Povećana tražnja digla cijene u privatnom smještaju

Privatni smještaj u primorskim opštinama je i te kako popunjen. Ovih dana u Budvi, a i generalno na Primorju, se traži krevet više. Za vlasnike privatnog smještaja je to jedno predivno finansijsko osvježenje, nakon turističke 2020. godine koja im je donijela veliku nulu i koja će ostati samo u ružnom sjećanju kada su finansije u pitanju, kazao je Pobjedi direktor Centra za istraživanje i razvoj turizma Petar Golubović.

Njegovo je mišljenje da su što se cijena tiče izdavaoci privatnog smještaja usljed povećane potražnje, uslovno rečeno, opustili i prilično digli cijene u želji za maksimizacijom profita.

Infrastruktura trpi

“S druge strane, infrastruktura gradova i te kako trpi. Nepregledne kolone automobila kroz gradove i na ulazu u iste čine da boravak na našem primorju u tim trenucima bude vrlo neprijatan. Da li će to neke od turista odbiti za budući dolazak, vrlo moguće da hoće. Bojim se da su donosioci odluka u prethodnom periodu, kada je urbanizacija primorja u pitanju, i te kako zanemarili činjenicu da postoji ograničenost prostora na plažama i da to zahtijeva kontrolu i ograničenje ukupnog smještajnog kapaciteta. Danas, a i u budućnosti, platićemo cijenu te nepromišljenosti”, smatra Golubović.

On je mišljenja da je privatni smještaj u Crnoj Gori u zadnjih 20 godina doživjeo, nažalost, nekontrolisanu ekspanziju.

“Broj smještajnih jedinica se značajno povećao čime se kapacitet minimum utrostručio. Strategijom razvoja turizma Crne Gore iz 2008. godine kojom su definisani strateški pravci kretanja do 2020. godine jasno je definisana jedna od mjera koja se odnosi na razvoj novih visokokvalitetnih smještajnih kapaciteta. Prvenstveno se to odnosilo na osnovne tj. primarne turističke kapacitete (hotelski smještaj), dok se ekspanzija sekundarnih kapaciteta, takozvani privatni smještaj, trebala znatno usporiti administrativnim instrumentima, barem na Primorju i u drugim područjima turističke koncentracije”, tvrdi Golubović.

Međutim, po njegovim riječima danas smo svjedoci da je Crnogorsko primorje trajno devastirano prekomjernom, neplanskom, gradnjom objekata koji su dominantno izgrađeni s namjenom da se stanovi u istima prodaju na tržištu nekretnina.

“Ti stanovi danas se na tržištu nude u kratkoročni najam turistima tokom turističke sezone, a većina ovih stanova ,,posluje“ u sivoj zoni, što bi značilo da država tj. opština skoro da ne ubira nikakav prihod po tom osnovu” kaže on.

Po mišljenu Golubovića, poseban problem su napravili tzv. ,,kondo hoteli“ koji su investitorima omogućili izgradnju višespratnica sa stanovima za prodaju na samoj obali mora, pod izgovorom investiranja u hotelsku idustriju.

“Klasična obmana koja za rezultat ima posljedice nepopravljivih razmjera. Danas kada se barkom ili nekim drugim plovilom provozate npr. budvanskom obalom, imate u potpunosti izmijenjen pejzaž i ambijent primorskog grada koga svi volimo da nazovemo ,,kraljicom Mediterana“. Posebno je upečatljiva floskula ,,Budva – Monte Carlo“, koja je bila produkt investicionog buma iz 2007. godine. Ista je trajno devastirala primorski grad čiji nastanak datira još od prije 2.500 godina. Promjenom lokalne vlasti u Budvi svi su se ponadali da je nekontolisanoj gradnji došao kraj, međutim, naprotiv”, ističe Golubović.

Direktorica Udruženja izdavalaca privatnog smještaja u Crnoj Gori Branka Džoganović kada su u pitanju brojke tvrdi da ne možemo još reći da je u prosjeku sezona na nivou 2019. god.

