Grad

Predstava “Kokoš” u Kraljevskom pozorištu Zetski dom 21. septembra

U Kraljevskom pozorištu Zetski dom u okviru MIT 2017 u četvrtak, 21. septembra sa početkom u 20h gostuje MESS-a –Međunarodni teatarski festival iz Sarajeva sa predstavom “Kokoš”.

Režija: Selma Spahić
Tekst, dramaturgija: Bojana Vidosavljević, Adnan Lugonić, Dario Bevanda
(Tekst uobličen iz glumačkih improvizacija osmišljenih po motivima Velike bilježnice Ágote Kristóf / Text based on actors’ improvisations inspired by motifs from The Notebook by Ágota Kristóf)
Igraju: Jelena Kordić-Kuret, Filip Eldan, Nikša Eldan, Alban Ukaj
Muzika: Draško Adžić
Scenografija: Mirna Ler
Kostimografija: Lejla Hodžić
Pokret: Thomas Steyaert
Saradnik na tekstu: Bekim Sejranović
Asistent režije: Benjamin Dizdarević
Fotografija: Velija Hasanbegović

KOKOŠ
“Prvi svjetski rat u kontekstu Sarajeva manje nas je zanimao kao skup istorijskih činjenica, a više kao niz toposa koji povezuju ratove proteklog stoljeća. Umjesto romantičarske vokacije rata, težište predstave je na slikama gladi, sebičnosti i nasilja, kao nusprodukata instinkta za preživljavanjem. U istraživačkom procesu prikupljena je arhivska dokumentarna građa koja se prvenstveno odnosila na informacije direktno vezane za način na koji rat suštinski mijenja život jedne zajednice, kako na društvenom, tako i na ekonomskom planu. Pozivi na regrutacije, svakodnevni izvještaji o cijenama na pijaci i stanju na ratištu, upustva za mjere zaštite u slučaju zračnog napada – samo su neki od dokumenata koji su nam pomogli u približavanju tadašnjim životnim okolnostima. Narativna struktura predstave inspirisana je motivima iz romana „Velika bilježnica“ spisateljice Ágote Kristóf, jednako kao i minimalistički pristup građenju situacija i dijaloga. Na osnovu toga su osmišljene i situacije za glumačke improvizacije, iz kojih je nastao obiman dramski material po kojem je struktuiran i raspisan tekst predstave. Bilo nam je važno preispitati, i ako je moguće, subvertirati okvir (produkcioni, konceptualni) u kojem predstava nastaje i prezentuje se. Prije svega, izbjeći postmodernističku paradigmu neupitne porodice kao žrtve nemilosrdne istorije. U predstavi je porodica itekako prisutna, ali kao monstruozna, nemoćna i suštinski pervertirana zajednica. Istorija i rat se u početku pojavljuju kao prirodne sile koje prijete ulaskom u njihov privatni prostor, da bi se na kraju ispostavilo kako se u tom prostoru ti procesi ne samo prelamaju, već i nastaju. Druga bitna stvar bila je odgovoriti na pitanje kako (i zašto?) tematizovati prošlost (već daleku?), pritom govoreći o našem vremenu. Formalno-narativni eksperiment kao metateatarska nadogradnja odgovora na to pitanje proizašao je iz promišljanja uloge pozorišta u prošlih sto godina, od naturalističkog teatra, preko građanskog pozorišta kao voajerističkog prozora u intimu likova realističke psihologizacije, do teatra participacije publike. Na taj način prošlost se priziva da bi progovorila o sadašnjosti, a medij postaje poruka, mcluhanovski rečeno. Od Prvog i Drugog svjetskog rata, pa do ratova 90-tih, istorija 20. i 21. vijeka na prostoru popularno zvanom „Balkan“, često se svodi na dvije vremenske odrednice – ratno i postratno doba. U svakom postratnom periodu, znanom i kao mir, česte su tendencije revidiranja povijesti i relativiziranja uzroka i posljedica rata. Danas, kada već uveliko živimo neoliberalni kapitalizam, u kojem se istorija često postmodernistički svodi samo na ličnu interpretaciju događaja, postaje važnije nego ikad reći istinu. Našu istinu”.

