Država gubi, građani plaćaju: MUP i Ministarstvo odbrane za četiri godine dali preko 15,5 miliona eura na sudske sporove

Više od 15, 5 miliona eura iz budžeta potrošeno je u posljednje četiri godine na izvršenje sudskih presuda protiv Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) i Ministarstva odbrane (MO), pokazala je revizija uspjeha koju je sprovela Državna revizorska institucija. Gotovo sve presude naplaćene su prinudnim putem, što je generisalo dodatne troškove u vidu kamata, sudskih i izvršiteljskih naknada. Dok je Ministarstvo odbrane uspjelo da razvije funkcionalan sistem evidencije i upravljanja sporovima, stanje u MUP-u ocijenjeno je kao ozbiljno zabrinjavajuće – evidencije su nepotpune, ne postoji pisana procedura za upravljanje sporovima, a saradnja sa Zaštitnikom imovine i interesa države je gotovo nepostojeća.

Stari problem bez sistemskog odgovora

Iako DRI kontinuirano ističe ovaj problem kroz izvještaje o završnom računu budžeta i pojedinačne finansijske i revizije pravilnosti, značajnije reakcije iz nadležnih institucija nema. Revizori su još 2015. godine kroz specijalnu reviziju uspjeha “Izdaci budžeta Crne Gore za sudske sporove po osnovu radnih odnosa” ukazali da se radi o sistemskom problemu koji se ponavlja.

Podaci iz Izvještaja o radu Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa potvrđuju da se u periodu od 2020. do 2023. godine najviše tužbi po osnovu prava iz radnih odnosa odnosilo upravo na MUP, Ministarstvo odbrane i Upravu policije. Kao posljedica izgubljenih sporova, iz budžetskih sredstava – i to najčešće sa računa 4630 (otplata obaveza iz prethodnog perioda) – isplaćeno je ukupno 15.572.346 ura.

“U periodu 2020–2023. pokrenuto je gotovo 6.000 sudskih postupaka po osnovu radnih odnosa protiv ova dva ministarstva. Putem prinudne naplate iz budžeta Ministarstva odbrane je u tom periodu isplaćeno 3.924.841 eura, dok iz budžeta Ministarstva unutrašnjih poslova čak 11.647.504 eura i za sudske sporove po svim osnovama (radni sporovi, neplaćene fakture, naknade štete i dr.). Analiza ograničenog uzorka pokazala je da, kod sudskih sporova po osnovu radnih odnosa, sporedni troškovi (kamate, parnični troškovi, izvršenja) čine i do 40 odsto ukupnih izdataka”, ističe se u izvještaju.

Uočeno je i da se veliki broj tužbi podnosi retroaktivno zbog tadašnjeg zakonskog rješenja, koje nije predviđalo zastarjelost potraživanja, a dio zaposlenih je pokretao višestruke tužbe po godinama, uključujući i na simbolične iznose, što je dodatno opteretilo sistem – u korist advokatskih kancelarija.

Zabrinjavajuće je, navode revizori, što je Ministarstvo unutrašnjih poslova izgubilo gotovo sve radne sporove, dok Ministarstvo odbrane povremeno uspijeva zahvaljujući angažmanu interne službe i saradnji sa Zaštitnikom.

Nesistemski haos u MUP-u

U periodu od 2020. do 2023. godine, MUP je za prinudna izvršenja po izgubljenim sporovima isplatio preko 11,6 miliona eura, dok je MO isplatio skoro 3,9 miliona. Najčešći tužioci protiv države su policijski službenici i pripadnici vojske, najčešće zbog nepoštovanja kolektivnih ugovora, obračuna prekovremenih sati i naknada po osnovu rada u posebnim uslovima.