“U nekim gradovima popunjenost je veća, a u nekim manja u odnosu na 2019. Na brojke utiče i dostupnost određenim tržištima kojima su te lokacije bile okrenute u ranijim godinama, ciljne grupe kao i partneri koji za ovu sezonu nisu uspjeli da pokrenu poslovanje… tako da je za nas još rano praviti poređenje sa 2019.”, kazala je Džoganović.

Posljedice

Navodi da je kovid pandemija u prethodnom periodu, zajedno sa prirodnim nepogodama ostavila velikog traga i da ih je to zateklo poprilično nespremne.

“Pored velikih finansijskih gubitaka psihički i emotivno smo iscrpljeni i ljetovanje je nešto što su gotovo svi sa nestrpljenjem očekivali kao znak povratka života redovnom ritmu i da opet vladamo situacijom. Crna Gora je jednim sveobuhvatnim planom poslala poruku da ćemo biti otvoreni za sve koji žele da ljetuju u Crnoj Gori, i da ćemo preduzeti raspoložive mjere da sačuvamo epidemiološku stabilnost destinacije”, kazala je Džoganović naglašavajući da smo upravo ušli u špic sezone i svakako dolazi do izražaja važnost promocije koju su pojedini gradovi dosta temeljno i studiozno odradili u pripremnom periodu.

Kada su u pitanju cijene izdavanja privatnog smještaja, ističe da su one na nivou iz 2019.

“Naši gosti znaju da na cijenu utiče takođe broj osoba i broj dana i nerijetko se nađe prostor za neki dogovor. Niko sa sigurnošću ne može da tvrdi u kom pravcu će se kretati situacija sa kovidom i novim sojevima virusa, kako kod nas tako i u emitivnim tržištima. U interesu je da se održi povoljna epidemiološka situacija i omogući dolazak turistima i u postsezonskom periodu za kada su predviđene različite manifestacije po gradovima što će gostima učiniti boravak još zanimljivijim”, kazala je Džoganović.

Dodaje da su za taj period izdavaoci već pripremili povoljnije cijene i nadaju se da će se pozitivan trend rezervacija nastaviti.

“Cijene su nešto što je promjenljivo i izdavaoci kreiraju svoje cijene po sezonskim periodima, ciljnoj grupi, tržištu sa kojim sarađuju i po kvalitetu sadržaja i servisa koji nude. Već godinama unazad su cijene izuzetno povoljne kad se uzme u obzir i veliki napredak po pitanju kvaliteta u svim segmentima ponude u privatnom smještaju”,  kazala je Džoganović.

Ona smatra da se generalno o samom poslovanju izdavalaca razmišlja jednostrano i dosta površno.

” To je jedan kompleksan posao na koji utiču brojni faktori. Privatni smještaj je jedna od ključnih tačaka razvoja svakog grada u zemlji koja je pretežno turistička. Gosti u privatnom smještaju aktivno i značajno utiču na život grada tokom svog boravka. Oni koriste sve raspoložive sadržaje destinacije od ugostiteljskih, trgovinskih, kulturnih, sportsko-rekreativnih do zanatskih. Oni destinaciji daju besplatani marketing putem društvenih mreža slikajući i komentarišući od mačke na stepeništu, bašte sa mirišljavim, neprskanim povrćem, ribara sa slamenim šeširom do autobuskog stajališta”,  naglašava Džoganović.

Po njenim riječima zajednica bi trebalo da ima više sluha za potrebe izdavalaca, trebali bi da budu saveznici u ponudi koju izdavalac kreira i plasira gostu.

“Izostanak konkretne pomoći u prethodnom periodu je nešto što je teško shvatiti, lokalne samouprave određuju na lokanom nivou obaveze izdavalaca tako da sada postoji jedno šarenilo taksi, poreza, prireza poreza koje nije lako ispratiti, sezonski tip poslovanja je poseban problem, nepostojanje strategije na lokalnom nivou takođe. Neophodno je donositi kvalitetna i razvojna rješenja”, kazala je Džoganović.

