Zemlje Zapadnog Balkana uskoro čeka regionalni samit u Sofiji, a jedan od ključnih aktera je Savjet za regionalnu saradnju (RCC). Generalna sekretarka Majlinda Bregu, bivša univerzitetska profesorka, partijska radnica, političarka i ministarka lično i Savjet odigrali su značajnu ulogu jula prošle godine u postizanju zajedničkog dogovora država regiona o romingu, što je značajan korak, prije svega, za dalju privrednu saradnju, ali i za građane.
Intervju sa Bregu, objavljen u beogradskom Novom magazinu, prenosimo u cjelosti.
Kada i pod kojim uslovima se u ovoj sferi mogu dostići standardi i stanje odavno postignuto u Evropi?
“Hvala na lijepim riječima, to je bio rezultat zajedničkog rada grupe aktera, odnosno Evropske unije, šest ekonomija Zapadnog Balkana i Savjeta za regionalnu saradnju. Da, bilo je to veliko postignuće regiona u sklopu regionalnog ekonomskog prostora. Tokom 2. Digitalnog samita Zapadnog Balkana prošlog aprila ministri iz svih šest ekonomija potpisali su Regionalni sporazum o smanjenju cijena rominga čija je primjena počela 1. jula 2019. godine, čime su drastično smanjene cijene rominga između ekonomija regiona. Već sada plaćamo od 83 do 96 odsto manje cijene rominga, a od jula 2021. troškovi rominga biće nula.
Istovremeno radimo na smanjenju cijena rominga između šest ekonomija Zapadnog Balkana i zemalja članica Evropske unije, jer sada za 100 MB i 30 minuta telefonskog razgovora neki operateri građanima Zapadnog Balkana naplaćuju između 325 i 609 eura. Sprovođenje regionalnog sporazuma pažljivo prate naši partneri iz Evropske unije i uvjerena sam da će, kada region ostvari ciljeve zacrtane regionalnim sporazumom i ukine troškove rominga unutar zapadnog Balkana, Evropska unija ispoštovati svoju obavezu i početi sa postepenim smanjivanjem cijena rominga sa regionom. Važno je pomenuti da je Evropskoj uniji trebalo deset godina da ukine roming za svoje građane, dok su ekonomijama zapadnog Balkana bile potrebne samo dvije godine da se dogovore oko ovog veoma zahtevnog zadatka”.
Kakvi su planovi sada po pitanju stvaranja zajedničkog regionalnog tržišta i kakva su vaša očekivanja od samita u Sofiji?
“Planovi su veoma ambiciozni i želim da vjerujem da ćemo se svi saglasiti da su i realni. Veoma sam optimistična po pitanju samita u Sofiji i vjerujem da ćemo se dogovoriti i krenuti sa uspostavljanjem zajedničkog regionalnog tržišta koje je zasnovano na pristupu “četiri slobode”, okosnici predloga za mini-Šengen i potpomognuto digitalnim, inovacionim, industrijskim i investicionim segmentima, pri čemu još odražava i principe, pravila i propise jedinstvenog tržišta Evropske unije. Neki stručnjaci u svojim procjenama kažu da će Zapadni Balkan imati najgoru recesiju u poslednje dvije decenije, a čini se da je već počela.
Evropska unija je mnogo toga uradila da se ublaže posljedice u našem regionu, ekonomski i investicioni plan EU predviđa devet milijardi eura u grantovima. Zajedno sa već najavljene 3,3 milijarde eura za borbu protiv pandemije, ovo je podsticaj da se brže napreduje sa ekonomskim razvojem. Ulaganje EU, uz podršku instrumenta garancija za Zapadni Balkan, ima potencijal da privuče još 20 milijardi eua javnih i privatnih investicija. Kada se sve sabere, dolazi se do do 32,3 milijarde eura koje će se sliti u region, što bi bio našem regionu, ekonomski i investicioni plan EU predviđa devet milijardi eura u grantovima. Zajedno sa već najavljene 3,3 milijarde eura za borbu protiv pandemije, ovo je podsticaj da se brže napreduje sa ekonomskim razvojem.
Ulaganje EU, uz podršku instrumenta garancija za Zapadni Balkan, ima potencijal da privuče još 20 milijardi eura javnih i privatnih investicija. Kada se sve sabere, dolazi se do 32,3 milijarde eura koje će se sliti u region, što bi bio ogroman podsticaj, jer čini skoro 30 odsto BDP-a regiona vrijednog oko 100 milijardi eura. Ali, i sam Zapadni Balkan treba da se konsoliduje i tu dolazimo do zajedničkog regionalnog tržišta koji ide ruku pod ruku sa ekonomskim investicionim planom EU. Mi smo veoma malo geografsko područje sa oko 18 miliona ljudi, uprkos tome, 50 odsto ljudi na Zapadnom Balkanu nema jednaku mogućnost slobodnog kretanja sa identifikacionim dokumentima. Ovo je region raštrkanih tržišta sa različitim pravilima i procedurama.
