Fri: Morate spremno odgovoriti na izazove, ali i lažne optužbe

Uživa veliko poštovanje u SAD, istraživao je mafiju, borio se godinama protiv Koza Nostre, bio je prijatelj Đovanija Falkonea. Danas je član odbora direktora Univerzal kapital banke u Podgorici. Kako može pomoći jednoj brzo rastućoj banci u maloj Crnoj Gori? CdM je razgovarao sa sudijom Luji Friom (Louis J Freeh), čovjekom koji je osam godina bio direktor američkog FBI za vrijeme predsjednika Bila Klintona, koji ga je imenovao i nad kojim je dva puta sprovodio istragu.

CdM: Kada se pretraži Vaše ime na internetu, prva stvar koja se pojavljuje je slučaj “Pica konekšn” (Pizza Connection case). Čini se daje to jedan od najvažnijih slučajeva u Vašoj karijeri, a možda čak i u FBI-ju. Kako je sve počelo i zašto je slučaj toliko poznat?

Fri: Dakle, “Pica slučaj” je počeo kao istraga FBI-ja početkom osamdesetih prošlog vijeka, kada je identifikovana velika grupa Sicilijanaca u Njujorku koji su radili sa američkim pripadnicima grupe organizovanog kriminala La Cosa Nostra, koji nijesu bili Sicilijanci po rođenju, ali su bili u Sjedinjenim Državama mnogo godina. Radilo se o veoma velikoj zavjeri. Unosili su heroin u Sjedinjene Države i prodavali ga. Ta operacija im je osamdesetih godina generisala stotine miliona dolara u gotovini, koje bi uzimali i letjeli za Švajcarsku. To su bili dani prije sofisticiranog pranja novca. Tako da su bukvalno odnosili novac u koferima u Švajcarsku da ga tamo deponuju. Imali su grupu švajcarskih bankara koja im je pomagala. Imali su i grupu partnera sa Sicilije. Njihov posao je bio da donesu morfijumsku bazu koja je nastala u Iranu, da je unesu u Bugarsku, zatim u Italiju, gdje je prerađivana u heroin koji se onda slao za Sjedinjene Države. To je nekadašnji kanal koji više nije u upotrebi. Dvadeset godina kasnije, južnoamerički karteli preuzeli su tu trgovinu ili su je Kinezi kontrolisali sa pacifičke strane.

Ali, osamdesetih godina, to je bio glavni način na koji su američki organizovani kriminal i sicilijanski organizovani kriminal zarađivali milijarde dolara, a što nije bila jedina posljedica njihovog djelovanja. Bilo je podmićivanja javnih zvaničnika, ubistava i smrtonosnih obračuna između različitih grupa. Tako je stvoreno mnogo drugih ozbiljnih kriminalnih aktivnosti u Sjedinjenim Državama, Italiji i širom svijeta.

CdM: Tada ste počeli intenzivnu saradnju sa Federalnim istražnim biroom?

Fri: FBI je prišao meni. Bio sam tužilac u Njujorku, sjedištu našeg najvećeg saveznog tužilaštva. Počeo sam da sprovodim istragu i saznao da postoji jedan mladi sicilijanski sudija koji je takođe pratio neke od istih ljudi. Veoma hrabar čovjek po imenu Đovani Falkone (Giovanni Falcone), koji je i sam bio Sicilijanac. Tako sam se upoznao sa njim. Sastali smo se u Italiji i potom u Sjedinjenim Državama.

To je bilo 1984-1985. godine. Shvatili smo da istražujemo iste ljude i razumjeli da ćemo ako se udružimo, imati daleko jaču grupu tužilaca. Dakle, sastavili smo ono što nazivamo radnom grupom. Sudija Falkone i ja bili smo tužioci i onda smo povezali agente FBI sa italijanskom nacionalnom policijom.

Bio je tu i jedan vrlo hrabar i talentovan mladi policajac po imenu Đani De Đenaro (Gianni De Gennaro), koji je kasnije postao šef italijanske policije, a koji je bio najvažniji i najbliži FBI saradnik u Italiji. Tako da smo dobili zaista veoma jaku kombinaciju. Imali smo grupu FBI agenata koji su bili rođeni Italijani, trojica na Siciliji. Došli su u Sjedinjene Države kao djeca, tečno govorili italijanski i sicilijanski dijalekat, te su istraživali za FBI i direktno u partnerstvu sa italijanskom policijom, išli na sastanke u SAD, sprovodili mjere fizičkog nadzora, praćenja ljudi, tehničke podrške nadzora, prisluškivali razgovore ljudi sa sudskim nalogom.

