Gdje je danas balkanski ekonomski tigar, da li je Crna Gora i dalje atraktivna destinacija za investitore

Petnaest godina, preciznije od 2006, Crna Gora se razvijala i gradila kao stabilna ekonomija i atraktivna destinacija za ulaganje. Brojni investitori, među kojima i oni planetarni najveći i najprestižniji, birali su Crnu Goru kao destinaciju za poslovanje. Danas, deceniju i po kasnije, političke prilike su drugačije, neizvjesnost značajno veća. Najava velikih investicija za sada nema. Ako se tome doda i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović koji za pomoć moli EU da Crnu Goru “spasi” od kineskog kredita, te navoda da bi Kina zbog tog kredita mogla da uzme dio crnogorske teritorije, jasno je da to nije ambijent koji je daje sigurnost da veliki investitori dođu u Crnu Goru. Promjena zakonskih regulativa i odnosa prema investitorima, dovode do toga neki najavljuju odlazak jer ne mogu da posluju u sadašnjim uslovima, ili u najmanju ruku “trenutno zamrzavaju poslovanje”.

Zbog svega navedenog, nameće se pitanje: Da li je Crna Gora i dalje atraktivna destinacija za ulaganje?

Promjene dobre samo kada su na bolje

Bivša ministarka ekonomije u Vladi Duška Markovića, Dragica Sekulić, za CdM šalje veoma jasnu poruku: “Suzdržaću se od negativnih kvalifikacija, jer time želim da dam doprinos očuvanju crnogorske reputacije. Ne vjerujem u politički pristup javnog opanjkavanja ekonomskih politika bilo koje vlade, zarad dnevnopolitičkih poena”.

Sekulić vjeruje da je najvećem broju građana već sada potpuno jasno da su promjene dobre samo kada su na bolje i da će Crne Gora veoma brzo ponovo imati odgovoran sistemski pristup privlačenju stranih investicija, građenju partnerskog odnosa sa prisutnom poslovnom zajednicom, a sve u isključivom cilju dostizanja evropskog kvaliteta života svih građana.

Ekonomista Jovo Rabrenović još oštrije poručuje da je potrebno puno stručne i političke pameti, koje u establišmentu, prema njegom mišljenju, sada nema, da se imidž koji trenutno ima Crna Gora kao nesigurna i rizična investiciona zona promijeni i postane onaj nekadašnji “balkanski tigar” ili čak da prevaziđe obim i strukturu investicija iz prethodnih 15 godina. Tako nešto je, dodaje, teško očekivati a još manje u to vjerovati jer će vjerovatnije morati da se ponovo promiješaju karte na političkom stolu da bi se u nekom novom rasporedu ojačane evropske snage mogle pozabaviti napretkom i progresom Crne Gore.

Lekcija

Sekulić navodi da Crna Gora deceniju i po dosljedno gradi priču pouzdane investicione destinacije. Podvlači da to nije samo priča privlačenja novih investitora i podsticanje njihovog ulaganja.

“Ona je važna, ali, rekla bih uspješno savladana lekcija. To potvrđuju brojke o direktnim stranim investicijama. Podjednako izazovno, ponekad čak i izazovnije je njegovati kvalitetne i obostrano korisne relacije sa onima koji su već prisutni u zemlji”, kaže sagovornica CdM-a.

Napominje kako nije jeres izgubiti zajednički interes sa strateškim parterstvom. Tome i služe ugovori – da se u situacijama kada partneri ne prepoznaju prostor za nastavak obostrane i korisne saradnje, strane sporazumno rastanu.

“Dešavalo se i u mandatima prethodne vlade – prisjetićemo se svi odlaska italijanske A2A iz Elektroprivrede Crne Gore. Takvi postupci, čak mogu imati i pozitivan efekat u očima drugih investitora, jer potvrđuju zrelost jedne investicione destinacije – nema arbitraža, sporova, tužbi za izgubljenu dobit, pretrpljenu štetu…”, navodi ona.

Ipak, upozorava.