Cilj je da se oni usklade i da se omogući nesmetan protok roba, ljudi, usluga i kapitala, ali i da cijeli region postane atraktivna destinacija za ulaganje. Trebalo bi, međutim, da imamo na umu svjetski trend digitalizacije i pripremimo planove da uhvatimo korak sa novim tehnologijama i tako budemo konkurentni. Zelena agenda je takođe nešto što će biti u središtu naše pažnje u narednim godinama, s obzirom na to da ona podržava sve ostale segmente života.
Još jedna slaba tačka regiona je odliv kvalifikovane radne snage, a posebno mladih. U ovom trenutku u regionu postoji pet hiljada zahtjeva za međunarodno priznavanje akademskih kvalifikacija. Treba to da pojednostavimo i da radimo na tome da naša društva budu atraktivna za privrednike, ali i za ljude – da ostanu, doprinose i rade u regionu umjesto da se odsele. Kao što i sami, međutim, znate zajedničko regionalno tržište nije nova ideja. Njegova realizacija je zasnovana na dobrim temeljima koje su postavila prethodna postignućima u okviru regionalnog ekonomskog prostora. Sve se ovo radi zbog boljeg života građana, zdravijeg okruženja, pristojnih i bolje plaćenih radnih mjesta, mogućnosti za novoosnovana mala preduzeća, a naročito za mlade ljude, lakšeg putovanja, obrazovanja, bolje povezanosti, bržeg interneta, boljih javnih usluga i konkurentnih tržišta sa dobrim odnosom vrijednost za uloženi novac. I opet ne možemo, a da ne spomenemo pandemiju. Ona je zaista ukazala na sve slabe tačke naših društava i na činjenicu da nema niti vremena niti prostora za izolovane aktivnosti pojedinačnih ekonomija, već da smo jedni drugima potrebni da dijelimo i dobro i loše. Ne samo da nam je pandemija otvorila oči već je stvorila i atmosferu odlučnosti naših partnera da djeluju. I to je ono što mi uliva optimizam”.
Pandemija je poremetila životne tokove, globalno i lokalno. Savjet je uradio mnogo na prevladavanju vitalnih problema u regionu, koje je pandemija samo pogoršala. Javnost malo zna o “zelenim koridorima” uspostavljanim tokom pandemije, u kojoj mjeri će nas oni povezati međusobno i sa Evropom i šta biste izdvojili kao najznačajnije inicijative?
“Kao i većinu, i nas je korona zatekla nespremne. Ali, svi smo morali brzo da se prilagodimo i pronađemo način da živimo i radimo u ovoj situaciji “nove normalnosti” koja će se nastaviti i u doglednoj budućnosti. Međutim, u jednom trenutku, dok su nam kretanje i rad bili ograničeni počela je da raste panika, pa su ljudi počeli nekontrolisano da kupuju robu, hranu, ljekove, čak i toalet papir, kada su se granice, jedna po jedna, zatvarale, kada je bilo sve više izvještaja o broju zaraženih, mi smo razmišljali o tome šta možemo da uradimo, umjesto da čekamo da se situacija smiri.
Drago mi je da su vlade iz regiona, Evropska unija i naši partneri u CEFTA-i i Sekretarijatu Transportne zajednice oberučke prihvatili našu ideju o zelenim koridorima na Zapadnom Balkanu radi olakšavanja protoka osnovnih roba, kao što su hrana i ljekovi. Nikome nije bilo od koristi da vozači na svakom graničnom prelazu čekaju više od 20 sati, a između ekonomija Zapadnog Balkana ima 14 graničnih prelaza, dok ih je 18 sa Evropskom unijom. Svaka minuta koju su vozači proveli čekajući na graničnim prelazima koštala nas je 2 eura. Zamislite koliko je to minuta, odnosno eura. I ne samo to. Biti brz u vremenu pandemije može značiti razliku između života i smrti. Tako da smo se brzo okupili i počeli da radimo na ovome. Nije bilo lako. U regionu nikada nije ni bilo lako postići konsenzus. Međutim, mi smo, svi zajedno, to uspueli u rekordnom vremenu. Svi su razumjeli hitnost i važnost. Drago mi je da nam je to pošlo za rukom. Kao dio zajedničkog regionalnog tržišta sada želimo da zajedničke granične prelaze, čime će se uštedjeti novac i vrijeme. Izračunato je da bi region uštedio 800 miliona eura godišnje ako bi svi granični prelazi u ovih šest ekonomija bili zajednički i radili 24 časa, svih sedam dana u nedjelji”.