Dakle, to je bio vrlo moćan tim i na kraju smo uspjeli da optužimo mnoge ljude u Sjedinjenim Državama. Glavna meta bila je osoba po imenu Gaetano Badalamenti, koji je u jednom trenutku bio glava tzv. Kupole, tijela koje je kontrolisalo cjelokupnu mafiju na Siciliji. A u Sjedinjenim Državama su visokorangirani članovi Koza Nostre radili u partnerstvu sa svojim sicilijanskim kolegama.

CdM: Doveli ste čitavu istragu do sudskog procesa.

Fri: Da, iznio sam veliku istragu na suđenju u Njujorku 19861987, pod nazivom “The Pizza Connection Case” (slučaj: Povezana Picerija, prim. prev.), a sudija Falkone je iznio tzv. “Masovno suđenj” (Maxi Trial) na Siciliji, koje je održano u zatvoru Ućardone (Ucciardone) jer im je bilo potrebno mjesto dovoljno veliko za sve te optužene. Dok je on imao nekoliko stotina optuženih, ja sam imao samo dvadeset dvije osobe kao optužene. I tokom mnogih godina saradnje, postali smo dobri prijatelji, ne samo kolege.

CdM: Znači, Vi ste bili ključni Falkoneov partner u Sjedinjenim Državama, a on Vaš na Siciliji.

Fri: Upravo tako. Da. Agenti FBI-ja sarađivali su sa njime na Siciliji, znate, uz dozvolu italijanske policije, a italijanski policajci su bili u Njujorku. Italijani su nekoliko godina živjeli u Njujorku i radili su direktno sa nama. Tako je to bio prvi put da su naše dvije zemlje imenovale svoju policiju i tužioce da rade zajedno protiv organizovanog kriminala. A razlog koji je bio važan za FBI je taj što je ovaj slučaj zaista transformisao FBI iz nacionalne policijske agencije u međunarodnu policijsku agenciju.

FBI je tada imao dvanaest kancelarija u inostranstvu. Danas ih mamo preko 100 i radimo sa lokalnom policijom bukvalno svuda u svijetu. Mislim, radimo sa ruskim i kineskim policajcima, iako politički vrh jedva razgovara. Policije sarađuju. Tako da su taj slučaj i rad sudije Falkonea zaista transformisali FBI u potpuno drugu organizaciju i uspostavili odnos FBI policija Italije. Takođe smo uspješno sarađivali sa Guardia di Finanza, finansijskom policijom i karabinjerima, dvije odlične policijske organizacije.

U maju 1992. godine, sudija Falkone je ubijen u Palermu. Kada sam to čuo, rekao sam ljudima da sam šokiran i tužan, ali da nijesam iznenađen. To me nije iznenadilo jer smo godinama znali da mafijaške porodice na Siciliji traže priliku da ga ubiju. Vlada ga je čak preselila iz Palerma u Rim. Dali su mu drugi posao da bi otišao iz Palerma. Ali njegov dom je bio u Palermu, a on i njegova žena su odlazili tamo vikendom, sa pratnjom. Napad je bio isplaniran detaljno, a kilogrami eksploziva stavljeni ispod glavnog auto-puta između aerodroma i Palerma. Čitav put je eksplodirao kada je povorka prešla preko bombe. Policija u prvom automobilu je ubijena. Đovani je upravljao automobilom, volio je da vozi, pa je bio za volanom. Supruga je bila pored njega. Policajac koji je bio njegov vozač bio je tako na zadnjem sjedištu i preživio je. Falkone i njegova žena su ubijeni.

Ponavljam, to je bilo vrlo šokantno ubistvo, ali nijesmo bili iznenađeni. Nijesmo bili iznenađeni što je ubijen. Bili smo veoma tužni, ali ne i iznenađeni. Zato smo reagovali. Reagovali smo veoma snažno na ovaj atentat par sedmica nakon kojeg je uslijedilo ubistvo drugog antimafijaškog sudije na Siciliji, još jednog prijatelja po imenu Paolo Borselino. Tada sam bio van FBI-ja, ali zato što sam bio federalni sudija i još uvijek sam bio usko povezan sa njima. Tako da je FBI sastavio specijalni tim istražitelja, poslao ih u Palermo, sarađivao vrlo blisko sa italijanskom policijom i na kraju uhapsio i optužio pripadnike mafije odgovorne za ova strašna ubistva.

