Učenje ipak nije uzaludna rabota

Jedan od najboljih studenata u istoriji Ekonomskog fakulteta, danas profesor na istoj kaderi na kojoj je i diplomirao, sa stažom dužim od 20 godina, profesor Božo Mihailović, državnu nagradu “Oktoih” čiji je dobitnik za 2017. godinu, smatra krunom svog rada.

“Nagrada je moja satisfakcija za rad duži od četiri decenije na ovom fakultetu i na ovom Univerzitetu. Naravno, da bih sve to ostvario morao sam da se stalno usavršavam, da idem na specijalizacije. Držao sam uvijek taj tempo, i s ponosom mogu da kažem, u periodu dužem od 20 godina, od kada sam u nastavničkom zvanju, da je naš fakultet bio u vrhu ljestvice što se tiče nastavnih planova i programa evropskih i svjetskih univerziteta. Vidio sam da se isplati zalaganje u obrazovanje”, kazao je Mihailović.

Proces učenja doživotan

Stoga poručuje crnogorsko društvo mora da se okrene obrazovanju i da shvati da je to naša budućnost.

“Moramo da shvatimo da je obrazovanje doživotan proces učenja. Nema više da se stavi diploma pod glavu i da se na njoj spava. Ne može to da radi više ni učitelj, ni nastavnik, ni profesor, ni inžinjer, ni niko. Sistem permanentnog obrazovanja moramo da reaktiviramo, isto kao i sistem dokvalifikacija i prekvalifikacija. Kad čujem da je neko neku školu upisao pitam u redu to je za popodne, a šta ćeš biti prijepodne”, kaže Mihailović.

Mladi moraju shvatiti da stalno moraju da uče i da se usavršavaju, ako žele da uspiju i da im se to isplati.

“Kod nas u Crnoj Gori dugo je važilo uči sine da ne bi radio. Ja učih cijeli život i sve više radih. Mladi ljudi misle da su završetkom for-
malnog obrazovanj a završili sve, a oni su tek dobili kartu, ulaznicu za posao i usavršavanje, to moraju da shvate. Ja i dan-danas nisam pošao na predavanje da se nisam pripremio. I još uvijek učim’; poručio je ovogodišnji dobitnik “Oktoiha”

Govoreći o stanju u obrazovanju, Mihailović smatra da se stvari kreću u dobrom smjeru. Ipak, ima i “mehaničkog pristupa”

“Sistem obrazovanja, u cjelini posmatrano, pokušava da prati trendove koji se dešavaju u okruženju i šire. Međutim, u tim pokušajima ima dosta mehaničkog pristupa i dosta imrpovizacija. Bez obzira na to što je danas obrazovanje svjetski fenomen, ipak postoje neke specifičnosti koje morate uzeti u obzir pogotovo za neke nauke i oblasti gdje nisu identični problemi kod nas kao što su u drugim zemljama”, smatra on.

Preoperećenost

Kao jedan od centralnih problema vidi preopterećenost djece.

“U prvom razredu osnovne škole dijete nosi torbu od 10 kilograma, pa to nema veze. Drugo, preopterećeni su činjenicama. Umjesto da ih nauče kako treba da uče. To je fenomen. Oni su preopterećeni bubanjem, mehaničkim pristupom…a onda vrlo često nastavnici se ne podese prema nivou djeteta. Dakle, preopterećeni nastavni planovi, nastavni programi, mehanički pristup, a na drugoj strani su problemi nastavnika koji nemaju odgovarajući standard i uslove”, kaže on, dodajući da je materijalna baza osnov svega.

“Nisu dovoljno motivisani, imaju niske lične dohotke, nemaju mogućnost za usavršavanje, teško rješavaju stambeno pitanje. Ne bih ja tu okrivio društvo. To je jedna objektivna situacija kada imate društveni proizvod po stanovniku, kao 40% prosjeka Evropke unije. Davno je rekao Karl Marks, bez proizvodnje nema potrošnje. Mi moramo tome da se okrenemo”, poručuje Mihailović.

