Hoćemo li se zaduživati skuplje nego do sada? Kostić: Vjerujem da hoćemo

Budžet Crne Gore biće pod velikim izazovima, poručuje u razgovoru za CdM Vasilije Kostić, profesor na Fakultetu za menadžment u Herceg Novom i predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP).

Jasan je Kostić – procjene MMF-a o visini budžetskog deficita od šest odsto su utemeljene jer dinamika na strani budžetskih rashoda po osnovu raznih vidova socijalnih davanja jača na račun obezbjeđivanja budžetskih sredstava iz realnih izvora.

“Kako sada stvari stoje, a ne stoje nimalo dobro, naš budžet će biti pred velikim izazovima, prvo zbog njegove imanentne prenapregnutosti – zbog pomenutih socijalno-političkih motiva, što samo po sebi ne mora da bude obavezno loše, ali i ne manje zbog onoga što slijedi odnosno karakteriše trenutnu ekonomsku situaciju, dominantno obilježenu snažnim inflacionim tendencijama podržanom redukcijom proizvodnje i poremećenim lancima snabdijevanja proizvoda, usluga i energenata, dodatno, ozbiljno zaoštrenom ratom u Ukrajini kome se ne nazire skori kraj”, ističe on.

Jezikom rizika rečeno, dodaje Kostić, sve navedeno u značajnoj mjeri povećava budžetsku „izloženost“ ka novom zaduživanju a to, prije svega, znači i dodatnu destabilizaciju javnih finansija koja će se po suštini stvari odraziti na dinamiku ekonomskog oporavka kroz povećanje duga i povećane troškove zaduživanja.

“Potreba za stranom akumulacijom koja je kod nas hronična potreba i ne samo potreba za akumulacijom već i za stranim proizvodima i uslugama, našu ekonomiju i njenu dinamiku čini potpuno eksternalizovanom te time i hiper osjetljivom na sve što dolazi spolja. Ta okolnost bi u koncipiranju ekonomske politike Crne Gore morala biti konstanta ili bolje rečeno „strategijski spirirus movens“ ( strategijski pokretački duh) kako bi ona bila efektivna odnosno djelotvorna, a ne kao što smo svjedoci dugi niz godina i danas, naravno, potpuno ignorisana, zbog čega je naša ekonomija toliko ranjiva na stanje koje iole odstupa od redovnog”, kaže sagovornik CdM-a.

Bez proaktivnog pristupa

Prema njegovim riječima, ponašamo se sve vrijeme kao da je za svjetska ekonomska i politička dešavanja sinonim stabilnost, a ne nestabilnost i nepredvidivost – što u stvari jeste.

Podvlači da je to razlog što nemamo gotova rješenja kada su potrebna, kao danas, niti imamo bilo kakav proaktivan pristup.

“Zbog svega što se dešava, ovih dana, pomnije pratimo ukupnu političku a naročito ekonomsku situaciju, prirodno, uplašeni događajima i mogućim implikacijama, pa je, između ostalog, u fokusu i cijena naših obveznica na svjetskim berzama, zabrinuti što njihova cijena pada. Da se razumijemo, toga je bilo više nego što ga nije bilo (pa i zbog nesmotrenih izjava političara) ali sada su okolnosti drastično promijenjene nagore, pa to opravdano izaziva dodatnu zebnju. Tim prije, što je to jedan od značajnijih indikatora koliko se ima povjerenja u sposobnost otplate preuzetih obaveza, a to u suštini znači povjerenje u sposobnost zaduživanja zemlje od koje smo kritično zavisni. Dok se god može zadužiti odnosno dok je god neko spreman da vjeruje u vašu kreditnu sposobnost rješenje je moguće, makar u domenu teorijskog”, jasan je.

Profesor upozorava da, onog momenta kad to bude potpuno upitno blizu je bankrot.

“Zaista vjerujem da mi odnosno naša ekonomija ni približno nije u toj zoni, ali, da li ćemo se i dalje zaduživati – skuplje nego do sada? – vjerujem da hoćemo”, smatra Kostić.

Potrebne duboke reforme

Prijekog lijeka – ad hoc – protivu te naše potrebe nema, smatra profesor.