U izvještaju se navodi da MUP vodi evidenciju u nepovezanim Word i Excel dokumentima, dok elektronska aplikacija, iako formalno uspostavljena, nije u funkciji. Zaposleni nemaju jasna zaduženja, a neka od ključnih radnih mjesta su nepopunjena.  Revizori konstatuju da Ministarstvo ne vrši analize izgubljenih sporova, ne planira sredstva za isplate, niti koristi mogućnosti mirnog rješavanja, čak i kada je ishod spora izvjestan.

Još alarmantnije, gotovo nijedna tužba protiv MUP-a nije dobijena pred sudom, dok je u velikom broju slučajeva država izgubila i platila dodatne troškove zbog neaktivnosti.

Ministarstvo odbrane – bolja organizacija, ali i dalje gubici

Ministarstvo odbrane ima znatno bolji sistem: koristi digitalnu bazu podataka i vodi urednu evidenciju kroz službene upisnike. Saradnja sa Zaštitnikom je redovna, a postoji i interna procedura za upravljanje sporovima. U okviru programa mirnog rješavanja sporova, MO je za 3.064 lica isplatio preko 1,7 miliona eura, čime su izbjegnuti dodatni troškovi postupka.

Ipak, i pored boljeg sistema, MO je i dalje izloženo velikom broju tužbi i često ne planira sredstva na vrijeme, pa su i njihove presude uglavnom isplaćivane prinudnim putem.

Dominantna vrsta sporova u VCG – prekovremeni, noćni i praznični rad, dežurstva

Prema informaciji iz nadležene službe Ministarstva odbrane u više od 90 odsto sudskih sporova protiv resora Dragana Krapovića, tužioci su aktivna ili bivša profesionalna vojna lica i civilna lica u službi u Vojsci Crne Gore. Državni službenici i namještenici učestvuju u vrlo malom broju slučajeva.

Analiza podataka za period 2020–2024. ukazuje na rast broja sporova, posebno onih koji se odnose na radne odnose.

Najveći broj tužbi odnosi se na zahtjeve za naknadu štete zbog neisplaćenih časova rada po osnovu prekovremenog rada, rada noću i praznicima, dežurstava u jedinicama Vojske Crne Gore.

“Ovi sporovi u 2023. i 2024. godini činili su više od 50 odsto svih predmeta. Ključni uzrok je bila neusklađenost Zakona o radu iz 2020. sa vojnim propisima, gdje vojna služba nije bila prepoznata kao specifična, za razliku od službi u zdravstvu i pravosuđu. Zbog toga su tužbe često išle u korist tužilaca”, ističe se u izvještaju.

40 odsto troškova kamate i takse

Prema podacima revizije, čak 40 odsto ukupnih izdataka u vezi sa sudskim sporovima odnosi se na sporedne troškove – zatezne kamate, sudske i izvršiteljske takse, što je direktna posljedica neblagovremenog postupanja i neplaniranja budžetskih sredstava.

Na osnovu sprovedene revizije zaključeno je da je neophodna sistemska promjena u načinu upravljanja sudskim sporovima: dosljednija primjena propisa, jačanje internih procedura i kontrola, bolja koordinacija sa nadležnim institucijama i unapređenje kapaciteta zaposlenih.

DRI je izdala 10 preporuka usmjerenih na jačanje institucionalnog okvira, unapređenje evidencije i analiza, smanjenje pravnog i finansijskog rizika, te racionalnije upravljanje budžetskim sredstvima.

Račun dolazi kasno – ali stiže

Iako bi se ovi troškovi mogli izbjeći uz efikasno upravljanje, odgovorne institucije i dalje ignorišu preporuke revizora. Presude se gomilaju, sredstva se ne planiraju, a država iz budžeta umjesto unaprijed plaća retroaktivno, uz kamate i dodatne troškove.

Na kraju, cijenu neodgovornosti pojedinih ministarstava ne plaćaju funkcioneri već građani – koji, kroz poreze, finansiraju gubitke nastale zbog propusta institucija koje bi morale biti najodgovornije.

Slađana Đukanović