Opterećenje na rad smanjiti sa 67 na 57 odsto

U dvije naredne godine opterećenje na zarade sa sadašnjih 67 centi, koliko naš poslodavac plaća državi na euro, treba svesti na 57 centi. Pri postojećim opterećenjima, koja su najveća u regionu, teško se posluje. Mora se više pratiti šta se dešava u ekonomijama regiona i koje mjere druge države preduzimaju. Naravno, svaka država ima svoje specifičnosti, kazao je u intervjuu Pobjedi poslanik SDP Raško Konjević.

POBJEDA: Već godinu predlažete set zakona koje parlament ne želi da uvrsti u dnevni red, a koji bi uticali na poboljšanje standarda i rasterećenje privrede. Iz vlasti tvrde da za njih još nije vrijeme, ili da su populističke. Kako to komentarišete?

KONJEVIĆ: SDP će nastaviti da ih predlaže, jer imaju utemeljenje u politikama regionalnih vlada i pozitivno bi uticali na standard.

Hrvatska je smanjila PDV na električnu energiju i ugostiteljstvo sa 25 na 13 odsto, povećala dva puta minimalnu zaradu na 400 eura, smanjila opterećenje na zarade i stvorila mogućnost da se tamošnja prosječna zarada od 800 eura sada poveća za 120 eura. Slične mjere sproveli su Poljaci, Rumuni, Mađari, Česi, gdje zarade u posljednje tri godine rastu u prosjeku od 10 do 20 odsto. SDP-ov prijedlog je bio povećanje minimalne zarade na 250 eura, smanjenje PDV na isporuku električne energije na 7 odsto, ukidanje kriznog poreza, smanjenje opterećenja na rad sa 67 na 57 odsto, čime bi se stvorili uslovi za povećanje zarada. SDP uporno govori da je PDV za hotele sa pet zvjezdica od sedam odsto, a za ostale ugostitelje 21 odsto primjer diskriminacije. Pogledajte vlasnike tih hotela i biće vam jasno zašto takve odluke. Ono što rade druge vlade u regionu kako bi povećale zarade i standard građana, kod nas vlast karakteriše kao „populizam”.

POBJEDA: Zašto se rast BDP-a nije odrazio na zarade i da li bi se bez rizika mogle povećati, računajući i minimalac?

KONJEVIĆ: Cilj svake uspješene vladine politike trebalo bi da bude povećanje zarada, odnosno rast standarda. U Rumuniji je prosječna zarada 620 eura i u posljednje tri godine je porasla tri odsto, u Mađarskoj 20162018. 12 odsto, a ove godine deset, u Češkoj za tri godine osam, u Poljskoj 20, a u Hrvatskoj deset odsto. Jedino kod nas raste BDP, a zarade padaju, jer je realna plata lani pala za 2,3 odsto u odnosu na 2017.

Čemu rast BDP ako ga građani ne osjećaju kroz zaradu? Pri tome, Vlada je najnovijim programom reformi predvidjela da u naredne dvije godine nema povećanja zarada. Vlada bi smanjenjem opterećenja sa 67 na 57 odsto morala da „snagom države” zavede veći red i smanji sivu ekonomiju, proširi poresku bazu i u srednjem roku nadomjesti „izgubljene” prihode, ali bi korist bila višestruka, jer bi se dio novca vratio kroz povećanje lične potrošnje. Upravo je hrvatski ministar finansija isticao slične argumente za posljednju poresku reformu. Kod nas vlast to zove “populizam” samo zato što prijedlog dolazi od predstavnika opozicione partije.

POBJEDA: Da li se na prihodnoj i rashodnoj strani budžeta moglo uraditi više?

KONJEVIĆ: Moglo se uraditi više na rashodnoj strani. Tekuća budžetska potrošnja je povećana 150 miliona eura za tri godine. Fond bruto zarada porastao je 50 miliona eura, a nije bilo povećanja zarada. Znači, imamo veliki broj novozaposlenih, iako je Vlada donijela plan optimizacije javnog sektora. Prema drugom izvještaju o njegovom sprovođenju, umjesto ciljanog umanjenje od dvije hiljade imali smo 80 zaposlenih više. Nameće se logično pitanje zašto se ne poštuju odluke Vlade.