Potrebne su, kaže, duboke reforme i promjena strukture a one se ne dešavaju preko noći. Ideje su te koje prave razliku i koje su postulati progresa, a institucije su katalizatori progresa kroz obezbjeđivanje sigurnosti u poštovanju pravila.

“Mi, kao što vidimo, u jednom i u drugom oskudijevamo: ideje o oporavku pretočenih u programe skoro da i nemamo a o institucijama, njihovom autoritetu i kredibilitetu ne treba trošiti riječi – one kao što vidimo kod nas zavise od političke volje. Uz to politička stabilnost, nasušna potreba ekonomskog oporavka da ne kažem razvoja već dugo nije naša stvarnost. Nažalost, politička nestabilnost koja je pogubna po sve aspekte društveno-ekonomskog života je konstantno prisutna. I da paradoks bude veći, a situacija deprimirajuća, političke elite koje bi trebale da kreiraju predvidiv, stabilan ambijent, koji je uslov bilo kavog progresa, kreiraju konstantnu nestabilnost i neizvjesnost. Oni koji ne vide korelaciju (povezanost) između: političke nestabilnosti, slabe privrede, visoke stope zaduženosti, zaostajanja u razvoju, pada životnog standarda i rasta socijalnih tenzija i podjela u društvu ne vide ili ne žele da vide osnovni mehanizam funkcionisanja društveno-ekonomskog sistema”, navodi on.

Oskudnija i skuplja ponuda

Kostić precizira korake koji bi trebalo preduzeti.

“Zato je prvo što bi trebalo uraditi što čini uslov svih uslova: kreiranje političke stabilnosti jer bez nje ne može biti govora o svemu ostalom. Da zaključim: po ko zna koji put smo u situaciji da nas događaji preteknu da moramo da djelujemo iz pasivne pozicije, a ona, osim što je nemjerljivo skuplja za društvo od aktivne pozicije, podstiče ozbiljne nesigurnosti, uznemirenosti kod građana i privrednih subjekata. Tjera ljude na paniku koja svaku snažnu a kamo li slabu ekonomiju može da ozbiljno uzdrma. Prijeti nam izvjesno oskudnija, što će reći, skuplja i manje kvalitetna ponuda, ali ne mislim da nam prijete ozbiljnije nestašice ukoliko budemo racionalni i tako se ponašali”, napominje Kostić.

Naglašava da svijet jeste zavistan od žitarica iz Rusije i Ukrajine ali ne i ugrožen njima.

“Mi nijesmo toliko veliki da nam puno treba. Mi smo kap u moru evropske potrošnje. Dakle, potrebne su nam interventne nabavke, ali ne na račun privatnog sektora – to mora biti na račun države, prije svega, a ako teret bude nesnošljiv za državu treba ga podijeliti na sve aktere ali na način da se privreda ne osakati jer jedino nas zdrava privreda vodi iz krize. Nekompetentno administriranje u privredi u obliku ograničavanja cijena proizvoda i usluga ( bez držanog snošenja tereta), znači prevaljivanje tereta krize na privredu a to nužno znači nestašice i slabljenje privrede, a to u krajnjem znači siječenje grane na kojoj se sjedi. Ovo bi moralo biti neupitno i jasno”, navodi sagovornik CdM-a.

Treba nam plan upravljanja krizom

Predsjednik CUP-a nema dilemu – sasvim izvjesno nas čeka manje dobra turistička sezona (imajući u vidu brojnost ruskih i ukrajinskih turista u Crnoj Gori) kao i manje investicije, pogotovu iz Rusije, ali to je ono sa čime ćemo morati da se nosimo kroz zaduživanje i što je posebno važno da se ne zavaravamo i nerealno procjenjujemo kako to već možemo čuti.

“Moramo koliko je sjutra razraditi plan upravljanja krizom: aspekt snabdijevanja osnovnim prehrambenim proizvodima, aspekt snabdijevanja energentima, aspekt zbrinjavanja ugroženih socijalnih grupa, aspekt ublažavanja pada standarda, anti-inflacione mjere… Ključno važno u svemu, a pogotovu imajući u vidu ograničenost naročito finansijskih resursa, mjere moraju biti ciljane ili targetirane, što će reći, usmjerene prema svakom posebnom cilju a ne jednake za sve ciljeve”, zaključio je Kostić u razgovoru za CdM.

Miraš Dušević