CdM: Toto Rina je bio naručilac?

Fri: Da, Toto Rina (Salvatore Toto Riina) je bio osoba odgovorna za naručivanje atentata. Imali smo agente FBI-ja koji su vršili forenzička ispitivanja opušaka cigareta koje su bombaši ostavili pored puta. Uzeli smo DNK. Identifikovali ljude. Uradili elektronski nadzor. I onda smo takođe nagovorili Italiju da promijeni svoje zakone, da učini zavjeru krivičnim djelom zbog koga biste mogli biti procesuirani. Italijanski zakon je promijenjen kako bi se uspostavio program zaštite svjedoka, te kako bi se omogućio širi elektronski nadzor za slušanje razgovora sa sudskim nalogom.

CdM: Da li se to desilo u vrijeme dok ste Vi bili direktor FBI-ja ili prije nego što ste to postali?

Fri: Bilo je to za vrijeme dok sam bio direktor.

CdM: A onda ste bili i prvi direktor FBI-ja koji je zapravo otišao u Palermo, dok se Italija još uvijek borila sa mafijom? Bio je to veoma opasan potez.

Fri: Da. Znate, Italija se mučila. Drugi tužioci su ubijeni. Policijski službenici su ubijeni. U Sjedinjenim Državama imali smo veoma nasilnu kriminalnu prošlost, ali vrlo malo sudija i tužilaca je ubijeno. Samo tri sudije su ubijene u istoriji Sjedinjenih Država, tako da je to drugačija opasnost. Kada sam bio tužilac, direktor FBI-j a, sudija u Sjedinjenim Državama, nikada nijesam smatrao sebe u opasnosti. Ali moje kolege u Italiji, posebno na Siciliji, uvijek su bile u velikoj opasnosti i mi bismo stalno brinuli za njih jer se radilo o organizovanim pokušajima atentata, prijetnji, plašenja i zastrašivanja sudija, tužilaca i policije.

CdM: Ipak, u to vrijeme bilo je veoma opasno…

Fri: Pretpostavljam da je tako, ali bio sam FBI agent u Njujorku mnogo godina prije toga i nije mi se činilo opasnim.

CdM: Bil Klinton Vas je imenovao za direktora FBI, hvalio Vas je kada je to uradio. Poslije je rekao da je to bila njegova najveća greška, A Vi ste kasnije izjavili da su Vam te njegove riječi zapravo bile potvrda časti. Možete li to da objasnite?

Fri: Pa, ne mogu objasniti zašto je to rekao. Ono što mogu da objasnim je da me, kada me je imenovao za direktora FBI, nije poznavao. Bio sam sudija. Imenovao me je prvi predsjednik Buš, koga je on pobijedio na izborima.

A kada me je intervjuisao za posao, ni ja njega nijesam poznavao. Bio sam iskren prema njemu, rekao sam: “… Znate, gospodine Predsjedniče, moram Vam reći, nijesam glasao za Vas.” On se nasmijao. Rekao je: “Nijesam ni mislio da ste glasali za mene, ali svejedno bih volio da prihvatite posao”. Dakle, desilo se nakon što sam postao direktor FBI-ja, da sam morao da pokrenem krivični postupak protiv Predsjednika, za koji sam siguran da sada zvuči poznato svima. On je bio predmet krivične istrage koju sam ja vodio i mislim da je on loše reagovao na to, umjesto da to vidi kao da ja radim svoj posao. Nije bilo lično protiv njega. Ali, mislim da je to vidio kao lični napad ili nelojalnost, tako da je do kraja mog mandata bio veoma nezadovoljan sa mnom. On je dao tu izjavu. Rekao je da je to najgora odluka koju je ikada donio. Ali bio sam jednako srećan što je to izjavio, kao da je rekao da je to najbolja odluka koju je ikada donio.

CdM: Dakle, sebe smatrate osobom na koju se ne može uticati?

