Da su naši socijalni partneri htjeli da nas razumiju i da su bili spremni na dogovor – Opšti kolektivni ugovor OKU bi bio potpisan odavno, a situacija u kojoj se sada nalazimo ne bi ni postojala, poručili su danas iz Unije poslodavaca Crne Gore, ističući da će uspjeti tek onda kada postave zajednički cilj i su snagu usmjere ka njegovom ispunjenju. U UPCG vjeruju da će Zakon o izmjenama zakona o radu biti ponovno izglasan u Parlamentu, da će ga predsjednik Crne Gore potpisati, te da će time biti i produženo važenje OKU.
Saopštenje Unije poslodavaca prenosimo u cjelosti.
Proteklih dvadesetak dana domaća javnost imala je priliku da se upozna sa reakcijama predstavnika socijalnih partnera povodom nepotpisivanja seta zakona, između ostalog i Zakona o izmjenama zakona o radu, od strane predsjednika Crne Gore, gospodina Đukanovica. Svoje stavove u vezi konkretnog zakona iznosili su u više navrata i predstavnici sindikalnih organizacija i Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG), ali i politički subjekti.
Vodeći se namjerom da postupa profesionalno i objektivno, u skladu sa svojom dosadašnjom praksom, UPCG ima potrebu da i ovim putem ukaže na određene probleme nastale usljed prestanka važenja Opšteg kolektivnog ugovora (OKU), a time i nekih pravnih instituta kojima se uređuju odnosi između poslodavaca i zaposlenih. Ovo prvenstveno iz razloga što se ponovo potvrđuje da u našoj zemlji, nažalost, politika još uvijek ima primat nad ekonomijom i brigom o životnom standardu građana.
Iz tog razloga, podsjećamo javnost da je prekid u važenju OKU-a u Crnoj Gori bio prisutan i u ranijem periodu (od 30.09.2012. god do 30.03.2014. god) kada smo takođe, uprkos dugim pregovorima, bili svjedoci da nije postignut kompromis socijalnih partnera – predstavnika Vlade, reprezentativnih sindikalnih organizacija i UPCG kao reprezentativne poslodavačke organizacije.
Zato je važno naglasiti činjenicu da ni tada, baš kao što to vjerujemo neće biti slučaj ni danas, odgovorni poslodavci nisu zloupotrijebili nastale okolnosti. Naprotiv – sva postupanja poslodavaca (svih – od preduzetnika do velikih privrednih subjekata) vođena s ciljem očuvanja biznisa istovremeno su uključivala i pokušaj da se očuva svako radno mjesto i svaki zaposleni. Stoga, preciznosti radi, ukoliko u ovom ’vakumu’ nevaženja OKU-a i dođe do toga da se neka od njegovih odredbi ne primijeni – ne može se kazati da se radi o zloupotrebi. Ovo prvenstveno iz razloga što te odredbe u ovom trenutku ne važe, a poslodavce obavezuju norme Zakona o radu i granskih kolektivnih ugovora.
Umjesto svih takvih proizvoljnih ocjena, važnije je da se svi mi, kao socijalni partneri, otvoreno zapitamo zašto je došlo do toga da OKU zavisi od jednog potpisa, pa makar to bio potpis predsjednika države. Pregovori za zaključenje novog OKU-a trebali su biti započeti odmah po stupanju na snagu novog Zakona o radu, ali su zbog pojave pandemije, mjera NKT-a i opšteg poremećaja funkcionisanja svih poslovnih odnosa, počeli sa zakašnjenjem. Podsjećamo da je u tom periodu već bio veoma predvidiv razvoj epidemiološko zdravstvene, ekonomske i socijalne situacije, a što je i bio razlog da UPCG, kroz svoje Predloge za podršku privredi i očuvanju radnih mjesta, već u aprilu 2020. godine od socijalnih partnera – Vlade i sindikata zatraži hitne izmjene Zakona o radu ili donošenje lex specialis. Hitnost ove inicijative UPCG počivala je na činjenici da se radno-pravni okvir pokazao kao izuzetno nefleksibilan i opterećujući za privredu u novonastalim, neregularnim uslovima poslovanja. Međutim, UPCG od Vlade nikada nije dobila zvaničan odgovor na navedenu inicijativu, dok smo, u toku pregovora za OKU, od predstavnika Vlade i sindikalnih organizacija imali najavu spremnosti da se pojedina pitanja na kojima smo insistirali pokušaju riješiti kroz norme OKU-a.
