Usledila je pauza, nakon koje je, kako kaže, sebično čuvala prve primjerke i prosto bi uživala u svakom novom kreiranju.
Ubrzo su pristigle ideje za rad sa raznim materijalima, oslikavanjem, graviranjem, pa je do sada uradila više od 100 raznih modela čaša za šampanjac.
Pored posla u vrtiću, za koji ističe da joj je na posebnom mjestu, i ovaj posao joj je donio mnoge lijepe stvari.
“Najbolji dio ove priče je to što sam upoznala mnoge mlade sa kojima sam i dalje u kontaktu. Pored posla medicinske sestre u vrtiću, koji mi donosi na stotine dječjih osmjeha i zagrljaja, obožavam svoj hobi. I da, zaista je sreća vidjeti osmjehe mladenaca nakon preuzimanja časa i biti dio njihove bajke”, nastavlja Biljana.
Pozitivni komentari su svakodnevnica, što je, kako je dodala, potvrda da ono što radi i vrijedi.
“Posvećujem svakom modelu pažnju kao da ih radim za sebe, a mislim da sam izuzetno samokritična i da su cijene čaša pristupačne. U početku je bilo nekih interesantnih primjera na internetu prema kojima sam se tada upravljala, ali, u principu, pustim mašti na volju”, objasnila je ona i dodala da od materijala koristi razne vrste tkanina, ukrasnih traka, čipke, cirkona, bisera, šjokica, boje za staklo.
Po želji mlade dekoriše i jastuče za burme, svijeće za crkveno vjencanje, kutije za novac, ali i dječje čaše. Ipak, molitvene su posebna strast , kako navodi Boljana, možda i radi same njihove simbolike.
“Molitvenu času u ruke uzima najčešće otac, nekad i stric koji zdravicom mladoj upućuje riječi zahvalnosti za vrijeme provedeno u djevojačkom domu. Nakon toga, poželi srećan odlazak u novi dom, pominjući potomstvo. U znak zahvalnosti na sve izrečeno mlada nosi molitvenu času u svoj dom, kao simbol blagoslova roditelja”, pričom o običaju završava Biljana.