Fri: Pa, vidite, na svakoga se može uticati. Ja se nadam da će na mene uticati samo činjenice. Na mene utiču stvari koje nijesu u vezi sa nečijom ličnom agendom ili planom. Uvijek sam pokušavao da budem nezavisan. Sproveo sam mnogo istraga od napuštanja vlade. I mnogi moji klijenti univerziteti, kompanije, pojedinci unajmljuju me zato što vjeruju da ću im dati nezavisno mišljenje, što ja i radim. Ponekad klijenti to ne vole. Ponekad me klijent pita da uradim istragu i onda otkrijem da je kompanija napravila neke veoma loše greške. Ponekad ne žele to da čuju i kažu: “Pa zašto sam Vas onda unajmio?” Ja kažem “Pa, unajmili ste me zato što želite da znate šta se dešava”. Možemo ispravljati greške, ali ne možemo upravljati činjenicama. Dakle, morate prihvatiti činjenice i suočiti se sa njima.

CdM: A danas sjedite u upravi jedne crnogorske banke. Ne mislim da je Crna Gora ikada imala osobu takvog profila u bilo kojoj banci ili bilo kojoj drugoj instituciji. Otkud Vi ovdje?

Fri: Prije svega, veoma sam srećan što sam ovde. Bio sam u Crnoj Gori nekoliko puta, uključujući i kada sam bio član vlade. Ova me zemlja jako interesuje iz različitih razloga. Jedan je, naravno, što sam Amerikanac, a ovo je sada veoma važna zemlja za Sjedinjene Države ne samo kao NATO partner, već kao buduća članica EU. Takođe, u mom slučaju, imam članove porodice koji žive vrlo blizu pa u ovaj region dolazim često jer volim Balkan. Kada sam bio direktor FBI-a, slao sam mnogo resursa u ovu oblast da se izbori sa narkoticima, trgovinom ljudima i organizovanim kriminalom. Imao sam dosta posljedičnog iskustva sa bankama. Ali najvažnije, vlasnik banke, Petros Statis (Petros Stathis) je moj prijatelj i klijent kojeg poznajem već dugi niz godina. Zastupam ga kao advokat, ali sam razvio i veliko povjerenje i poštovanje prema njemu, za njegov integritet i za njegov rad. Zato me je zamolio da budem u upravi. U Sjedinjenim Državama je uobičajeno da klijenti postave advokate kao članove odbora, a kako sam imao iskustva u bankarstvu u Sjedinjenim Državama sa Feni Mej (Fannie Mae), MBNA, Bankom Amerike (Bank of America) i Fondom Vilmington (Wilmington Trust), mislio sam da mogu da doprinesem i ovdje.

Veoma je uzbudljivo da banka raste, kako zemlja raste. To je veoma zanimljivo tržište. I nadam se da mogu da dodam neku poslovnu vrijednost, ali mogu da donesem i svoje iskustvo u oblasti policijskog nadzora nad pranjem novca i finansiranjem terorizma. Svi rizici kojih banke moraju biti svjesne, bez obzira dav li ste UCB u Crnoj Gori ili Čejs banka (Chase Bank) u Njujorku su isti rizici. Najvažniji je rizik reputacije. Banka može biti jako oštećena, kao što vidite kod Vels Fargo (Wells Fargo) banke sada u Sjedinjenim Državama, Goldman Saks (Goldmavn Sachs) sa 1MDB u Maleziji. Čak i veoma velike banke mogu ući u velike probleme ako im se reputacija dovede u pitanje. Dakle, naš cilj u UCB-u je ekonomski rast banke. Njena metrika je veoma pozitivna i kreće se u pravom smjeru. Moramo imati snažan program usklađenosti. Ako napravimo grešku, priznaćemo je i biti transparentni našim zaposlenima, našim akcionarima, našem regulatoru crnogorskoj Centralnoj banci i uspostaviti sve kontrole koje možemo da se zaštitimo od problema. Ali, mi takođe želimo da razvijamo ovu banku i osiguramo da njeno poslovanje stvara radna mjesta i mogućnosti za Crnogorce.

CdM: To bi značilo da ste Vi provjerili UCB i prije svog imenovanja. Znate kako ova banka posluje i kako funkcioniše.

Fri: Da, naravno. Mislim, to je nova banka u smislu bankarskog nasljeđa. Kada je Petros Statis preuzeo ovu banku, ona je zapravo bila više kao neka mala poslovnica za njegovu porodicu. Ali on je pretvorio u veoma važan trgovački i kapitalni dio finansijskog tržišta u Crnoj Gori.