Država, dodaje, treba da uzme stvar u svoje ruke i kaže koliko joj treba tehničara, zanatlija, pravnika, ekonomista… Sloboda izbora, kaže, za posljedicu ima nesrazmjeran odnos ponude i tražnje na tr žištu rada, ali i veliki broj visokoškolaca bez posla. Takođe, moramo se bav i t i i talentima i time kako ih izvući iz mase.

“Mi se uvijek bavimo nekim prosječnim studentima, mi moramo više da se bavimo talentima, kojih u Crnoj Gori ima mnogo. Ne pružamo im dovoljno zbog objektivnih materijalnih mogućnosti, a sa druge strane kao društvo, nismo dovoljno organizovani da ih na vrijeme prepoznamo, da ih vežemo. Neka se oni školuju po svijetu, ali da ih vežemo na određeni način da se vrate… Talente treba da prepoznajemo od vrtića od univerziteta. Da im što više uslova stvaramo i oni će to, siguran sam, u budućnosti vratiti”, zaključio je Mihailović.

Učite za znanje, a ne za ocjenu

Na Mihailovićevim predavnjima amfiteatarje uvijek pun studenata. Ničim ih, kaže, nije prisiljavao da dolaze.

“Uvijek sam govorio da ne treba ispit da spremaju za ocjenu, nego treba da dolaze na časove da od mene i mojih kolega uzmu što više znanja. Poruka studentima je da ne treba učiti za ocjenu već za znanje. Niko ih neće pitati šta su naučili formalno nego koliko znaju i umiju, a što se tiče predmeta koje ja predajem, poruka mi je uvijek bila da ga dožive, kroz sebe kao potrošača”, poručio je Mihailović.

Nauka kojom se bavi je, kaže, izuzetno složena. Onima koji su je izabrali i koji će je tek izabrati poručuje da se prema njoj veoma seriozno odnose, jer je to nauka koja im pomaže i da budu uspješni u poslu, ali i da budu uspješni u životu.

Politika se ne jede

To što veći “odjek” u Crnoj Gori ima riječ političara nego profesora, ekonomista, Mihailović vidi kad “dugoročni crnogorski istorijski sindrom”.

“Mislim da je vrijeme da mi u Crnoj Gori shvatimo da se politika ne jede, nego da se jede ono što stvorimo i da se okrenemo radu, redu, našim resursima. Kad se partije takmiče, kad se završe izbori, i kad neka partija pobijedi, treba zaboraviti sve što je bilo. Ako je neko stručnjak i iz opozicione partije, treba da bude na odgovornom mjestu. Ne smije da bude partijska pripadnost i pobjeda bilo koje partije garancija za udobno mjesto i funkciju. Ja sam to nazvao funkcionalno-politička pamet. To moramo da izbrišemo”, jasan je Mihailović.

 Matematika je više bauk za roditelje

Profesoricu matematike, autora značajnog broja udžbenika iz ove oblasti i zbirki za opštu gimnaziju, Snežanu Delić, do najvećeg crnogorskog priznanja za izuzetne rezultate ostvarene u oblasti vaspitanja i obrazovanja, r te učeničkog i studentskog standarda “doveo” je profesionalni odnos i uspješnost u pedagoškom radu. To potvrđuje i izuzetan uspjeh njenih učenika. Profesorica matematike u podgoričkoj Gimnaziji “Slobodan Škerović kazala je u razgovoru za Dnevne novine da predmet koji predaje nije “bauk za crnogorske đake, ali jeste za njihove roditelje.

“Matematika nije ‘bauk’ za crnogorske đake, nego za njihove roditelje. Prije nego što pođu u osnovnu školu djecu plaše matematikom, kaže Delić.

Ipak, na dobijenu nagradu za ostvarene izuzetne rezultate u oblasti vaspitanja i obrazovanja, kao i učeničkog i studentskog standarda, profesorica matematike gleda kao na veliku čast, ali i obavezu.

