Obnovljivi izvori energije pretvoreni u obnovljive izvore profita pojedinaca

U Crnoj Gori obnovljivi izvori energije pretvoreni su u obnovljive izvore profita pojedinaca koji su povezani sa vlašću, a građani plaćaju cijenu njihovog bogaćenja kroz račune za struju, ocijenila je izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora MANS, Vanja Ćalović Marković.

Ona je danas, na regionalnoj konferenciji o malim hidroelektranama – evropski standardi i praksa u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini, koju je organizovao MANS, kazala da se u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini dešavaju slične prakse kada su u pitanju male hidroelektrane.

„Sa jedne strane, u svakoj od te tri države vlasnici malih hidroelektrana su ljudi koji su blisko povezani sa donosiocima odluka, odnosno sa vlašću. U svakoj od te tri države postoje subvencije vlasnicima malih hidroelektrana, koje vraćaju svi građani i iskazuju se na njihovim računima za električnu energiju“, navela je Ćalović Marković.

Prema njenim riječima, u svakoj od te tri države, u procesu izgradnje tih malih hidroelektrana i nakon njihovog puštanja u funkciju, dešava se „izuzetna devastacija životne sredine i u nekim slučajevima nestaju i cijele rijeke i to onemogućava život lokalnih zajednica“.

„Sa druge strane, u svakoj od te tri države, država ima vrlo malo koristi. Iznosi koji su plaćeni za koncesije su mizerni u odnosu na subvencije koje im plaćaju građani, broj zaposlenih je izuzetno mali, čak porezi na profit u jednom veoma unosnom biznisu koji se plaćaju državi su veoma mali“, istakla je Ćalović Marković.

Ona je ukazala da se te tri države pozivaju na Direktivu Evropske unije (EU), „pokušavajući da obmanu javnost da rade na ispunjavanju ciljeva i standarda u procesu evropskih integracija, a ne ostvarivanju privatnih interesa“.

„U slučaju Crne Gore, Direktiva EU propisuje minimum od 20 odsto električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora. U slučaju Crne Gore, mi smo bili izuzetno ambiciozni, ambiciozniji nego u ijednoj drugoj oblasti, koja je predmet evropskih integracija pa smo postavili nacionalni cilj od 33 odsto“, rekla je Ćalović Marković.

Ona je ukazala da je početkom 2017. godine Crna Gora ostvarila cilj od 33 odsto, a da je, kako je navela, u međuvremenu još nekoliko izvora pušteno u rad „i procijenjuje se da oko 40 odsto električne energije proizvedene sada je proizvedeno iz obnovljivih izvora“.

„U trenutku kad smo postigli cilj od 33 odsto, znatno veći od minimuma koji je propisan za zemlje članice EU, imali smo u pogonu 12 malih hidroelektrana, a planira se izgradnja još 45. Postavlja se pitanje – je li to zaista zato što Vlada želi da kroz obnovljive izbore energije zaštiti životnu sredinu i omogući obnovljivu proizvodnju električne energije? Je li to zaista zbog toga što će od toga imati koristi lokalne zajednice i što će država na taj način obezbijediti neku korist za sebe? Ili je u pitanju nešto drugo“, navela je Ćalović Marković.

Ona smatra da se iza cijele priče krije profit.

„Interpretacijom Direktive EU, u kojoj se kaže da se mogu dati povoljnosti onim koji su vlasnici malih hidroelektrana, sve tri države, a pogovo Crna Gora su obzebijedile enormne profite onima koji su vlasnici malih hidroelektrana“, ocijenila je Ćalović Marković.

Ambasador Delegacije EU u Crnoj Gori, Aivo Orav, kazao je da Unija naglašava integrisanje mini hidroelektrana sa životnom sredinom, kako bi se, kako je naveo, minimizirao njihov negativni efekat po životnu sredinu.

On je ukazao da Strategija o integrisanju i energiji ima za cilj da se smanji za 20 odsto potrošnja energije do 2020.godine, kao i da bi do te godine petina sveukupne potrošnje električne energije trebalo da dolazi iz obnovljivih izvora energije – hidroenergije, vjetroenergije, solarne energije i biomase.

„U Izvještaju o napretku u Crnoj Gori se pokrenula ova tema na pravi način i predstavlja važan segment priče napretka Crne Gore na putu ka EU. Stavljen je akcenat na izradu novih projekata o izradi mini hidroelektrana, ali da budu u skladu sa EU direktivama, sa važnim interesima po pitanju zaštite životne sredine. Svi novi projekti moraju uzeti u obzir njihove lokacije i najbolje prakse u Evropi kada je u pitanju procjena uticaja na životnu sredinu. Takođe, i na mjere za smanjivanje štete po životnu sredinu“, istakao je Orav.

Programska koordinatorka u Transparency International Berlin, Mona Niemeyer, podsjetila je da je Evropska komisija (EK), u februaru, u Strategiji proširenja potvrdila da je borba protiv korupcije prioritet, „kao dio vladavine prava i dobrog upravljanja“.