“Ono što nije dobro su nenajavljene promjene zakonodavnog okvira, promjene stava prema već prisutnom investitoru, relativizacija značaja investicija… Na žalost, te simptome danas možemo uočiti u Crnoj Gori, što jeste za brigu. Ozbiljni strani ulagači svoje investicione odluke donose na osnovu ozbiljnih analiza i preporuka renomiranih agencija i konsultantskih kuća. U tom smislu, veoma su važni utisci i onih koji trenutno razvijaju projekte i onih koji su već u fazi eksploatacije, jer su upravo iskustva sa terena opredjeljujuća”, navodi Sekulić.

Prema njenim riječima, Crna Gora je prirodno lijep i atraktivan prostor za život i rad. Obnovom nezavisnosti i snažnim investicijama u infrastrukturu, ostalim investitorima poslali smo poruku svijetu da smo odlučni da taj prostor stavimo u funkciju napretka. Učlanjenjem u NATO tu poruku smo dopunili sa garancijom sigurnosti destinacije, izvjesnosti pravnog okvira. Međutim, nije dovoljno zadržati se na postignutom.

“Planeta je velika, ima još mnogo lijepih, a malo razvijenih krajva svijeta, koji vape za investicijama i čine mnogo da ih privuku. Ne zbog investitora, već zbog sebe i svojih građana”, zaključuje Sekulić.

Nekadašnja Crna Gora

Rabrenović podsjeća kako se sve do obnove nezavisnosti  često u političkim, ali i ekonomskim krugovima govorilo da je Crna Gora najnerazvijenija republika nekadašnje državne zajednice SFRJ.

Taj stereotip je, kaže, imao svoja ozbiljna utemeljenja i pored činjenice da je ta tako nerazvijena republika imala na desetine fabričkih giganata od mora na jugu do planinana sjeveru i to skoro u svim opštinama tadašnje Crne Gore. Svaki ekonomski analitičar će postaviti pitanje kako je to Crna Gora bila tako nerazvijena a imala je desetine fabrika i zapošljavala stotine hiljada radnika, kako u proizvodnim tako u prerađivačkim i prodajnim kapacitetima.

Tadašnja Crna Gora je, dodaje on, živjela od teške i lake industije raznih profila ali je i pored svih raspoloživih i angažovanih kapaciteta po tadašnjim kriterijumima bila siromašna republika “velike Jugoslavije”.

“Kada je Crna Gora 2006. godine obnovila nezavisnost imala je ne tako zavidan broj investitora, stepen interesovanja potencijalno novih investitora nije bio respektabilan, a Crnu Goru je pratio loš imidž koji je preuzela iz državne zajednice Srbija i Crna Gora. Pored tako naslijeđene loše percepcije, Crna Gora je kao nezavisna država, čija državnost seže više od hiljadu godina unazad, uspjela da za relativno kratko vrijeme postane jedna od najprivlačnijh zemalja, za direktna strana ulaganje i investiranje, ne samo na Zapadnom Balkanu i Evropi već i na globalnom nivou”, jasan je sagovornik CdM.

Rast kvaliteta

Iz godine u godinu, naglašava, rastao je kvantitet, ali i kvalitet ulaganja i tako dok su se godine utrkivale koja će imati veći investicioni ciklus vlade i politička elita su bile u relaksiranoj situaciji jer se standard građana vidljivo popravljao i otvarale su se nove mogućnosti za rad i život.

Bili najpoželjnije ime za investitore

Crna Gora je dugo godina bila najpoželjnije ime kod investitora i o njoj se samo u superlativu govorilo, a preporučivali su je svi koji su tada nešto značili u poslovnom svijetu i zaista je bilo više nego lijepo gledati kako u tu državu nekad siromašnu i prepunu industrijskih postrojenja, a sada skoro bez cjelokupne industije i rudarstva, ali značajno bogatiju, posjećuju najuspješniji poslovni ljudi iz cijelog svijeta.

Dodaje kako je Crna Gora imala bum kakav se skoro ne pamti i ona se uspješno nosila sa “investicijskom groznicom koja je tresla” i sve je djelovalo kao da se nalazi u jednoj modernoj poslovnoj bajci u kojoj se otvaraju nove biznis zone širom države, grade se hoteli, autoputevi, marine, turistički rizorti i cjelokupni skoro pa novi gradovi ili djelovi nekih primorskih gradova.

