Vuk Adžić: Amfilohije je dobar čovjek

Tačno je, krstio sam se u hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici ali o detaljima tog čina ne mogu da vam govorim. Sami čin je tajan, to je zavjet između mene, crkve i mog kuma, rekao je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa RSE 19 godišnji Vuk Adžić iz Kolašina, prva trans osoba koja se krstila u nekom od svetilišta Mitropolije crnogorsko primorske Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koja je do sada ispoljavala izrazito negativne stavove prema LGBT populaciji.

Za to je dobio blagoslov mitropolita Amfilohija, a za RSE između ostalog govori zašto mu je vjera važna u životu i koliko mu je pomogla da se suoči sa traumama od napada na pragu porodične kuće, u avgustu ove godine.

<<<Uz blagoslov Amfilohija krštena trans osoba u Hramu Hristovog Vaskrsenja<<<

“Religija je veoma važna u mom životu. U jednom periodu imao sam samo religiju uz sebe. Vjera me je održala u životu. Ono što sam i ranije govorio jeste da se nakon napada na mene ispred praga porodične kuće, sigurno osjećam samo u crkvi i da je ona neka moja sigurna luka gdje znam da mogu uvijek da dođem i da budem prihvaćen kao čovjek. Za mene je religija ljubav. Sami Mitropolit Amfilohije o kojem imam samo lijepe stvari da kažem dao mi je blagoslov da mogu da se krstim. Neizmjerno sam mu zahvalan na tome i želim da poručim da je jedno ono što o njemu izlazi u medije a sasvim drugo ono što on jeste – dobar čovjek koji ima razumijevanja”, rekao je Adžić.

RSE: Da li smatraš da crkva ali i uopšte društvo na ovim prostorima lakše prihvataju tranziciju žene u muškarca nego muškarca u ženu?

Adžić: Da, takav je odnos ove sredine prema transrodnosti. Ne mogu to da prokomentarišem na drugi način osim da kažem da kod većine ljudi ovdje postoji ta percpecija u smislu zašto bi neko uopšte želio da postane žena.

RSE: Da li je to ostatak patrijarhalnog mentaliteta i kulture gdje je muška figura slavljena i poželjna, dok je žena na neki način neželjena i u drugom planu?

Adžić: To je ostatak onog starog mentaliteta i mišljenja na Balkanu da žena prije svega treba da bude domaćica, da je kući i da ćuti, da ne priča mnogo. Znamo uostalom i koliki je stepen nasilja nad ženama u Crnoj Gori.

Tukli su me iz mržnje

RSE: Bio si žrtva nasilja, naime u avgustu ove godine napadnut si ispred kućnog praga u Mateševu, u Opštini Kolašin. Na tebe su nasrnuli nekoliko muškaraca koji su te tukli dok nijesi izgubio svijest. Koliko je nasilje obilježilo tvoje odrastanje kao trans muškarca?

Adžić: To je jako teška tema za mene. Fizičke povrede su zarasle ali ono što vam ostane u duši i u glavi, činjenica da sam napadnut ispred praga rodne kuće, da su me izvukli iz kuće i da su imali smjelosti da dođu i urade tako nešto, kod mene uliva veliki strah koji će me vjerovatno dugo pratiti. Sa druge strane, to me je podstaklo da izgradim sebe kao jačeg čovjeka, osobu. A opet, jako je teško kada dođete na mjesto gdje ste po tri mjeseca provodili sa svojim ocem, igrali se sa drugovima i imali lijepo djetinjstvo i uspomene i odjednom pojave se tri muškarca u sred noći i napadnu vas zbog toga što su naslutili moju seksualnu orjentaciju ili su negdje u medijima pročitali da sam trans momak. Ja sam napadnut iz čiste mržnje. Kada su me tukli nazivali su me raznim imenima ‘jalovče’, ‘pederu’ govorili su mi da se neću moći više ovuda kretati. Došli su sa namjerom da me istuku i da mi poruče da tu više ne mogu da dolazim. I uspjeli su. Ja sada živim u skloništu LGBT Foruma Progres u Podgorici.

RSE: Kako danas gledaš na svoj i položaj ostalih trans osoba u Crnoj Gori, koliko je napredak o kojem se govori realan?

Adžić: Postoji napredak. Ja sam se recimo autovao javno, u medijima prije četiri mjeseca. Bilo je i pozitivnih ali i negativnih komentara. Ja sam se okrenuo tim pozitivnim i jako je lijepo bilo čitati te pristojne i lijepe komentare uglavnom ljudi koji su generacija rođena 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka. Oni polako mijenjaju ukorijenjena mišljenja o samoj trans zajednici.

Ali sa druge strane, ova priča je šira od toga jer opet se vraćam na svoj slučaj – ja sam se autovao 25. avgusta a 28. sam dobio batine.

Želim da mislim i želim da vjerujem da mi možemo i da Crna Gora može da prihvati nas kao ljude koji nijesu bauci već ljudi koji imaju iste probleme kao i ljudi koji nijesu trans, gej ili beseksualne osobe. Iamo iste probleme finansijske, stambene. Mi traženjem svojih prava ne oduzimamo prava heteroseksualnoj zajednici.

Transrodne osobe u Crnoj Gori su u posljednje vrijeme sve vidljivije u društvu a prije dvije godine osnovana je i prva nevladina organizacija koja okuplja pripadnike te zajednice Spektra.

Transrodne osobe su dio crnogorske LGBTQ zajednice i učestvuju na povorkama ponosa kojih je u Crnoj Gori do sada bilo sedam, a koje posljednjih godina protiču bez nasilja i incidenata.