Brojni Novljani čuli su za tužni vijest- prije nekoliko dana uspavan je Vili, pas lutalica koji nije imao sreću da ima vlasnika ali je imao naklonost većine mještana otkako se duže od decenije nastanio u Herceg Novom.
Vilija nijesu odvodili u azil na Dizdarici, jer je nakon dva pokušaja vraćan u grad, na molbu brojnih Novljana. Uvijek je vješto izbjegao sve akcije sklanjanja pasa lutalica i postao neko koga Novljani jednostavno očekuju da vide.
Na Dizdaricu nisu htjeli da ga odvedu ni sada kada je bolestan, onemoćao, bez sluha i sasvim oslabljenog vida poslednje dane provodio oko parka Boka. U trenutku kada je sasvim klonuo dobri ljudi su bili oko njega.
Dobri Vili je primio analgetike i infuzije, ali ništa više nije moglo da pomogne psu za koga znalci tvrde da je vjerovatno bio jedan od najstarijih na svijetu. Mnogi tvrde da je imao oko 24 godine.
Vili je dugo bio tihi, razigrani i neobični čuvar Karače, Belaviste, Škvera i Parka Boka. Mnogi mještani su ga prisvojili i svi su ga voljeli jer nikada nije bio agresivan, gladan i bez ogrlice.
<<<Kako je pas lutalica Vili postao miljenik Novljana<<<
Priča se da je dok je boravio na Belavisti reagovao na zvuk zvona sa crkve. Ustajao bi dok zvonqa zvone i lavežom ili zavijanjem nepogrešivo pratio njihov ritam i melodiju.
Zato su se brojni građani oglasili sa inicijativom da ovaj miljenik dobije spomenik u Herceg Novom.
Čime je Vili zaslužio spomenik? Oni koji su o njemu brinuli kažu odanošću, spremnošću na igru sa svakim djetetom koje je kročilo na Belavistu, radošću koju je pokazivao prema ljudima i kada mu nisu bili skloni, činjenicom da je najljepši hercegnovski trg bio njegova odabrana kuća u vrijeme dok je još snažan lako savladavao novske skale do Škvera i nazad.
U stvari, možda to i ne bi morao da bude spomenik samo Viliju već svim osobinama koje su pomenute, a koje nam sve češće nedostaju, ili ih barem sve rjeđe pokazujemo.
Podići spomenik Viliju, ali i Mutu. Muto je maskota broj 2. Doduse jos uvijek ziv
Prava inicijativa jer je to jedini grad u CG đe još ima dobrih ljudi,bez silnika i bahatoga svijeta.Tamo je i spomenik odžačaru Njunju, pa je jasno koliko treba biti obziran prema običnom čoeku da se to uradi.Na 20000 stanovnika u ’90 godinama došlo je 20000 izbjeglica,a ipak se zadržala ljudskovina.
Predivan tekst, inicijativa,
Bas je lijep pas.
super lik. do zadnjeg dana je pravio djirove, penjo uza stepenice
I treba podići spomenik. Spomenik lijepom odnosu čovjeka prema životnjama. Srećna sam kad vidim koliko ima divnih ljudi po gradu koji hrane pse, mačke, golubove. Srećna sam kad vidim patkice na škveru. To je odnos koji treba gajiti i koji treba prenijeti budućim generacijama kao osnov za nešto više i ljepše.
Dje u CG spomenik za psa odma bi te ispljuvali nismo mi Japanci i Englezi da dizemo spomenike psima.
Ja ne znam kako je neko odolio da ga ne uzme kod sebe.Predivan pas..
Uh bre zaplakah 🙁 Bar ces se napokon odmoriti od okrutnog svijeta mali divni psicu <3
Mene je BOBI omiljeni pas na Savini! Pozdrav za kvart sa broda od Pjanića!
I Bobi je legenda ali moraš priznati da je mnogo više ljudi znalo Vilija. U centar Novog se dolazilo iz cijele opštine, a ko god je dolazio morao ga je upamtit. Jedina “lutalica” u centru grada.