Život u oblacima Nikšićanke Bojane Tufegdžić

Bojana Tufegdžić oduvijek je voljela da putuje. Nekad bi i posljednji cent davala za još jednu kartu, u neki novi predio.

Sada joj karte ne trebaju, vozi se gratis i uživa u tome. Ovo je priča o Nikšićanki koja je, jureći karijeru politikologa, stigla do oblaka, na krilima Emirates airlines-a.

“Nemojte očekivati rijeke zlata i unikatne automobile baš na svakom koraku, ali definitivno očekujte previsoke cijene. Tako Dubai čuva svoj ugled“, počinje priču za portal Onogošt dvadesetpetogdišnjakinja iz Nikšića koja je jureći nove izazove doletjela u grad raskoši, zlata i dijamanata.

Kaže da su se jednostavno nekako poklopile kockice kada je njena sadašnja kompanija držala prvi tzv. “OpenDay“ u Crnoj Gori, samo dva mjeseca nakon njene odbrane specijalističke diplome.

Tako je karijeru pravnika zamijenila letovima u jednoj od najvećih svjetskih avio kompanija. Posao stjuardese omogućio joj je život kakav je sanjala, tražila, i priznaje, uspjela da ostvari.

“Više je stil života nego posao. Prije ulaska u avion i ukrcavanja putnika, upoznaješ svoje kolege, jer firma ima oko 30.000 kabinskog osoblja i rijetko se desi da letiš sa istim ljudima. Na tom sastanku nadređeni dijele sa nama informacije o profilu putnika, specijalne zahtjeve (djeca koja putuju sama, osobe sa invaliditetom, mladenci i sl.)“, otkriva Bojana samo djelić toga kako funkcioniše gigantski avio-prevoznik gdje provodi nezaboravne dane putujući, upoznajući druge ljude, kulture, ali prije svega, upoznajući iznova i iznova Dubai – biser Orijenta.

“Već godinu i po uživam u čarima Bliskog istoka. Potpuno je drugačije čitati i gledati putopise od stvarnog života ovdje. Grad je prilagođen svim kulturama i pun je turista, ili ljudi koji su ovdje došli u potrazi za karijerom – kao ja. Ipak je pun kontradiktornosti. Imate ljude koji rade za 100 dolara i kolač koji košta 500 dolara, zabranjeno je piti alkohol ako nemate licencu i ako ste pripadnik muslimanske vjeroispovijesti. Ali, ovdje ima toliko različitosti na jednom mjestu i grad je zaista spreman da zagrli svakoga i da mu šansu. Ako imate bilo kakvu ideju, ako ste originalni i posvećeni, Dubai je grad za vas“, poručuje Bojana.

Tokom dana, nastavlja ona, rijetko se mogu sresti lokalci, ali je zato suton njihovo vrijeme. Žene su najčešće obučene u crnu abaju, a muškarci u dugačke bijele. Mlađe generacije nose kačkete sa inicijalima, dijamantima ili nekim autentičnim amblemom. Još jedan znak prepoznavanja – uredno podrezana brada sa strogim linijama i, kako kaže, čudnim oblicima.

“U Dubaiu živite u taksiju ili autu. Nema pretjerano puno staza za šetanje, a putevi su izvandredni. Okolina Dubaija puna je zanimljivih čuda prirode, jezera i planina. U suštini, kroz vene grada protiče novac. Taj novac privlači gomilu Indijaca i Pakistanaca koji će za nikakve pare raditi najteže fizikalne poslove. Ali, to je pozadinska slika svog luksuza“, navodi ona.

Luksuz sa jedne strane i Nikšić i Crna Gora sa druge. Jaz, dva svijeta, ali srce i dalje bije snažno za domovinu i grad u kojem je rođena. Ne krije to Bojana dok odgovara na pitanje koliko je često u Nikšiću, koliko joj nedostaju porodica, prijatelji.

“Tu sam provela gimnazijske dane i sačuvala zaista lijepe uspomene. Zadnji put sam ga jedva poznala – nema lipa. Hvata me često nostalgija, ali eto mislim da je to prava definicija nostalgijje – ne vuče mene udoban život, ne čeka me siguran posao, završila sam fakultet. Ne čeka me ništa bolje nego što imam sigurno, a opet, srce mi se stegne kad pomislim na čuveno sastajalište ‘kod Barona’, ili kad se sjetim čizama iz „Nikšićanke“ i utakmica u Sportskom… To mi fali, duh grada i naš ponos – niđe nije bolje nego ođe, šetnje pod Trebjesom i prijatelji. Najviše od svega oni pravi prijatelji koji su nekako uvijek kod kuće, nikad iz druge zemlje“, priča Bojana sa sjetom.

Na kraju, poruka mladima, poruka da nikad ne odustaju od borbe za svoje ciljeve.

“Moramo se osloboditi okova i snova o udobnom životu koji pada sa neba. Imaš ideju – prodaj je, nađi nekoga na internetu, posavjetuj se. Ali, ne odustaj. Ako treba ići iz zemlje – idi. Prave prilike ne čekaju na nas, one su izuzetne i rijetke. Ali ako traziš naći ćeš. Ako imaš talenat koji ne donosi velike prihode – radi iz ljubavi, hobija… Bolje je i to pa da se usavršavaš i napreduješ, možda i napraviš više nego što misliš da možeš, nego da sjediš i čekaš. Mirno čekaš samo ono što ne mozeš izbjeći, zato treba da tražiš. I nikad ne dozvoli da te potcjenjivanje sredine sputava, jer ne može svako da razumije tvoje unutrašnje nemire. Energiju mladosti može zaustaviti samo ta ista mladost ukoliko postane samodestruktivna“, poručuje Bojana.