Čim ste postavljeni za generalnu sekretarku poslali ste poruku ženama regiona da razvoj svih društava regiona u velikoj meri zavisi od njih. Gdje su danas žene u regionu?
“Prema posljednjem Balkan barometru danas procenat žena zaposlenih u preduzećima na zapadnom Balkanu iznosi 38 odsto. Činjenica da bi samo 7 odsto direktora preduzeća prije zaposlilo ženu nego muškarca dodatno obeshrabruje. Ako, s druge strane, znamo da ekonomije Zapadnog Balkana gube 5 odsto BDP-a zbog razlika u učešću žena kao preduzetnica i da bi BDP regiona mogao biti za 20 odsto veći ako bi žene učestvovale na tržištu rada na istom nivou kao i muškarci, onda je to jasan znak da taj odnos treba da promijenimo.
Žene su najjača snaga na svijetu i treba da slavimo našu ambiciju, da ostvarimo naše sposobnosti da budemo donosioci odluka, vlasnice firmi, da odlučujemo o ishodima izbora u našim društvima. Ne možemo da dozvolimo da budemo vanredna vijest zato što smo uspješne, uspjeh žena treba da bude svakodnevna vijest. A jedini način da se to uradi jeste da se stalno i revnosno radi na osnaživanju žena. Mi smo to započeli u Savjetu za regionalnu saradnju. Više od 60 odsto naših zaposlenih su žene i žene se nalaze na skoro svim vodećim položajima. Kampanja osnaživanja žena samo je jedan korak u stvaranju ambijenta u kome žene preuzimaju vođstvo. Pored toga, promovišemo žene u nauci, tehnologiji, inženjerstvu i matematici i radimo sa ženama koje su zaposlile druge žene, a naročito tokom vremena pandemije. Do sada svi već znamo koliko su ova vremena izazovna, ali su žene ipak uspjele ne samo da održe svoje biznise, već i da ih prošire, dok su istovremeno držale domaćinstvo na okupu i ostajale prisebne. Nije to bas lagan zadatak, zar ne? Ne vjerujem da žene imaju manje prava na prilično tradicionalnom i patrijahalnom Balkanu u odnosu na ostatak svijeta, ali ono na čemu kao društvo trebamo da radimo jeste da naš glas bude jak, jasan, sposoban i autoritativan. Ne zato što je to naše prave, nego zato što je to ISPRAVNO”.
U vašoj bogatoj karijeri bili ste profesorka na univerzitetu, ministarka za evropske integracije, podržali ste reformu pravosuđa, iako ste u to vrijeme još bili u partiji. Kako se premošćavaju jazovi između univerzitetske i političke karijere, a kako između različitih oponentnih stranaka? Odnosno kako se postiže konsezus kada su u pitanju opšti interesi?
“Uglavnom ste u pravu. Bila sam sve to, i ne samo to. Napustila sam akademsku karijeru kada sam ušla u politiku, jer nisam mogla da radim oboje, a ne volim kada ne mogu poslu da posvetim onu pažnju koju zaslužuje. Sem toga, imala sam odličan odnos sa studentima. Predavala sam istraživanje, koje spada u prirodne nauke, a studenti koji žele diplomu iz društvenih nauke baš i ne vole matematiku i statistiku. Ali nikada nisu propustili predavanje, a nisam ni ja. Tako da nisam htjela da ih razočaram u pogledu tačnosti. Politička karijera je naglo prekinuta i to nije bila moja odluka.
Trenutno sam posvećena sadašnjem poslu, odnosno vođenju Savjeta za regionalnu saradnju. Ipak, u svemu tome postoji zajednički imenilac, a to je da nastavljam da pokazujem svoju vjeru u Evropu i ulogu koju Evropa može da ima u regionu, jer sam posvećena Evropljanka, kao i vjeru u jednake mogućnosti i uključivanje svih društvenih grupa, uključujući i rodnu ravnopravnost, samo u različitim okruženjima, a sada je to okruženje regionalno. Vjerujem, ipak, da su žene najbolje. Na kraju, treba biti skroman i dovoljno ozbiljan da ne prevariš sebe. Sve žene se suočavaju sa već viđenim bitkama, čak i bez iskustva svjetskog rata stalno se i svakodnevno borimo, neke imaju loš posao, neke uopšte nemaju posao, neke imaju dobar posao i žive sa upornim osjećajem da provode nedovoljno vremena kod kuće, neke se osjećaju krivim bez neke konkretne krivice, neke se preispituju pred šefom muškarcem čiji je ego beznačajan ako nema kome da se pohvali, tako da iskreno vjerujem da žene moraju jedna drugoj da budu podrška. Lično nemam vremena za licemjerstvo, igrice, kvote ili ordenje časti koje ću izložiti negdje na vidljivo mjesto. To je, jednostavno, tako. Želim da budem sigurna da moj glas odražava potrebe ljudi koje predstavljam. A to su promjene, bolje društvo i poboljšanje života ljudi, kroz obrazovanje, kao dio kreiranja politika u parlamentu ili sprovođenja politika u vladi”.
