Bjelopoljskim sudijama značajniji kolegijalni od javnog interesa

Kaćuša Krsmanović

Bjelopoljac Danilo Femić, sin doskorašnjeg sudije Vrhovnog suda Crne Gore Branimira Femića, pravosnažnom odlukom kolega svog oca dobio je pred bjelopoljskim sudovima spor koji je pokrenuo protiv Pobjede, zbog izvještavanja o njegovom prošlogodišnjem hapšenju pod sumnjom da je sarađivao sa jednom od dvije najmoćnije kriminalne organizacije u Crnoj Gori – škaljarskim klanom, piše Pobjeda.

Femić je, iz njemu znanih razloga, a prema dostupnim informacijama, tužio jedino Pobjedu i njihove novinare, iako su i drugi mediji u Crnoj Gori izvijestili o njegovom hapšenju, kao i više regionalnih.

Sudeći prema tome, jedino su mu tekstovi u Pobjedi nanijeli duševni bol i nemir, a kolege njegovog oca – sudije Osnovnog i Višeg suda u Bijelom Polju, pokazale puno razumijevanje za Femića i presudile u njegovu korist, bez obzira na to što nijedna informacija koju smo prenijeli u ovom slučaju nije bila netačna?!

Vijeće Višeg suda u sastavu – Sanja Konatar, predsjednica, te Vanja Rakonjac i Dragan Vojinović, članovi, ocijenili su da je njihova koleginica iz Osnovnog suda Svetlana Načić ispravno postupila kada je kaznila „Novu Pobjedu“, glavnog i odgovornog urednika Pobjede Draška Đuranovića, te novinarke Anu Raičković i Bojanu Robović zbog izvještavanja o slučaju Femić.

Dosudili su da „tuženi tužiocu solidarno, na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti i to prava na čast i prava na ugled, isplate novčani iznos od 3.000 eura, sa zakonskom kamatom počev od 10. maja 2021. godine, kao dana presuđenja, pa do isplate, u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude“.

Osim toga, sudovi su obavezali tužene da Femiću solidarno „naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 750 eura“, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Sin doskorašnjeg sudije Vrhovnog suda službenik je obezbjeđenja u UIKS-u i bio je osumnjičen da je jednom od okrivljenih za učešće u ubistvu Novljanina Šćepana Roganovića, koji je iz bezbjednosnih razloga – nakon što je pristao da bude svjedok saradnik u ovom predmetu – iz Istražnog zatvora u Spužu prebačen u bjelopoljski zatvor, prenio poruku od „škaljaraca“, poslije čega je ovaj odustao da svjedoči. Kasnije je, ipak, pristao. Femić je tokom istrage oslobođen optužbi, odnosno, Specijalno tužilaštvo je odbacilo krivičnu prijavu protiv njega.

Sudije bjelopoljskog suda u presudi su ocijenile da informacija da je zatvorski službenik potencijalno saradnik mafije nije od javnog interesa, osim ako takav podatak zvanično ne saopšte policija ili tužilaštvo.

U slučaju sina njihovog kolege nije bilo zvaničnog oglašavanja ovih institucija, ali su Pobjedi informaciju potvrdili nezvanični izvori i iz policije i iz tužilaštva, a objavili smo je prvenstveno zbog javnog interesa. I to ne jedini.

Femić nikada nije pokušao da demantuje objavljene informacije, a kada je specijalni tužilac odustao od gonjenja ovog zatvorskog čuvara i tu vijest Pobjeda je, takođe, objavila čim je bila dostupna.

Sve to, međutim, bjelopoljskim sudijama nije bilo dovoljno da odbace Femićevu prijavu, nego su presudile da su sinu njihovog kolege povrijeđeni čast i ugled i da koštaju 3.000 eura, plus sudski troškovi.

I sve to – bez provjere istinitosti tekstova ili upita o postojanju krivične prijave o kojoj je Pobjeda pisala?!

“Drugostepena presuda Višeg suda u Bijelom Polju u slučaju Danilo Femić protiv Pobjede pokazuje da je sloboda izražavanja u Crnoj Gori na staklenim nogama i da sudovi nemaju previše razumijevanja za sve aspekte novinarske profesije”, kazao je za Pobjedu izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju Ranko Vujović.

Upozorio je da drugostepena, kao ni prvostepena presuda nijesu uvažile novinarske profesionalne standarde, niti napore novinara da o određenoj temi istinito izvještavaju.

“Ovakve vrste presuda imaju odvraćajući efekat na rad novinara i u krajnjem cilju ne poštuju slobodu medija i ugrožavaju slobodu izražavanja u Crnoj Gori “, kategoričan je Vujović.

Ističe da je iz dostupnih spisa predmeta vidljivo da su novinari Pobjede uradili sve što je bilo u njihovoj moći da o ovom slučaju istinito izvještavaju.

“U nekoliko tekstova koji su objavljeni na ovu temu vidljivo je da novinari koriste izraze osumnjičeni, povodom sumnje da je sarađivao sa pripadnicima škaljarske kriminalne grupe, zatim i riječ tereti se, znači nijednom ne dovodeći u pitanje pretpostavku nevinosti”, naglašava Vujović.

Njemu je posebno interesantna činjenica da Danilo Femić nije nijednom pokušao da demantuje činjenice koje je Pobjeda objavila, niti je pokušao da se žali nadležnom samoregulatornom tijelu na navodno sporne tekstove.

“Interesantno je i da je tekst gotovo istovjetnog sadržaja objavljen u Vijestima, u kome se takođe Femić sumnjiči za saradnju sa škaljarskim klanom, nije bio povod za tužbu protiv ove medijske kuće”, dodaje naš sagovornik.

