo odgovoriti na pitanje da li je crnogorski jezik zaseban jezik ili je u pitanju standardna varijanta srpskoga jezika, kako se to katkad može čuti, moralo bi se isto pitanje postaviti i za ostala tri štokavska standardna jezika bosanski, hrvatski i srpski. Sva ta četiri standardna jezika jesu jezici štokavskoga sistema, standardizovani na osnovu zasebnih organskih govora štokavskoga sistema. Sva ta četiri jezika imaju zaseban istorijski razvoj, zasebnu pismenost, zasebnu književno-jezičku tradiciju, zasebne korisnike, zasebne države, zasebne pravopise i, konačno, zasebne jezičke standarde. Pitanje postojanja zasebnoga crnogorskoga standardnoga jezika, dakle, ne razlikuje se u tome pogledu od ostala tri štokavska standardna jezika, kao što se uostalom ni oni međusobno ne razlikuju. Problematizovanje njegova postojanja stoga ne može biti lingvistički uslovljeno. Konkretno, problematizovanje njegova postojanja ideološki je i politički uslovljeno“,  navodi se u dokumentu koji su potpisali Adnan Čirgić, Jelena Šušanj i Jelena BašanovićČečović.

Rakočević: Jedino nam preostaje da čekamo

Direktor Nacionalne biblioteke „Đurđe Crnojević“ sa Cetinja Bogić Rakočević potvrdio je za Pobjedu da je prije nekoliko dana poslao novi mejl Tehničkom komitetu u Vašingtonu.

„Prošle neđelje sam im poslao dosta fleksibilno pismo, donekle sa jednim molećivim tonom, da uzmu u obzir našu situaciju i da konačno odluče. Ne želim da ih naljutimo, jer ako nas odbiju, onda smo već u velikom problemu i sve će dalje ići puno teže“,  kazao je Rakočević.

Prema njegovim riječima, urađeno je sve što se moglo uraditi.

„Jedino nam preostaje da čekamo. Oni nemaju tu vrstu obaveze da brzo odluče, mogu godinama da odugovlače. Sa druge strane, od nekih mojih izvora čuo sam da određene strukture iz Crne Gore i regiona lobiraju da mi ne dobijemo međunarodni kod“,  kazao je Rakočević.

On nije mogao da objasni šta će se desiti ukoliko odgovor iz Vašingtona bude negativan.

„Niko nije znao da mi da precizan odgovor šta su nam dalje opcije ako nam oni negativno odgovore, jer je Tehnički komitet jedino tijelo koje o tome odlučuje. Bolje i malo pričekati nego da nam, ne daj bože, negativno odgovore“,  kazao je Rakočević.

Send this to a friend