Terminale uklanjaju, kockanja u kafićima više nema

Odluka Ustavnog suda kojom je utvrđeno nezakonito obavljanje djelatnosti priređivanje igra na sreću u ugostiteljskim objektima objavljena je juče u Službenom listu. Tom odlukom iz svih kafića, restorana i drugih objekata trebalo bi da budu povučeni terminali koji su uvedeni prije četiri godine spornim pravilnikom.

Šteta

Iako su sada konačno terminali ukinuti, za četiri godine koliko je bilo dozvoljeno klađenje u kafanama, načinjena je višemilionska šteta, a po svemu sudeći država će tek da trpi nove troškove.

Ovo je još jedan od dokaza apsolutnog haosa i anarhije u sistemu igara na sreću koji je počeo kada je Uprava za igre na sreću privrednim subjektima Daily press i TV Vijesti omogućila da mimo zakona organizuju igre na sreću Pirmida, Mazda vazda i Licitacija, što je potvrđeno optužnicama protiv bivših direktora Aleksandra Moštrokola i Marka Ćulafića.

Terminali

Terminali su za pravni osnov uvedeni “pravilnikom” koji je dopunjen 2. aprila 2013. godine, a koji je potpisao tadašnji ministar finansija Radoje Žugić. Tada se u velikom broju kafića pojavljuju terminali koji vrlo brzo postaju hit, a posebno je problematično što je preko njih klađenje postalo dostupno licima mlađim od 18 godina, što je najstožije zabranjeno.

Pomenutim dopunama pravilnika praktično je država ozakonila ono što je nezakonito, jer zakon izričito zabranjuje priređivanje igara sreću u objektima poput kafana i restorana.

Pojavom terminala, Uprava za igre na sreću i Ministarstvo finanija daju rješenja i ugovore o koncesijama mimo načina propisanih važećim zakonom o igrama na sreću.

Zanimljivo je da Ministarstvo finansija “pravnu smijrijuju” da pravilnikom dodjeljuje prava za obavljanje djelatosti u objektima koji su već registrovani za drugu djelatnost dopunjava prošle godine, a sve je to ovjerio potpisom tadašnji ministar Raško Konjević.

Ustavni sud je sada jasno utvrdio da je sve to bilo nezakonito.

Odšteta

Uprava za igre na sreću u izvještajima za 2013. i 2014. godinu, ne navodi nigdje prihode od terminala, a oni se prvi put pojavljuju u godišenjem izvještaju za 2015. godinu.

Nakon što se u javnosti digla fama da se prihodi budžeta ostvaruju od “crne ekonomije” odnosno terminala, u izvještaju za 2016. godinu oni su opet nestali, čime su Uprava i Ministarstvo finansija praktično priznali da je riječ o nezakonitim prihodima.

Posebno je sporno to što za četiri godine nikada nije precizirano koliko firmi ima terminale po ugostiteljskim objektima, ali ni to koliko iznose koncesione naknade i na koji način se kontrolišu prihodi. Upravo preko tog sistema, kako se sumnja, država je pretrpjela višemilionsku štetu.

Iako su odlukom Ustavnog suda, utvrđene nezakonitosti, tu nije stala šteta za državu. Kompanije koje su zaključile ugovore o koncesijama na više godina, najvjerovatnije će tražiti odštetu od države, s obzirom da imaju rješenja ili ugovore na duži vremenski rok.

Ono što može da bude možda utjeha pojedinim kompanijama jeste istraga koju vodi tužilaštvo o višegodišnjim nezakonitostima u sektoru igara na sreću. Nadležni bi trebali da otkriju ko je u suštini krivac za totalni haos u toj oblasti koji je počeo još 2011. godine.