Drama Team B.A.D. (Bojana Vidosavljević,Adnan Lugonić, Dario Bevanda)

Internacionalni teatarski i filmski festival MESS osnovan je 1960. godine pod imenom Festival malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije, od čega potiče skraćenica po kojoj je festival i danas prepoznatljiv. Festival je osnovan na inicijativu Jurislava Korenića, jednog od najistaknutijih teatarskih reditelja sa ovih prostora u XX vijeku, i spada u red najstarijih festival Istočne i Jugoistočne Evrope. Koncipiran kao smotra jugoslovenskih teatara svake
godine se održavao u Sarajevu i predstavljao jedan od najznačajnijih jugoslovenskih teatarskih događaja sa istančanim ukusom za eksperiment i inovaciju u teatru. Specifičnost programa festivala činila su gostovanja najzanimljivijih svjetskih eksperimentalnih teatarskih predstava tog vremena, čiji su se autori/ice nedugo zatim etablirali i postali najistaknutiji teatarski umjetnici/e na svijetu. Između ostalih na Festivalu malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije gostovao je slavni Living Theater iz New Yorka. Održavanje Festivala malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije prekida se sa izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini. Direkcija, na čelu sa jednim od najznačajnijih teatarskih reditelja Bosne i Hercegovine, Harisom Pašovićem, preimenuje festival u Međunarodni teatarski i filmski festival MES Sarajevo i započinje svoj kulturni otpor opsadi Sarajeva. Međunarodni teatarski i filmski festival MES organizira prvi filmski festival u opkoljenom Sarajevu 1993. nazvan „Poslije kraja svijeta“, koji je prethodnik današnjeg Sarajevo film festivala. U tom periodu MES producira brojne predstave, među kojima i one Petera Shumanna, Harisa Pašovića i Susan Sonntag. Kao rezultat svih kulturnih aktivnosti u ratom periodu, koje su u velikoj mjeri pokrenute i ostvarene uz pomoć ili u Međunarodnom teatarskom i filmskom festivalu MES, Sarajevo je predloženo za kulturni centar Evrope. Međunarodni teatarski i filmski festival MES Sarajevo po završetku opsade 1997. biva obnovljen sa visokim ciljem organiziranja međunarodne teatarske smotre najznačajnijih predstava na svijetu. U prvi festival uvrštena su rediteljska imena poput Giorgia Strehlera, Petera Schumanna i Franka Castorfa. Festival organiziran sa posebnim entuzijazmom i posvećenošću i ciljem privlačenja novih generacija u pozorište, dobija potpuno novu strukturu publike, uspijevajući da održi i staru. Iz godine u godinu program festivala raste kvalitativno i kvantitativno, te postajući kompeticijskim uspostavlja se vrlo visoko na ljestvici evropskih teatarskih festivala. Ugošćuje najznačajnije teatarske reditelje u istoriji teatra poput Petera Brooka, Roberta Wilsona i Eugenia Barbe istovremeno gajeći svoju eksperimentatorsku nit i otkrivajući mlade nade koji zaista najčešće u narednih
nekoliko godina postaju zvijezde svjetske teatarske scene. Na festivalu su do sada nastupala imena kao što su: Peter Brook, Giorgio Strehler, Robert Wilson, Peter Schumann, Eugenio Barba, Josef Nagy, Roberto Ciulli, Anne Teresa de
Keersmaeker, Eimuntas Nekrošius, Oscaras Koršunovas, Alvis Hermanis, Olivier Py, Mark Tompkins, Wlodzimierz Staniewski, Simon McBurney, Arpad Schilling, Christoph Marthaler, Frank Castorf, Michael Thalheimer, Thomas Ostermeier, Ariel Garcia Valdes, Andriy Zholdak, Rimas Tuminas, Jürgen Gosch, Emma Dante, Pippo DelBono, Rodrigo Garcia, Grzegorz Bral, Silviu Purcharete, Alain Platel, Emio Greco, Vilim Docolomansky, Jiři Mencl, Heiner Goebbels, Stefan Kaegi, Romeo Castellucci, Wim Vandekeybus, Forced Entertainment, Luc Perceval, Jan Lauwers I mnogi drugi/e.

Internacionalni teatarski i filmski festival MESS je od svojih začetaka inovatorski, spreman u svim dosadašnjim rukovodstvima kroz svoju istoriju da čak i u nemogućim okolnostima u Sarajevu stvara kulturno utočište za sve generacije, rizikujući i ulažući u najhrabrije i najzanimljivije umjetničke projekte.

Nijedna životinja nije povrijeđena tokom procesa nastajanja i izvedbi predstave. U predstavi se koristi stroboskop u trajanju od 45 sekundi. Stroboskop može izazvati napade kod osoba koje boluju od epilepsije.

Send this to a friend