Kazala je da danas svi govore o „zarobljenoj državi“ i da je to riječ koja se svuda čuje „iako njena definicija nije potpuno jasna“.

„Želimo da vidimo da li je to zaista tako da postoji zarobljena država, da li je to realnost. Odgovor na to pitanje – da, to jeste nažalost realnost ovdje. Pod zarobljenom državaom smatramo situaciju u kojoj su javne politike usmjerene ka privatnim akterima, kroz korupciju i okupljanje u okviru odgovarajućih organa i funkcija“, istakla je Niemeyer.

To znači, kako je pojasnila da su zarobljeni određeni organi i funkcije, „a efekti zarobljene države imaju direktan uticaj na živote ljudi time što se krše njihova ljudska prava“.

Regionalna savjetnica za Jugoistočnu Evropu u Transparency International Berlin, Lidija Prokić je, govoreći o zaključcima koji se mogu izvesti iz rada na konkretnim slučajevima zarobljavanja države u pojedinačnim državama u regionu, kazala da je prvi i glavni zaključak da iako je sam fenomen prepoznat na nivou regiona i svih pojedinačnih država, „njegova kompleksnost nije ni izbliza uzeta u obzir“.

„Važno je da kada formulišemo načine i mjere za borbu protiv korupcije, u kontekstu zarobljavnja države, tu kompleksnost imamo u vidu“, navela je Prokić.

Ona je pojasnila da se zaključak, da se radi o stanju zarobljene države, ne donosi samo na osnovu činjenice na kom nivou se korupcija dešava, ili koliki iznosi i šteta su u pitanju, „već se zaključak donosi na osnovu distribucije koruptivnih aktivnosti“.

„Treći zaključak nam govori da se nije moguće baviti fenomenom zarobljene države na nivou pojedičanih sektora“, rekla je Prokić.

Predstavnica Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, Dina Đorđević, kazala je da je taj Centar istraživao isplate u Srbiji od trenutka kada je investitor pokušao da isplaćuje novac i zarade od proizvodnje elektične energije u malim hidroelektranama pa do kraja 2017. godine.

„U tom perodu, za pet godina, Srbiji je isplaćeno više od 58 miliona eura. Zanimljivo je da je gotovo polovina tog novca otišla, paradoksalno, državi, odnosno malim hidroelektranama u vlasništvu Državnog javnog preduzeća i firmama povezanim sa vlašću, odnosno sa kumom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića“, navela je Đorđević.

Predstavnik Centra za istraživačko novinarstvo Bosne i Hercegovine, Azhar Kalamujić, rekao je da su, od 2012. godine, počeli istraživati dodjelu koncesija za male hidroelektrane.

„Krajem 2005, početkom 2006. godine, u Bosni i Hercegovini je podijeljeno preko 300 koncesija za male hidroeletrane, od toga 115 u Republici Srpskoj gdje je posebno specifičan slučaj. Vlada Republike Srpske je donijela odluku i raspisala konkurs i u jednom mahu podijelila ogroman broj koncesija“, naveo je Kalamujić.

Prema njegovim riječima, pokazalo se da se radi o jako problematičnom potezu, jer su, kako je pojasnio, koncesije dijeljene firmama koje nisu ekonomski moćne da dijele hidroelektrane „i koje nemaju nikakvog iskustva u gradnji hidroelektrana“.

„Onda se desio proces koji je bio jako interesantan. Utvrdili smo u našem istraživanju da je ogroman broj prvobitnih koncesionara svoje koncesije preprodavao. Postoje za to objektivni, ali i biznis razlozi. Naša analiza pokazala je da se među prvobitnim koncesionaroma nalazi veliki broj ljudi koji su direktno povezani sa vlastima, a neki od njih su činili vlast“, rekao je Kalamujić.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac, podsjetio je da je ta organizacija tokom ove i prošle godine istraživala ko stoji iza malih hidroelektrana i ko stoji, kako je naveo, iza posla koji ne može da propadne i koji je veoma unosan.

On je ukazao da je 2010. godine donijet novi Zakon o energetici gdje je, kao je naveo, Vlada predvidjela „ukoliko mali koncesionari dobiju status povlašćenih proizvođača mogu dobiti povlastice“.

„Danas imamo podatak da su, u prethodne četiri godine, preko sedam miliona eura građani platili vlasnicima malih hidroelektrana“, kazao je Milovac.

Istakao je da je 2017 .godine postignut cilj od 33 odsto sa 12 hidroelektrana.

„Mi smo te godine potpisali još 12 ugovora o koncesijama. To nam indikativno govori da ispunjavanje evropskog zahtjeva nije bio primarni cilj Vlade, već sticanje profita i održavanje biznisa koji ne može da propadne“, rekao je Milovac, navodeći da se veliki broj koncesija vezuje sa predsjednikom države Milom Đukanovićem.