Razvoj siromašnog sjevera

Pa čak po prvi put i siromašni sjeverni dio države je postao interesantan ne samo stranim već i domaćim investitorima i počeli su se graditi veliki skijaški centri sa cjelokupnom pratećom infrastrukturom i turističkim objektima.

Tu Rabrenović navodi i značajne brojke koje govore o investicionom bumu.

Za 15 godina više od 10 milijardi eura

U prvih 15 godina od obnove nezavisnosti u Crnu Goru je kroz više desetina elabliranih kompanija iz skoro 130 zemalja uloženo preko 10 milijardi eura.

“Tako smo dobili prijestižne svjetske hotelske lance i nekoliko malih gradova, poput Portonovi, Luštica bay, Porto Montenegro u koje je uloženo više milijardi eura. Samo u 2019. godini, vrijednost investicija koje su se realizovale iznosila je tri milijarde eura, a u 2020. godini SDI (strane direktne investicije) iznosile su oko 650 miliona eura”, jasan je.

Bajka i njen kraj

Ali, svaka bajka, pa i investiciona ima i svoj kraj.

“Tako je i crnogorska investiciona bajka doživjela surovo buđenje i umjesto svakodnevnih informacija o novim projektima koji se planiraju ili realizujui zvučnim imenima koja posjećuju vječnu našu domovinu, počele su stizati slike i riječi neke drugačije nama evroentuzijastama nepoznate Crne Gore. Dan za danom postajalo je sve jasnije da su umjesto Amana i Turkish Airlinesa ili sličnih kompanija prvi minuti a ponekad i cijele informativne emisjie bile posvećene identitetskom inženjeringu”, upozorava on.

Umjesto snimaka izgradnje turističkih kompleksa Kraljičina plaža, Buljarica ili Ski centara Cmiljača kod Bijelog Polja i Žarski Mojkovac gledamo, tvrdi, izgradnju mistifikacione fatazmagorije zvane Srpski (polu) svet.

“U svijet su umjesto slika otvaranja novih objekata i investicionih giganata odlazile slike egzaltiranih podržavalaca propalih snova prekrajanja granica i mijenjanja etničkih struktura na prostorima ranije pomenute države od milošte nazvane Titova Jugoslavija. Kada su svjetsku elitu zamijenili lokalni popovi a kada su nacionalni simboli poput avio-kompanije ugašeni kao sijalica i kada su vlast dobili oni koji za mišljenje idu u susjednu državu odzvonilo je i investicijama u Crnoj Gori”, smatra sagovornik CdM-a.

Težak period pred nama

Sada je pred nama težak i mukotrpan period u kojem, kako kaže, vlada merkantilistički pristup stvarnosti, a posebno budućnosti i teško je vjerovati da poslije afera o pozivanju EU da spašava javne finansije i teritoriju države od kineskih investicija jer će one odnijeti dio teritorije, ponavljam teško je vjerovati da se može ponovo pokrenuti investicioni ciklus novim i bogatijim ulaganjima.

“Zemlja koja se ideološki vratila stotinu godina unazad ne može očekivati da će se njen razvoj ubrzati dok se ne oslobodi tih retrogradnih snaga koje su je doveleu takvu poziciju”, govori on.

Na kraju, napominje da, kada umjesto odlaska globalnog giganta kompanije Aman iz Crne Gore tema u krugovima vodećih turističkih konzorcijuma budu povoljnosti koje država pruža novim i starim ulagačima, onda možemo imati nade da će se u nekih novih petnaest godina Crna Gora uspješno razvijati i jačati, a njeni građani biti bogatiji i srećniji.

“Dok se to ne postigne izgleda da ćemo samo pamtiti naših prvih zlatnih petnest godina poslije kojih je nastupio mrak i zaustavile se EU integracije bez nazna kada li će se ikad ponovo pokrenuti ili čak ubrzati ispunjavanje kriterijuma i mjerila za ulazak u EU porodicu”, poručio je Rabrenović u izjavi za CdM.

Miraš Dušević