Ekonomija

Zašto je priznata odluka arbitra koji ne postoji u ugovoru?

Ilustracija

Devetogodišnji sudski spor između Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje (RVCP) i austrijskog Štrabaga, nije trebalo da završi presudom u korist strane kompanije, kažu pravnici koji su na razne načine bili uključeni u taj slučaj.

<<<Liberalno tumačenje Apelacionog suda koštalo državu 12 miliona?<<<

Časlav Pejović, redovni profesor na jednom od vodećih Univerziteta u Japanu Kyushu, i arbitar u postupku Štrabag RVCP u martu 2013. godine, izuzeo je svoje mišljenje od odluke Međunarodne trgovinske komore (MTK) u Parizu, smatrajući da MTK nije nadležna da rješava taj slučaj.

Pejović, jedan od tri arbitra u tom sporu (po jednog arbitra daju strane u sporu, jednog određuje sud), smatra odluku MTK pogrešnom, kao i odluku Apelacionog suda.

“Problem s arbitražnim sporazumom kojim se uspostavlja nadležnost arbitražnog tribunala bila je u tome da je u arbitražnoj klauzuli samo stojalo da je neophodno da se arbitraža sprovede u skladu sa pravilima arbitraže imenovane institucije, ukoliko ih ista ima, ili u skladu sa UNCITRAL arbitražnim pravilima, po izboru imenovane institucije, a da pri tom institucija u ugovoru nije određena. Van svake sumnje je da se radilo o tzv “blanko” klauzuli, koja je, po pravilu, nevaljana. U tom slučaju, na temelju Njujorške konvencije iz 1958. godine, arbitražnu odluku nije moguće priznati”, naglašava Pejović.

Prema njegovim riječima, Privredni sud je stručno analizirao ovaj spor i donio odluku da se odbije priznanje arbitražne odluke. S druge strane, Apelacioni sud je, kako kaže, zauzeo potpuno suprotan stav, pozivajući se na liberalno tumačenje nepotpunih arbitražnih klauzula.

Izričit je da je grešku napravio Štrabag, kao tužilac.

“S obzirom na to da stranke nijesu valjano ugovorile konkretni arbitražni tribunal, Štrabag je trebalo da pokuša da se s Regionalnim vodovodom dogovori oko toga koji arbitražni tribunal treba da rješava spor. Štrabag to nije ni pokušao da uradi. Druga mogućnost koju je Štrabag imao na raspolaganju bila je da iskoristi mehanizam Evropske konvencije za međunarodnu trgovačku arbitražu iz 1961. godine, kojim se utvrđuje rješenje za slučaj blanko klauzule”, kaže Pejović.

Advokat Miroslav Paunović iz Beograda, koji je, zajedno sa još dvojicom kolega zastupao Regionalni vodovod u sporu protiv Štrabaga kaže za DN da taj slučaj i različito tumačenje Privrednog i Apelacionog suda, kao i njihove odluke, treba da budu predmet stručnih rasprava.

“Ne komentarišem sudske odluke, ali ima nekoliko razloga da progovorim o ovim konkretnim sudskim odlukama. U istoj stvari Privredni sud je, na ponos pravničke profesije, donosio odluke u potpunom skladu sa pravom međunarodne trgovnske arbitraže, dok je Apelacioni sud pokazao nerazumijevanje normi koje uređuju ovu materiju, iako bi, da je slijedio i ispitao razloge za odluke Privrednog suda, sigurno mogao pronaći uporište da podrži te prvostepene odluke”, smatra Paunović.

Ističe da sporove koje su ugovorne strane arbitražnim sporazumom izuzele iz nadležnosti državnih sudova može da rješava samo tačno imenovana arbitraža.

“U ovom slučaju odluku je donijela nenadležna arbitraža, što je jedan od ključnih razloga za odbijanje priznanja arbitražne odluke”, ističe Paunović.

Slično mišljenje iznijeli su i autori Studije o priznanju i izvršenju ove arbitražne presude, zagrebački profesori Mihajlo Dika, Hrvoje Sikirić i Davor Babić.

“Po našem mišljenju priznanje i izvršenje arbitražne presude koja je donesena u postupku pri MTK 12.3.2013. godine trebalo bi, u slučaju prigovora Regionalnog vodovoda, odbiti prema Njujorškoj konvenciji o priznanju i izvršenju inostranih arbitražnih presuda iz 1958. godine zbog toga što se stranke nisu sporazumjele o tome da se arbitraža provede pri toj arbitražnoj instituciji”. Njihovu ekspertizu je, za potrebe suđenja u Crnoj Gori, zatražio Regionalni vodovod.

Priča o Štrabagu i Regionalnom vodovodu se nastavlja-pravni zastupnik Regionalnog vodovoda u postupku izvršenja predao je žalbu Ustavnom sudu Crne Gore, koji je sada na potezu.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Drasko
Gost
Drasko

Klasican slucaj korupcije. Uz sudije, vjerovatno je u ovaj prljavi posao bio ukljucen neko kao “posrednik” za sto je dobio masnu proviziju.

alo
Gost
alo

Priznata je odluka tog arbitra da bi se izvukle pare iz drzave preko presuda sudske vlasti. Smislili su novi nacin bogacenja, naravno uz neku proviziju tuziocu. Ostace nam samo kostur od drzave i privrede brzo

Vladeta Ilic
Gost
Vladeta Ilic

Pitej Miodraga Pejovica i Zorana Bosnjaka. Pitaj i kako je i za koje pare Miodrag kupio fran u BD koji je koristio kao sluzbeni tokom gradnje Regionalnog. Ako ti basta.

Send this to a friend