“Ova nagrada za mene predstavlja krunu dugogodišnjeg rada, čast, ali i veliku obavezu u budućem radu u cilju kvalitetnijeg obrazovanja svojih učenika, kazala je Delić.

Matematika je, kaže, izuzetno kreativna nauka. Ono što je, objašnjava, čini privlačnom jeste to što je u njoj sve uređeno i pouzdano, “nasuprot svijetu u kojem živimo.

Interesovanje i upornost

“Matematika je potrebna jer razvija sposobnost logičkog zaključivanja. Proučavanje matematike je stvar interesovanja i upornosti. Upravo to interesovanje za matematiku čini glavnu razliku između onih koji mogu da je uspješno rade od onih koji u tome ne uspijevaju. Da bi neko mogao da radi bilo koji posao najvažnije je da to želi. Kad đaci shvate da moraju da savladaju matematiku (bilo da je motiv ocjena ili znanje) oni to i učine. Ono što čini matematiku privlačnom za mnoge jeste to što je u njoj sve uređeno i pouzdano, nasuprot svijetu u kojem živimo” kazala je Delić.

Budućim generacijama matematičara poručuje da je potrebna vježba da bi shvatili ljepotu matematike.

“Matematika postaje razumljiva kada provodimo dovoljno vremena u njenom apstraktnom svijetu da bi nam on postao dovoljno realan. Da bismo shvatili ljepotu matematike potrebna je vježba. Ne tvrdim da je lako, ali je dostižno”, poručila je Delić.

Govoreći o stanju u prosvjeti, Delić je kazala da nije zadovoljna, uz poruku da treba vratiti dostojanstvo profesije. Kao glavni problem vidi materijalno stanje prosvjetnih radnika, jer, kaže, nezadovoljni nastavnici ne mogu dati maksimum u radu.

“Plate su ispod crnogorskog prosjeka, mnogi nemaju riješeno stambeno pitanje, loši su uslovi za rad (veliki broj učenika u odjeljenjima)… Za bolji kvalitet rada potrebno je smanjiti nomu časova, a idealno bi bilo da ona za srednju školu iznosi 15 ili 16 časova”, poručuje profesorica matematike.

Nekada se, dodaje, poštovao profesor.

“Osnovni problem su žalbe na dobijene ocjene tokom nastavne godine. U zakonu nije precizirano da li se formiraju komisije u roku od 24 sata od dobijanja ocjene ili od podnošenja žalbe, pa se to zloupotrebljava, a kao posljedica su sankcije profesora (tako ispravljene dvije ocjene povlače suspendovanje profesora). Problem su i žalbe na dobijene zaključene ocjene na kraju godine, čija se opravdanost ne razmatra, nego se sve usvajaju. Rezultat tog je slabljenje kriterijuma ocjenjivanja, kazala je Delić.

Preciziranje prava i obaveza, pa reforme

Kao dodatni problem, Delić vidi, prepisivanje. Neophodno je, kaže, ili zabraniti upotrebu mobilnih telefona ili uvesti ometače signala u školama.
“Ovi problem se ne javljaju u svim školama, nego zavise od organizacije rada direktora. Smatram da treba precizirati ovlašćenja direktora, a i uskratiti im ekskluzivna prava, posebno kad je u pitanju zasnivanje radnog odnosa nastavnog kadra. Sve su to su razlike između ovog vremena i onog kad sam počinjala da radim, kazala je Delić.

Sve reforme su, poručuje, uzaludne ako se u zakonu ne preciziraju kako prava, tako i obaveze učenika, profesora (nastavnika), direktora i inspektora. Ipak, kao napredak vidi uvođenje “otvorenih vrata.

“Napredak je to štoje sadašnji minister (Damir Šehović) uveo “otvorena vrata, jednom mjesečno, i omogućio da svi koji žele mogu da ga upoznaju sa problemima u školstvu. Osim tog važno je i što je osnovan Fond za talente. To je značajno i talentima i državi Crnoj Gori, smatra Delić, uz poruku da te odluke vraćaju povjerenje u institucije sistema.