Mladi su najugroženiji
Početkom ove godine pokrenuli ste projekat posvećen mladima u regionu, možete li nam reći nešto više o tome? Kakvo je stanje sa zapošljavanjem mladih u regionu, posebno u kontekstu pandemije. Zapošljavate li vi mlade?
“Da, veoma nam je drago da možemo reći da su mladi dio onog šta mi radimo. Kada je riječ o zaposlenosti, mladi su najugroženija kategorija u našem regionu, s obzirom na to da je nezaposlenost stanovništva u regionu 16 odsto, a nezaposlenost mladih 35 odsto. Pandemija je situaciju dodatno pogoršala. Od marta ove godine, kada su primijećene prve posljedice pandemije, brojke nezaposlenih mladih su se povećale za 27 odsto u poređenju sa 15 odsto povećanja ukupnog broja registrovanih nezaposlenih. To je skoro 800.000 nezaposlenih mladih ljudi, ogroman potencijal za razvoj bilo kog društva, ali i pune ruke posla za naš novi projekat. Projekat Omladinske laboratorije usmjeren je na to da se mladi ljudi motivišu i počnu da učestvuju u izradi i sprovođenju politika koje se njih najviše tiču.
Trenutna situacija u regionu je takva da imamo skoro četvrtinu, odnosno 22,5 odsto mladih ljudi koji su u potpunosti neaktivni, odnosno ne školuju se, nisu zaposleni, niti se na drugi način usavršavaju. I na sve to, jedna trećina mladih starosti između 18 i 24 godine uopšte nije zainteresovana za postupke donošenja odluka vlada, od kojih se brojne tiču upravo njih, a za polovinu mladih to uopšte nije tema za razgovor. Projekat Omladinske laboratorije nastoji da se ovaj narativ promijeni, da se mladi ljudi podstaknu i angažuju i da zajedno sa organima vlasti oblikuju politike i mjere koje se na njih odnose. Sa vedrije strane gledano, nama je u Savjetu za regionalnu saradnju drago što možemo reći da smo organizacija koja pruža priliku mladima, zapošljavamo mlade kada god se ukaže prilika, tako da se samo tokom ove godine 14 mladih ljudi pridružilo našoj organizaciji. Dobro rade svoj posao, naročito u okolnostima hibridnog rada kada radimo malo preko interneta, a malo iz kancelarije. Nije lako, ali se snalazimo. Više od 20 odsto Savjeta za regionalnu saradnju sada čine mlade snage i ponosna sam na to”.
Romi su veliki potencijal
Beograd je već godinama domaćin Kancelarije akcionog tima za integraciju Roma 2020 Savjeta za regionalnu saradnju. Kako ocjenjujete dosadašnje rezultate u integraciji Roma i da li misllite da se probija saznanje da Romi jesu potencijal razvoja svojih društava i regiona?
“Vlada Srbije je 2016. godine ljubazno ponudila da naša Kancelarija za integraciju Roma bude smještena u Beogradu i na tome smo veoma zahvalni. Time je vlada pokazala svoju opredijeljenost da radi na uključivanju Roma, što ima smisla budući da Srbija ima drugu po veličini zajednicu Roma, odmah poslije Sjeverne Makedonije, sa 147,604 Roma koji tu žive, što predstavlja 2,05 odsto ukupnog broja stanovništva. To su službeni podaci, ali se procjenjuje da je taj broj mnogo veći, do 600.000.
Inkluzija Roma ne donosi pozitivne promjene samo za njih same, već i za društvo u cjelini, ali i ekonomiju. 88 odsto Roma živi u teškoj materijalnoj oskudici, 1 od 2 ne može da obezbijedi hranu svaki dan, samo je 16 odsto njih zaposleno, a skoro 10 odsto nema ličnu kartu. Drago nam je da je zaživjela naša inicijativa za podsticanje razvoja ljudskih potencijala u okviru programa povezanosti Berlinskog procesa, odnosno konkretno za jačanje njegove socijalne dimenzije. Prošle godine smo predložili Deklaraciju partnera sa zapadnog Balkana o integraciji Roma koja je postavila važne ciljeve koje vlade treba da postignu prije nego što se pridruže Evropskoj uniji, a koja je vrlo brzo postala vodilja integracije Roma u regionu. Ekonomski i investicioni plan za zapadni Balkana, koji je predstavljen prije nekoliko nedjelja, potvrđuje opredijeljenost Evropske unije da pomogne Zapadnom Balkanu i da se poboljša tržište rada i digitalno obrazovanje ugroženih grupa stanovništva, uključujući i Rome”.