Siva zona

Naglašava da su stanovi najtraženiji od strane gostiju koji dolaze individualno i tokom cijele godine i da su oni sastavni dio turističke ponude i značajno su doprinijeli podizanju kvaliteta u privatnom smještaju.

Džoganović smatra da oni ne mogu da remete punjenje privatnih kapaciteta jer svaki izdavalac ima svoje kanale promocije, stare goste, preporuku…

“Međutim, neregistrovani smještaj je problem koji treba rješavati na drugačiji način. Kaznenom politikom se ne rješava suština problema jer se uglavnom kontrolišu izdavaoci koji su u bazi, dakle registrovani. Pojedine opštine su u prethodnom periodu značajno pojednostavile samu registraciju u dijelu potrebne dokumentacije, sveli su takse na razumnu mjeru u skladu sa aktuelnom situacijom i to je odmah imalo pozitivan efekat tako da eto to može poslužiti kao dobar primjer opštinama koje to još uvijek nisu uradile”, kazala je Džoganović.

U smislu unapređenja poslovanja u privatnom smještaju i smanjenja sive ekonomije ona predlaže da treba pojednostaviti postupak registracije izdavalaca, omogućiti onlajn cijeli proces i jasno navesti benefite registracije.

“Potrebno je omogućiti povoljnosti i olakšice registrovanim izdavaocima i to će biti najbolji recept za izlazak iz sive zone. To u prethodnom periodu uopšte nije bilo vidljivo, naprotiv. Izdavaocima su neophodne konkretne kreditne linije da održe i unaprijede poslovanje, sa fleksibilnim uslovima za apliciranje, gdje bi se uzela u obzir postojeća višestruka zaduženost, sa povoljnom dinamikom otplate”; kazala je Džoganović.

Privatni smještaj, po njenim riječima, lako pokreće svoj sistem.

“Živimo u zemlji koja je odlična za putovanja tokom cijele godine i to su stavke koje svakako treba uzeti u obzir. Potrebna je nova kategorizacija i standardizacija, uključivanje u planiranje i aktivnosti na lokalnom nivou “, kazala je Džoganović poručujući da je pred nama dinamična i kreativna jesen koju ćemo, nadam se, moći i znati iskoristiti.

Džoganović: Smisliti način da vlasnici stanova privređuju i za sebe i za zajednicu

U situaciji kada na nivou grada imate značajnu količinu stambenih zgrada, po mišljenju Džoganović, mora se pronaći smisleni model da vlasnici tih stanova privređuju, ostvaruju prihod i za sebe i za zajednicu.

“Potrebno je spram njih kreirati sadržaje i ponudu na nivou grada, zajedno odrediti ciljnu grupu, pokrenuti promociju. Prije ili kasnije do te saradnje će morati doći jer se trenutno gubi dosta novca na obje strane. Treba kreirati proizvod iz najvećih resursa, prilagoditi zahtjevima tržišta i dobro ispromovisati”, kazala je ona.

Golubović: Oživjeti ruralni turizam i rasterititi obalu

Po mišljenju Golubovića treba se orijentisati na zaleđe primorskih gradova i maksimalnu valorizaciju potencijala koje zaleđe kao takvo nudi.

“Ruralni turizam, eko turizam i u krajnjoj liniji održivi turizam. Ovo što sada nudimo, sve je samo ne održivo. Oživjeti sela u zaleđu, vratiti se prirodi i starim ognjištima kada je privatni smještaj u pitanju. Investirati u ovaj vid kapaciteta značio bi potencijalno rasterećenje same obale, a turistima bi se ponudila nova, unikatna vrijednost koja bi u kombinaciji sa kupališnim turizmom bila pun pogodak. A to je ono što privlači visoko platežnu klijentelu kojoj svi težimo. Priroda, jedinstven i neponovljiv doživljaj kulture mjesta i lokalnog stanovništva, uz gastronomski užitak karakterističan za kraj koji posjećuju”, poručuje Golubović.