Ekonomija

Mogućnosti zloupotreba u postupku izvršenja i dalje slaba tačka

Ilustracija

Nedavni pokušaj skidanja skoro dva miliona eura sa računa opštine Bar falsifikovanim rješenjem o izvršenju, ali i raniji primjeri kada su javni izvršitelji Siniša Mugoša i Aleksandar Zloković uhapšeni zbog sumnje da su lažnim presudama pokušavali da naplate fiktivne dugove, nameću pitanje na koji način je moguće spriječiti zloupotrebe u postupku izvršenja.

Zakon ne propisuje način, niti daje ovlašćenje javnom izvršitelju da može ispitivati vjerodostojnost isprava koje mu se podnose radi izvršenja, već je izvršitelj taj koji bi, na osnovu svojih ličnih osobina i iskustva, trebalo da primjeti da li je isprava falsifikat ili ne, kazao je za Pobjedu izvršitelj Veselin Šćepanović iz Bara, čiji je potpis bio zloupotrijebljen u pokušaju izvršenja protiv barske opštine.

Međutim, u situaciji u kojoj je falsifikovan njegov potpis i pečat i sačinjeno lažno rješenje o izvršenju, kojim je skinuto skoro dva miliona eura, njegovo bogato iskustvo od preko 20 godina u pravosuđu, nije ni moglo biti od pomoći, s obzirom na to da se sve izdešavalo mimo njegove kancelarije, priča Šćepanović. Nakon što je od barske opštine dobio upit u vezi blokade računa po njegovom rješenju, za koje nije imao saznanja, pravovremenom reakcijom spriječio je da ovaj novac sa njegovog lažnog računa ode dalje u ruke prevaranata, uputivši poziv službenici za prinudnu naplatu Centralne banke. Ona je blokirala lažni račun izvršitelja Šćepanovića koji je otvoren u centrali Lovćen banke u Podgorici i na taj način spriječila dalji odliv novca.

Samo mali dio, kaže Šćepanović, oko 20 hiljada eura, prevaranti su uspjeli sa njegovog lažnog računa da prebace na svoj račun, ali će i to, prema njegovim saznanjima, biti vraćeno Opštini. Osumnjičeni za ovu prevaru, dvadesetjednogodišnji Stevan Glavatović predao se policiji, a na teret mu se stavlja krivično djelo prevara za koje je zaprijećena kazna zatvora od dvije do deset godina. Glavatović je, predstavljajući se kao zamjenik Šćepanovića, otvorio u njegovo ime žiro račun u podgoričkoj centrali Lovćen banke. Prema Zakonu o javnim izvršiteljima, da bi neko bio imenovan za zamjenika izvršitelja poslije završenog Pravnog fakulteta u trajanju od četiri godine, između ostalog mora imati radno iskustvo od najmanje pet godina. Na pitanje kako je došlo do toga da otvore račun osobi koja ima 21 godinu, te zbog čega ga nijesu uputili na barsku filijalu, s obzirom na to da izvršitelj radi u Baru, od Lovćen banke Pobjeda nije dobila odgovor. Rečeno joj je da banka aktivno sarađuje sa državnim organima u ovom slučaju, te da, zbog vođenja postupka, nije ovlašćena da daje informacije.

Predsjednik Komore javnih izvršitelja Vidak Latković kaže da Komora nema nadležnosti u sprečavanju eventualnih zloupotreba ili prevara od strane stranaka ili trećih lica i dodaje da je pitanje prevencije kriminaliteta u nadležnosti drugih državnih organa.

“Komora javnih izvršitelja, kao profesionalno udruženje svih javnih izvršitelja, stara se o zakonitosti rada i poštovanju načela savjesnog obavljanja javno izvršiteljske djelatnosti od strane izvršitelja kroz postupanje po pritužbama stranaka ili trećih lica kao i putem internih kontrola. U slučaju da se utvrdi postojanje disciplinske povrede, predsjednik Komore pokreće disciplinski postupak pred nadležnom disciplinskom komisijom i u zavisnosti da li se utvrdi osnovanost prijedloga, javni izvršitelj može biti sankcionisan shodno Zakonu o javnim izvršiteljima. Za eventualne zloupotrebe ili prevarne radnje od strane stranaka ili trećih lica, Komora nema nadležnosti, ali je praksa pokazala da javni izvršitelji, kada posumnjaju, iste prijave nadležnim državnim organima i u nekoliko slučajeva su pravovremenim djelovanjem bile spriječene zloupotrebe izvršnog postupka”, objašnjava Latković.

Imajući u vidu da zloupotrebe u postupku izvršenja i nijesu takva rijetkost, stiče se utisak da je relativno lako falsifikovati dokumenta i na taj način doći do novca. Ipak, Latković ne smatra da razlog tome treba tražiti u eventualnim manama zakona o izvršenju, jer kako kaže, problem nije u zakonima ili ustanovljenim procedurama, već u zloupotrebi od strane pojedinih stranaka ili trećih lica.

Kada je riječ o ispravama na osnovu kojih stranke iniciraju postupak izvršenja, a izvršitelj donosi rješenje, Latković potvrđuje da trenutno ne postoji mogućnost da se utvrdi njihova autentičnost.

Zakon pak obavezuje da ta dokumenta moraju biti podnijela u originalu, prepisu ili ovjerenoj kopiji.

“Dužni smo da se pouzdamo u vjerodostojnost javnih isprava. Stoga jedino nam preostaje da kada posumnjamo u njihovu autentičnost da preduzmemo određene radnje radi provjere ili prijavljivanja nadležnim organima. Takođe, radimo na pristupanju Pravosudnom informacionom sistemu (PRIS) kako bi omogućili javnim izvršiteljima da utvrde vjerodostojnost podnijete izvršne isprave upoređujući je sa izvornikom iz PRIS-a, a opet da bi spriječili podnošenje falsifikovanih presuda, što je bio slučaj ranije. Dakle, nastojimo praktičnim rješenjima da zaštitimo sistem izvršenja od namjernih zloupotreba i prevara”, kaže Latković.

Send this to a friend