Društvo

Upoznajte Nikšićanku koja pravi molitvene čaše

Nikšićanku Biljanu Knežević oduvijek je privlačio kreativni svijet, pa je iz te znatiželje proizašao njen neobičan hobi – izrada molitvenih čaša za vjenčanje.
“Svoju prvu čašu sam uradila upravo za svoje vjenčanje, 2004. godine, ukrašavajući molitvenu času. Bila sam oduševljena rezultatom. Kako sam godinama gledala svoju čašu na polici,pomislila sam “Zašto ne bih još nekom napravila?” Desetine sam bacila dok nisam ovladala tehnikom oslikavanja, jer samo jedan pogrešan potez naruši željeni izgled”, priča Biljana portalu Onogošt o ovom hobiju kojim se aktivno bavi već sedam godina.

Usledila je pauza, nakon koje je, kako kaže, sebično čuvala prve primjerke i prosto bi uživala u svakom novom kreiranju.

Ubrzo su pristigle ideje za rad sa raznim materijalima, oslikavanjem, graviranjem, pa je do sada uradila više od 100 raznih modela čaša za šampanjac.

Pored posla u vrtiću, za koji ističe da joj je na posebnom mjestu, i ovaj posao joj je donio mnoge lijepe stvari.

“Najbolji dio ove priče je to što sam upoznala mnoge mlade sa kojima sam i dalje u kontaktu. Pored posla medicinske sestre u vrtiću, koji mi donosi na stotine dječjih osmjeha i zagrljaja, obožavam svoj hobi. I da, zaista je sreća vidjeti osmjehe mladenaca nakon preuzimanja časa i biti dio njihove bajke”, nastavlja Biljana.

Pozitivni komentari su svakodnevnica, što je, kako je dodala, potvrda da ono što radi i vrijedi.

“Posvećujem svakom modelu pažnju kao da ih radim za sebe, a mislim da sam izuzetno samokritična i da su cijene čaša pristupačne. U početku je bilo nekih interesantnih primjera na internetu prema kojima sam se tada upravljala, ali, u principu, pustim mašti na volju”, objasnila je ona i dodala da od materijala koristi razne vrste tkanina, ukrasnih traka, čipke, cirkona, bisera, šjokica, boje za staklo.

Po želji mlade dekoriše i jastuče za burme, svijeće za crkveno vjencanje, kutije za novac, ali i dječje čaše. Ipak, molitvene su posebna strast , kako navodi Boljana, možda i radi same njihove simbolike.

“Molitvenu času u ruke uzima najčešće otac, nekad i stric koji zdravicom mladoj upućuje riječi zahvalnosti za vrijeme provedeno u djevojačkom domu. Nakon toga, poželi srećan odlazak u novi dom, pominjući potomstvo. U znak zahvalnosti na sve izrečeno mlada nosi molitvenu času u svoj dom,  kao simbol blagoslova roditelja”, pričom o običaju završava Biljana.

Send this to a friend