Jesam se prethodno interesovao za njeno poslovanje i pripremio mišljenje; tražio sam izvještaje interne revizije i eventualne regulatorne radnje crnogorske Centralne banke protiv Petrosa, jer je on glavni dioničar. Nije ih bilo. Tražio sam i pregledao izvještaje spoljnog revizora, koji datiraju sve od KPMG-a i Deloita (Deloitte). Provjerili smo da li postoje druge stranke koje tuže banku, bilo druge banke ili kompanije ili klijenti. Uvjerili smo se da banka ima veoma dobru reputaciju, ne samo kod regulatora, već i u javnosti.

CdM: Smatrate li da je moguće za bilo koju banku da se zaštiti od mogućih lažnih optužbi?

Fri: Najvažniji vid zaštite je da budete sigurni da svoje poslovanje vodite pošteno, transparentno, da identifikujete i upravljate svim rizicima. I da raspolažete činjenicama da odgovorite na lažnu tvrdnju ili lažnu optužbu bez obzira da li dolazi iz medija, od nezadovoljnog klijenta ili konkurenta. Ovdje činjenice govore same za sebe.

Problem sa ljudima koji se bave lažnim optužbama je da ne raspolažu nikakvim činjenicama. Jer čim provjerite činjenice, postaje jasno da su navodi netačni. Ako je neko klevetao pojedinca ili kompaniju i priroda lažne tvrdnje je nepromišljena, može biti tužen i možda će morati da plati mnogo novca za naknadu štete.

CdM: O kolikim iznosima pričamo?

Fri: Imali smo nedavne slučajeve klevete i nanošenja poslovne štete u Sjedinjenim Državama gdje je optuženi morao da plati bukvalno stotine miliona dolara. Ljudi treba da budu veoma oprezni kad su lažne tvrdnje u pitanju, i u odgovarajućim okolnostima, morate razmotriti i preduzimanje pravnih radnji protiv osobe ili kompanije, bilo da se radi o novinama ili konkurentima koji iznose lažne tvrdnje ili lažne navode. Vi ih vodite pred sud, gdje moraju da dostave činjenice koje potkrepljuju njihovu tvrdnju, i ako je tvrdnja koju su iznijeli bila nepromišljena i namjerna, onda barem u Sjedinjenim Državama i mnogim drugim zemljama, kao što je Velika Britanija, moraju da plate odštetu, jer lažne tvrdnje protiv ljudi i banaka štete. Ako neko to radi namjerno i na nepromišljen, maliciozan način, oni bi se morali suočiti sa posljedicama.

CdM: Vjerovatno ste provjerili propise Crne Gore u pogledu finansijskih institucija i banaka, mislite li da je u skladu sa međunarodnim standardima?

Fri: Da, moje razumijevanje je da jeste usklađena. Moram ga malo više proučiti, ali moj prvi pregled ukazuje da je bankarski sistem ovdje, koji nadzire Centralna banka, ispunjava standarde Evropske unije, Svjetske banke, SWIFT-a, FATF-a, OECD-a i drugih međunarodnih standarda regulacija.

CdM: Takođe ste spomenuli, dok ste se pripremali za ovaj razgovor, da je veoma važno da Crna Gora bude spremna da prilagodi svoje zakone. Kažete da se te regulative mijenjaju širom svijeta?

Fri: Upravo tako. Dakle, regulatorni zahtjevi za finansijske institucije i banke sada se vrlo brzo mijenjaju. Regulatori i politički lideri danas mnogo više strahuju da banke mogu biti ozbiljno oštećene, što pak šteti ekonomiji zemlje. To bi čak moglo dovesti zemlju u recesiju ili depresiju. Zato globalne banke, čak i male banke kao što je naša banka, UCB, moraju da prate i posmatraju regulatorne promjene, kako bi im se potom prilagođavali. Kako Crna Gora kreće ka pridruživanju EU, želite da prihvatite sve potrebne propise i zahtjeve. Dakle, kada dođe vrijeme za pristupanje, portfolio koji se odnosi na finansijske institucije će biti u skladu sa standardima EU i učiniti tranziciju mnogo lakšim procesom.

Veoma sam srećan što sam u Crnoj Gori. Veoma sam uzbuđen što radim sa ovom bankom. Ovo je predivna zemlja i uzbudljivo mjesto. Provodim dosta vremena u Evropi, puno vremena u Zalivu, puno vremena putujem i ovo je sjajna i uzbudljiva prilika. Zahvalan sam gospodinu Petrosu Statisu i Odboru što su me pozvali, kao i direktoru banke.

Boris Darmanović