U toku samih pregovora, ponudili smo socijalnim partnerima predlog kako da iskoristimo kratko vrijeme koje smo imali na raspolaganju i blagovremeno dođemo do usaglašenog teksta OKU-a, kako bismo izbjegli upravo situaciju u kojoj se trenutno nalaze i poslodavci i zaposleni. U tom cilju, dostavili smo socijalnim partnerima analizu stanja u crnogorskoj privredi i uslovima poslovanja koji su dodatno pogoršani nastupanjem epidemije. Predlagali smo da se izvrši usaglašavanje sa Zakonom o radu tamo gdje je to bilo potrebno, da se razrade norme koje se tiču prestanka rada bez krivice zaposlenih (i poslodavca) – što je stanje kojem svjedočimo već skoro godinu dana, da se oroči važenje takvih normi, te da se sva ostala otvorena pitanja odlože za neko buduće vrijeme nakon prestanka epidemije i njenih posljedica. U UPCG smo smatrali da upravo na taj način možemo da sačuvamo i kompanije i radna mjesta.
Posmatrano sa ove distance, jasno je da sve navedeno upućuje na zaključak: Da su naši socijalni partneri htjeli da nas razumiju i da su bili spremni na dogovor – OKU bi bio potpisan odavno, a situacija u kojoj se sada nalazimo ne bi ni postojala.
Dešavanja koja su uslijedila govore da nismo uspjeli da nađemo zajednički pristup, a shodno tome ni da postignemo očekivani dogovor. Bez obzira na različite percepcije o trenutnom stanju naše ekonomije i društva, kao i želje da se što bolje pozicioniramo u odbrani onih koje zastupamo, moramo biti svjesni da ćemo uspjeti tek onda kada postavimo zajednički cilj i sve svoje snage usmjerimo ka njegovom ispunjenju. To je jedini ispravan “model” koji će Crnoj Gori obezbijediti prevazilaženje izazova i prepreka ovog teškog vremena, a time i omogućiti očuvanje svakog, pa i najmanjeg biznisa i svakog pojedinačnog radnog mjesta.
Svjedočimo vremenu kada se od svih aktera društva zahtijeva hitno postupanje i solidarnost u donošenju zajedničkih odluka radi očuvanja prije svega javnog zdravlja, a zatim i obezbijeđenja kontinuiteta poslovanja, sigurnosti prihoda i očuvanja radnih mjesta. Zbog toga su vlade širom svijeta (pa i Vlada Crne Gore – i prethodna i nova) nastojale da ublaže ekonomske posljedice paketima pomoći najugroženijim sektorima, kompanijama, a i građanima. To, između ostalog, iziskuje i usvajanje i donošenje nove regulative i davanje jasnih uputstava kako bi se na adekvatan, jasan i hitan način pokrili sve segmenti zdravstenog, radnog i poslovnog ambijenta. I u našem regionu imamo primjere gde su socijalni partneri (udruženja poslodavaca i sindikati) suspendovali primjenu pojedinih granskih kolektivnih ugovora za vrijeme trajanje epidemije (Hrvatska), stavili van snage pojedina rešenja iz oblasti radnog i zdravstvenog zakonodavstva i po hitnom postupku donosili nova (Srbija), ili pak doneli poseban Zakon o mjerama za ublažavanje efekata epidemije za građane i privredu (Slovenija).
Imajući u vidu kompleksnost situacije i visoku cijenu koju ćemo možda morati da platimo svi zajedno ako ne budemo brzo reagovali, prijeko je potrebno da zajedno, kao najodgovorniji partneri (Vlada, sindikati i poslodavci) nađemo najbolje odgovore na sve ove dileme i izazove. U UPCG vjerujemo da će Zakon o izmjenama zakona o radu biti ponovno izglasan u Parlamentu Crne Gore, da će ga predsjednik Crne Gore potpisati, te da će time biti i produženo važenje OKU. Ali to je samo početak – jer ćemo time dobiti dodatno vrijeme za pregovore za zaključenje novog OKU, kako bi pokušali da se razumijemo i dogovorimo oko suštinskih stvari koje će omogućiti opstanak privrednih subjekata, a nakon toga obnavljanje i dalji razvoj privrednih aktivnosti koji će biti praćene povećanjem broja zaposlenih.
Na kraju, važno je istaći da ostaje potreba na kojoj će UPCG u periodu koji slijedi i dalje insistirati, a tiče se donošenja izmjena Zakona o radu ili lex specialisa za uređenje radnih odnosa u vanrednim okolnostima (epidemije, poplave, zemljotresi, odluke nadležnih organa i slične okolnosti na koje ni poslodavci ni zaposleni nisu mogli uticati, a usljed kojih nastupaju posljedice negativne po obje strane).