Očigledno je, naglašava on, da ni Osnovni ni Viši sud u Bijelom Polju „nijesu cijenili dužnu novinarsku pažnju koju su novinari Pobjede ispoštovali izvještavajući o ovom slučaju“.

“U Evropskom sudu za ljudska prava ima čitav niz ovakvih slučajeva kada su se upravo cijenili napori novinara da istinito izvještavaju. Očigledno je da našim sudovima nedostaje znanja i informacija o praksi ovog suda, kao i o osnovnim načelima slobode izražavanja”, kategoričan je Vujović.

Iako su pravni zastupnici Pobjede ukazali u žalbi na prvostepenu presudu upravo i na aspekt ograničavanja slobode izražavanja ovakvom presudom, kolege oca tužitelja našeg medija potpuno su se oglušile o ta upozorenja.

U žalbi se ističe da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio da je bez značaja činjenica da Femić nikada nije demantovao objavljene informacije, kako u Pobjedi, tako i u ostalim medijima u našoj zemlji i regionu.

“Smatramo da prethodno navedeno mora predstavljati odlučnu činjenicu, jer ukazuje na tačnost informacija iznijetih u tekstu, ali i na indikativan stav tužioca da uopšte ne želi da opovrgne istinitost medijskog sadržaja “, navedeno je u Pobjedinoj žalbi na prvostepenu presudu.

Ukazano je i na činjenicu da je sud trebalo da cijeni presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Bladet Tromsö i Stensaas protiv Norveške, br. predstavke 21980/93, od 20. maja 1999. godine, u kojoj je zauzet stav da „ako se ima opravdan razlog da se povjeruje u istinitost informacije, onda će osuda na naknadu štete značiti povredu prava na slobodu izražavanja“.

Istaknuto je i da je sud, umjesto kažnjavanja Pobjede, trebalo da primijeni član 10 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kojim se jemči sloboda izražavanja kao neprikosnovena.

Interesantna je i činjenica da je crnogorsko pravosuđe odlučilo da se ovaj postupak vodi pred bjelopoljskim sudovima, iako je Danilo Femić sin sudije Vrhovnog suda iz Bijelog Polja, pa se, u krajnjem, može sumnjati i na svojevrstan konflikt interesa. Pogotovo u svjetlu činjenice da su pravni zastupnici Pobjede tražili, prvenstveno iz razloga ekonomičnosti, da se postupak vodi u Podgorici, jer su tuženi, kao i njihov i pravni zastupnik tužitelja iz tog grada.

Femić je u tužbi naveo kako je zbog tekstova u Pobjedi bio „meta zlonamjernih komentara, da su ga poznanici posmatrali sa podozrenjem, da se jedan broj njih udaljio od njega i da ih je morao uvjeravati da nijesu istiniti navodi u tekstovima“. Ustvrdio je i kako mu se zbog svega toga pogoršalo zdravstveno stanje, pa je morao zatražiti ljekarsku pomoć. Istakao je i da su tekstovi uticali „na život njegove porodice u negativnom smislu narušavajući sliku o njima u široj javnosti posebno kod činjenice što mu je otac sudija Vrhovnog suda Crne Gore, a majka bivša službenica suda“…

Nije naveo, niti ga je sud pitao, zašto nije pokušao da demantuje tekstove, niti je istakao da je Pobjeda objavila da je oslobođen odgovornosti, a ni sudu ta činjenica nije bila od značaja tokom postupka.

Štoviše, u drugostepenoj presudi, Viši sud skandalozno ocjenjuje da je Pobjeda u slučaju sina njihovog kolege izvještavala senzacionalistički, zanemarujući pri tome činjenicu da je protiv Femića policija procesuirala krivičnu prijavu?!

Tako su sudije bjelopoljskih sudova direktno osporile pravo medijima da izvještavaju u slučajevima kada policija podnosi krivične prijave, odnosno zaprijetile da će se takvo izvještavanje tretirati kao senzacionalističko i biti kažnjeno?! Sloboda medija i pravo javnosti da zna, sa stanovišta bjelopoljskih sudova, ne postoje.

Femić nije saslušan, niti je sud provjeravao istinitost tekstova

Tokom procesa sudije bjelopoljskih sudova nijesu našle za shodno da saslušaju i tužitelja Danila Femića, što je neuobičajena sudska praksa.

Sporovi za naknadu nematerijalne štete po prirodi su subjektivnog karaktera, pa je, kako je navedeno u Pobjedinoj žalbi, bilo logično i nužno da se stranka izjasni na koji način su joj povrijeđeni čast i ugled, te da saopšti kakvu je nelagodu zbog toga trpjela.

Osim toga ni Osnovni, kao ni Viši sud u Bijelom Polju nijesu utvrdili koje su to, navodno, netačne informacije o Femiću izrečene u tekstovima Pobjede.

“To je paradoksalno, jer se na taj način mogu otvoriti vrata praksi da se tužbe protiv medija usvajaju zbog objave preciznih, istinitih, provjerenih i potvrđenih informacija, samo iz razloga što nekom ne odgovara da takvi tekstovi budu plasirani “, upozoravaju zastupnici Pobjede.

Odbijen je i prigovor na visinu naknade, koju su pravni zastupnici naših medija okarakterisali kao neuobičajeno visoku, te da nije u skladu sa praksom sudova.

“To je naročito problematično, jer su sudovi, shodno odredbama Zakona o obligacionim odnosima, dužni da, prilikom odmjeravanja naknade, podrobno ispitaju da li će dosuđeni iznos ugroziti funkcionisanje, odnosno – egzistenciju medija”, ističu oni.