I maloljetnici među dilerima droge

Crnogorska policija zaplijenila je u posljednjih pet godina 12 tona raznih vrsta droga, od čega najviše marihuane – 11,8 tona, oko 81 kilogram heroina i 164 kilograma kokaina. Tokom istog perioda zbog krijumčarenja narkotika je uhapšena 1.228 osoba, piše Pobjeda.

Stručnjaci smatraju da bi za krijumčarenje narkotika trebalo uvesti strožije kazne, posebno za one koji nabavljaju narkotike, ali i one koji ih dalje distribuiraju.

Advokat Srđan Lješković objašnjava da je za ovo djelo predviđena kazna zatvora od tri do 12 godina.

“Za neovlašćeno uzgajanje opijumskog maka, psihoaktivne konoplje ili druge biljke iz koje se dobija droga, predviđena je zatvorska kazna od dvije do osam godina. Nekada je bila propisana zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina. Kazna od dvije do osam godina zatvora predviđene su za svakoga ko nabavlja ili posjeduje opremu i materijal za proizvodnju droga. Strože kazne za ovo djelo odnose se na krivično djelo koje je izvršila organizovana grupa ili je sam učinilac organizovao grupu. Dodatno, postoji i mogućnost da učinilac može da se oslobodi kazne ukoliko otkrije od koga nabavlja narkotike”, pojašnjava on.

Lješković navodi da oni koji aktivno konzumiraju marihuanu, ali se ne bave distribucijom i prodajom, spadaju pod krivično djelo neovlašćeno držanje opojnih droga.

“Ukoliko učinilac posjeduje supstance koje su proglašene za droge u manjoj količini (za sopstvenu upotrebu), predviđena je novčana kazna, kućni pritvor a ponekad i zatvorska kazna do tri godine. Postoji mogućnost i da se učinilac oslobodi kazne ukoliko otkrije nadležnima od koga je dobio narkotike”, dodaje Lješković.

On objašnjava da kada neko posjeduje veliku količinu droge, tužilaštva jednostavno neće da se upuštaju u to da li je nađena količina za ličnu upotrebu već, kako navodi, koriste šupljine u zakonu i odmah optužuju onoga kod koga je nađena.

“Problematično je to što zakon nije definisao gdje je ta razlika između količine za sopstvenu upotrebu i veće količine. Čak ni sudska praksa nije jedinstvena po ovom pitanju i tu dolazi do zloupotrebe prava na štetu onoga koji je optužen. Postavlja se pitanje da li je pronađena količina od dva kilograma za sopstvenu upotrebu. Kod naših tužilaštava to nije praksa već se odmah ta lica optužuju za promet droge. Vraćam se na ono da naš zakon još nije zauzeo stav niti definisao granicu gdje je razlika između sopstvene upotrebe i veće količine. Sve dok se to ne definiše zakonom uvijek će biti prostora za manipulaciju”, dodaje Lješković.

Prema njegovim riječima, u posljednje vrijeme dileri narkotika vrbuju i maloljetnike za posao jer oni ne podliježu krivičnoj odgovornosti.

“Dileri najčešće vrbuju ranjivu djecu koja imaju neki problem. Dilovanje po klubovima, školama, kafićima, plažama je masovna pojava i to je zabrinjavajuće. Postupak je veoma prost: diler priđe djetetu, kupi mu neki poklon kako bi ga pridobio. Druga faza je da od djeteta traži da mu bude kurir, da će za to dobiti neki novac, onda to polako prelazi u dilovanje. Naravno, te sume novca koju djeca dobijaju su minimalne, ali postaju zavisni od te lake zarade”, navodi Lješković.

Objašnjava i da roditelji često ne prihvataju činjenicu da im dijete radi nešto loše, iako ih policija upozorava.

“Simptomi su: priliv novca, nabavka skupe garderobe i telefona – neobjašnjivi i nagli izlasci, posebno tokom noći – negativne promjene u ponašanju, komunikacija sa nepoznatim osobama i slično”, kaže Lješković.

On smatra da i popularne pjesme i izvođači koji u numerama pominju narkotike, pjevaju o drogi, što sve čini da mladima ove supstance postanu bliske i, ako se nađu eventualno u situaciji da im se ponudi droga, smatraće da je to samo radi zabave…

“S jedne strane pokušavamo u kući, školi djecu da naučimo da je droga štetna, a s druge strane, to isto dijete sluša pjesme koje govore o narkoticima”, ističe sagovornik.

Otplaćivanje duga, za lijek, iz neznanja – izgovori su optuženih

Okrivljeni za šverc narkotika, obično se, kako navodi advokat Lješković, pred sudskim vijećem brane da su djelo počinili zbog loše finansijske situacije.

“Neki navode da je prodaju droge prihvatio kako bi vratio kockarske dugove, drugi kako bi pomogao u liječenju člana porodice, neki da su pristali a da im se zauzvrat da određena količina droge za njihovu ličnu upotrebu jer su višegodišnji korisnici opijata kojih ne žele da se odreknu. Neki da nijesu znali šta prenose i slično”, navodi on.

Legalizacija kanabisa u više zemalja

U Hrvatskoj i zemljama Evrope posjedovanje droge za lične potrebe više se ne smatra krivičnim, već prekršajnim djelom.

“Oni koji konzumiraju drogu za lične potrebe više ne završavaju u zatvoru već se upućuju na liječenje. Oni koji trguju i navode osobe na konzumiranje ići će u zatvor, a najstrože su kazne za one koji trguju u blizini škola pa i na 15 godina ako treba. Kanada je uz Urugvaj među prvim zemljama koje su legalizovale posjedovanje i upotrebu kanabisa u rekreativne svrhe i to nakon dugotrajnih rasprava o uticaju na zdravlje, zakon i javnu bezbjednost. Brojne države SAD su takođe glasale za legalizaciju a u Portugalu i Holandiji već je možete kupiti na mjestima koje je država odredila i na taj način su dekriminalizovali kanabis. Konzumenti mogu da posjeduju do 30 grama suvog kanabisa ili ekvivalentnu količinu ulja”, navodi Lješković.

Policija je u posljednjih pet godina oduzela 164 kilograma kokaina, oko 10 kilograma hašiša, dok je oko 15 kilograma hašiš ulja, oko dva i po kilograma sintetičkih droga, kao i 18 hiljada komada različitih sintetičkih opojnih droga, dok je zaplijenjeno oko 8 kilograma i oko 2.000 komada ostalih opojnih sredstava.