Pri biranju zanimanja kreće se od sfere interesovanja

Zadatak savjetnika za profesionalnu orijentaciju je da pomogne svakom mladom čovjeku (učeniku ili studentu) da pronađe buduće zanimanje koje mu najbolje leži. Da bi došli do pravog rješenja, prvo se kreće od sfere interesovanja. Pitanje kojim se najbolje može istražiti oblast interesovanja glasi: Šta te inspiriše? Međutim, nije uvijek lako dati odgovor na ovo pitanje, jer su djeca većinu vremena usmjerena da završe obaveze koje se od njih očekuju, u kojima ne uživaju, već ih obavljaju zbog spoljašnje nagrade, u vidu ocjene ili pohvale. Tako, opterećeni ispunjavanjem zadatih obaveza i očekivanja, polako stavljaju u drugi plan one stvari u kojima iskreno uživaju i kroz vrijeme ili zaborave na njih ili smatraju da su nevažne.

Zbog toga je ovaj prvi korak u savjetodavnom intervjuu jako važan, jer ako se on ne uradi kako treba svi ostali koraci su pogrešni. Kriterijum pomoću kojeg učenik može da prepozna da li je na pravi način izabrao oblast interesovanja jeste motivacija. Određeno zanimanje bira se na osnovu spoljašnjeg motivatora, zbog: dobre plate, dobrih uslova rada, sigurnosti posla, ugleda koje zanimanje nosi…

Zanimanje se ne bira zbog ljepote i zanimljivosti samog posla, već zbog neke nagrade koju taj posao može da donese. Sa druge strane, unutrašnji motivatori su: osjećaj zadovoljstva i užitka dok se obavlja određena aktivnost ili posao, vrijeme prosto proleti kada se učenik bavi tom aktivnošću, ta ga oblast jako zanima i inspiriše, voli da istražuje i lako uči stvari koje su vezane za to. Nije mu teško da provede čak i sate zaokupljen tom aktivnošću i to vrijeme doživljava kao divno provedeno vrijeme, a samu aktivnost kao nagradu.

Kada učenik prepozna koja ga aktivnost ispunjava i inspiriše, u čemu iskreno uživa iznutra, ne očekujući nikakvu nagradu spolja, tada je prvi korak u savj etodavnom procesu uspješno završen. Upravo, ovaj prvi korak je i najvažniji, jer kada učenik prepozna oblast iskrenih interesovanja, nakon toga je potrebno uputiti ga na koji način da ostvari svoj cilj. To je više informativni proces: koje srednje škole ili fakulteti postoje, kako se upisati, da li je potrebno putovati u drugi grad i slično. U ovoj fazi savjetodavnog procesa je jako važna podrška od roditelja i drugih značajnih odraslih osoba (nastavnici, direktori, drugi članovi porodice…).

Vrlo je vjerovatno da, ako u ovoj fazi, mladi čovjek ne dobije podršku od odraslih da realizuje zamisao (željeno zanimanje), da samostalno neće imati dovoljno snage da se izbori da svoje snove pretvori u realnost. Ako se odluči da napravi kompromis i upiše nešto što ne spada u sferu interesovanja ali je “dobar izbor”, njegovi unutrašnji motivatori se gase i time se uspjeh tokom daljeg školovanja značajno smanjuje, a dalji proces obrazovanja se lišava osjećaja zadovoljstva i ispunjenosti.

Vesna Radonjić, savjetnica za profesionalnu orijentaciju u Birou rada Bar