Društvo

Žitelji Starog grada u Kotoru nemaju sna

“Ima li ikoga da nam pomogne? Život nam je omrzo, živimo kao u zatvoru“, riječi su Kotoranke Olge Ivanović koja živi u sjevernoj ulici, nekadašnjoj zanatskoj – od Šuranja do Pazara, danas ulici 29. novembra.

Na potezu od Gurdića, prema Centru za kulturu su tri hostela, kafići i buka koja vlada u ovom dijelu grada. Gotovo sve skale su polomljene, nema kanti za sitni ulični otpad, šahte klapću izvaljene i stvaraju dodatnu buku, pa se i pored zatvorenih prozora to čuje.

No, sve bi se nekako i izdražalo da ima mira.

Promet gostiju i tursta ovom ulicom je veliki, galama, buka u svaku uru nesnošljiva, nečistoća i nered svake vrste.

“To je strašno, ne možemo otvoriti prozore i to je kao u zatvoru”, priča gospođa Ivanović za Skala radio.

U razgovoru sa vlasnicima hostela, sve ostaje na obećanjima, sve će se srediti kažu, ali od toga nema vajde.

Sagovornica Skala radija posebano strijepi od silnih opušaka koji se bacaju na sve strane, a prije dvije godine izbio je veliki požar upravo u potkrovlju hostela tik uz nejnu kuću i taj strah i sters još uvijek nosi.

Stoga Ivanovićeva moli Komunalno preduzeće da im se postavi kanta za sitni otpad koja je nekada bila tu.

“Muka me natjerala da i na vaša vrata zakucam, da se požalim i tražim zaštitu”, kazala je vidno uzbuđena ova sedamdesetogodišnja Kotoranka.

Ona je otišla do opštine da potraži nadležne, obavijesti ih o svom i problemu komšija u ovoj ulici i zatraži pomoć.

Nije stigla ni do jedne adrese dalje od portinice zgrade opštine, gdje joj je portir saopštio da on ne zna i da to nije njegov posao te da ga poštedi.

“Ja sam htjela samo da me usmjeri na nekoga ko je nadležan za moj problem. Portir mi je saopštio da idem u Komunalnu policiju čije su prostorije u drugom dijelu grada. Tamo sam već jednom bila, nijesu reagovali, ali sam se  i pored svega upitila i otišla ponovo gdje me primila dežurna službenica i zapisala što treba. Kazala sam da me obavijeste što su preduzeli po mojoj žalbi i da nekada komunalna policija prošeta ovom ulicom i uvjeri se u sve što govorim i našto se žalim“, ispričala je Ivanovićeva i dodala da sa nadležnima muku muči punih osam godina.

“Znam da se treba zakazati da bi se došlo do predsjednika opštine, ali ni to očito ne mogu. Ispadam crna vrana u očima komunalne policije, a ja samo tražim svoje pravo da živim u kući za koju uredno plaćam porez a mira nemam“, rezignirano je kazala Ivanovićeva.

Sličnu priču i istu muku dijele i ostali građani okupljeni u Udruženju građana starog grada koji će, kako su kazali, sa ovim problem upoznati i međunarodne sudove.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Aaaaa
Gost
Aaaaa

Sramota..ti hosteli živa zaraza,šugaju se tamo,nema kulture,treba vlasnici da znaju kako se drže hosteli ni tu se nepušta bagra,ali važno je uzeti pare,a narod Kotra neka trpi.Uništite sve, a gazda je sigurno ko zna odakle kad nezna kulturu primorja..na kurs sa njim o lijepom ponašanju

Olja
Gost
Olja

Da se ne zanosite ovim medjumarodnim sudovima-nisu nadlezni. A od buke se ne moze ostat ni u Dobrotu. Izda se stan u zgradi ili porodicnoj kuci i svi ostali trpe…Valjalo bi Opstini donijet neki propis o redu i miru…

Uros
Gost
Uros

Preseli se u Risan.

Zrinka
Gost
Zrinka

Dje li je nasa dobra Ljilja koja nam je obećala brda i planine. Riješiće muziku…

Toni
Gost
Toni

Eno se narod iz Venecije iseljava zbog istih problema. Starograđani, lijepo prodajte te stanove za velike pare i živite neđe kao ljudi.

Send this to a friend