Na prihodnoj strani je urađeno nekoliko dobrih pomaka. Prihodi su, iako je PDV povećan sa 19 na 21 odsto, uvećani za 200 miliona, što pokazuje veću fiskalnu disciplinu. Siva ekonomija je ogroman izazov sa 25-30 odsto BDP po procjenama. Zato imate 12.000 preduzeća sa jednim zaposlenim, a premijer kaže da je to prevara. Slažemo se, ali nadležni tu prevaru tolerišu. Od 320 hotelskih kompanija, 60 odsto imaju do pet zaposlenih. Inspekcije umjesto da rješavaju ove stvari”napadaju” obične obveznike, koji su bez zaštite i koji ionako plaćaju najveća opterećenja na rad i ponašaju se u ogromnoj većini zakonito.

POBJEDA: U sivoj ekonomiji je, prema procjenama, milijarda eura. Hoće li moći da se suzbije elektronskom fiskalizacijom?

KONJEVIĆ: Elektronska fiskalizacija je dobar potez. Pružiće bolje podatke, bolji uvid u realnom vremenu, uvećaće prihode i proširiti poresku bazu. Dosta je izazovan prelazak na ovaj sistem, ali isplatiće se ako bude dosljedne primjene. Nažalost, Vlada nije prihvatila SDP-ov amandman da se izdvoji milion eura za subvencioniranje troškova malim i srednjim obveznicima. Vjerujem da će vlada kreativnim rješenjima – sms uslugom, nagradnim igrama i slično omogućiti da joj i građani pomognu u praćenju primjene novog modela. Ovaj model uticaće na smanjenje sive ekonomije, ali ne u velikoj mjeri.

POBJEDA: Potez Vlade da se zaduži za reprogram kredita sa kamatom od 5,5 odsto po očekivanoj kamati od tri procenta ste ocijenili pametnim. Da li su moguća iznenađenja?

KONJEVIĆ: Loše je što nijesmo stvorili u budžetu suficit iz kojeg bismo mogli barem dio prethodnog duga da vratimo, nego moramo opet da ga refinansiramo. Rekao sam da je pametno, jer postoji najava uvećanja kamata za narednu godinu. Uvijek je bolje smanjiti troškove, ako već morate da idete u refinansiranje. Ključ kod našeg duga jeste da stvorimo suficit u budžetu, da bismo počeli otplaćivati dug i zaustavili nova zaduženja.

Zakon da važi za sve, da nema pivilegovanih moćnika

POBJEDA: Uporno upozoravate na visoke poreske dugove, selektivnost u naplati, moćnike koji su pošteđeni i državu koja je najveći dužnik. Može li se to promijeniti i kako?

KONJEVIĆ: Odgovor je jednostavan. Potrebno je da zakon važi jednako za sve. Da nema privilegovanih pojedinaca. Za to ne treba vrijeme, nego jasna i jaka politička volja i zakonito funkcionisanje insitucija. Zamislite neku EU zemlju u kojoj “politički privilegovani“ ne plaćaju poreze. Zamislite EU državu koja toleriše neplaćanje doprinosa i time, osim gubitka prihoda, ostavlja ogroman broj radnika da se suočavaju sa problemima prilikom odlaska u penziju. Najgora primjena zakona je selektivna, gdje oni sa političkim i ličnim vezama ogromne prihode stavljaju u svoj džep, a najveći broj običnih obveznika plaća najveća opterećenja na rad i njih svakodnevno “pritiskaju“ razne inspekcije.

Dug će krajem godine biti 85 odsto BDP

POBJEDA: Da li je javni dug teg o vratu ekonomiji, ili ne treba dizati paniku?

KONJEVIĆ: Ukupan javni dug biće 3,8 milijardi eura, a dug po osnovu garancija 370 miliona na kraju ove godine, odnosno skoro 4,2 milijarde ili 85 odsto projektovanog BDP. Ovi podaci ozbiljno upozoravaju. Ako znamo da prva i treća dionica auto-puta koštaju, po grubim procjenama, 900 miliona, jasno je koji su izazovi pred nama. To zahtijeva osmišljenu budžetsku politiku koja će obezbijediti da se dio duga počne vraćati iz viška prihoda, kako bi se smanjio pritisak ili izbjegla situacija nekog eksternog šoka koji bi, pri ovim pokazateljima, ozbiljno poremetio javne finansije. Oko 110 miliona eura ćemo platiti kamate po osnovu duga u 2020. godini, što je četvrtina bruto zarada koje država isplati godišnje.

Opasnost od eksternih šokova

POBJEDA: Koji nam eksterni šokovi prijete?

KONJEVIĆ: Naši prihodi umnogome zavise od turizma, a tu su promjene lako moguće. Veliki dug nas čini zavisnim od “uvoza“ poremećaja na širem tržištu. Dosta svjetskih ekonomista upozorava na moguće šokove tokom 2020. godine. Smanjenje ili usporavanje investicionog ciklusa takođe bi negativno uticalo na naše finansije.