“Imam ispit, ne mogu sad u zatvor“

Nema tog osuđenika koji “pjevajući” ide na služenje zatvorske kazne. Gotovo svaki koristi zakonsko pravo da zatraži od suda da makar malo odgodi odlazak u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija, piše Pobjeda.

Razlozi koje navode su mnogo brojni: od toga da su posijali sjeme i moraju da obrađuju zemlju, imaju ispit, trebaju da se ožene ili su zakazali vjenčanje; supruga treba da se porodi, član familije je bolestan, pa i do toga da traže državljanstvo od druge zemlje… Nerijetko su i sami bolesni, najčešće, kako tvrde, od upale pluća, prostate, upale testisa…

Stav suda

O uobičajenim i neuobičajenim navodima u molbama najbolje zna predsjednik Osnovnog suda u Podgorici Zoran Radović, u čije ruke svaka stigne. Nakon toga, dokumentaciju pregledaju vještaci, čije mišljenje je ključno za predsjednika suda koji donosi odluku.

“Osuđena lica nakon što dobiju poziv za izdržavanje zatvorske kazne veoma često koriste zakonsku mogućnost da podnesu molbu za odlaganje izvršenje kazne. Sama molba ukoliko je podnijeta tri dana prije nego je to lice bilo dužno da se javi, odlaže izvršenje kazne do donošenja odluke po molbi”, pojasnio je Radović.

On navodi da u dosta slučajeva postoje zakonski razlozi za odlaganje da osuđenik ode u zatvor.

“U praksi suda, jedna trećina osuđenika podnosi molbu za odgađanje zatvorske kazne. Jedan dio osuđenika se javlja na pozive suda, dok se protiv onih koji se ne jave izdaje naredba za prinudno dovođenje ili po potjernici, ukoliko su u bjekstvu”, pojasnio je Radović.

On navodi da osuđenici najčešće traže odgađanje izdržavanje kazne iz medicinskih razloga, pa je jedini način da se utvrdi eventualna zloupotreba medicinske dokumentacije, vještačenje.

“Predsjednik suda u takvim slučajevima je obavezan da angažuje vještaka medicinske struke, na osnovu čijeg mišljenja i nalaza se utvrđuje da li se radi o težoj akutnoj bolesti, kada se odgađa odlazak u zatvor ili rjeđe bolesti člana domaćinstva”, naveo je prvi čovjek podgoričkog Osnovnog suda.

Kako je dodao, zakon je jasan kada je u pitanju teža akutna bolest, odlazak u zatvor se odgađa, ali pod uslovima da se ne može liječiti u zatvoru, a za člana porodice teška bolest, pod uslovom da u familiji nema druge osobe koja će brinuti o toj osobi.

Nakon pojašnjenja da osuđenik treba da dokaže sve činjenice, Radović ne krije da vjeruje da ima zloupotrebe ljekarske dokumentacije, ali i zaključuje da su takva krivična djela teško dokaziva. On smatra da je jedini način da se zloupotrebama stane na kraj mjerama tajnog nadzora.

“Samo tako oni bi mogli rezultirati pravosnažnom osuđujućom presudom”, napominje Radović.

Čeka ih nevjesta

Dodaje i da su različiti razlozi zbog kojih osuđenici traže da ne idu u zatvor onda kad im se uruči poziv.

“Navode završetak nekog neodložnog posla, ženidbu… Sjećam se slučaja kada je molba podnijeta zbog vjenčanja. Svadbena ceremonija je već bila zakazana i mladenci su već bili uplatili određeni avans kod ugostitelja i to sve uklopilo u zakonske razloge da molba bude prihvaćena, jer bi u suprotnom pretrpjeli znatnu materijalnu štetu”, ispričao je Radović.

Kazao je da je bilo nekoliko takvih slučajeva u praksi i da su nakon završetka vjenčanja, umjesto u bračnu postelju, osuđenici otišli u zatvorske ćelije. Sudu ne znači njihova riječ ništa, bez dokaza, tako da, uz tvrdnje da ih nevj esta čeka, moraju da donesu i dokaze, među kojima su i uplatnice iz ugostiteljskih objekata i ostalih troškova koje su imali tokom svadbene ceremonije.

Muškarci često traže odgađanje izvršenja kazne zatvora zbog trudnoće supruge, što u suštini i nije razlog za odlaganje, osim ako se radi rizičnoj trudnoći. Relativno česti razlozi za podnošenje molbe pa i za odgađanje je polaganje ispita ispričao je Radović.

Zakon ima razumijevanja i za studentske potrebe, pa i tim slučajevima, zatvor može da pričeka. Uslov za to je da je student redovan, da je prijavio polaganje ispita u vrijeme kada je trebalo da ide u zatvor.

Osim zdravih osuđenika, koji imaju obaveze, molbe predsjedniku suda stižu i od onih koji imaju zdravstvenih problema.

Radović navodi da su to najčešće kod muškaraca upala pluća, upala prostate i testisa.

“Karakteristično je da su to dosta česti razlozi i u svakom od njih radi se o težim akutnim oboljenjima i te dijagnoze su teško provjerljive jer se liječe za petnaestak dana”, kazao je Radović.

Dodaje da već nakon što vještak dostavi nalaz, bolesti su izliječene, što znači da se iz tih razloga može odgoditi odlazak u zatvor samo na kratko i mogućnosti zloupotrebe su ograničene.

On je podsjetio da je izmjenama Zakona o izvršenju kazni zatvora znatno sužena mogućnost zloupotreba molbi za odlaganje izvršenja zatvorskih kazni.

Zbog ranijih čestih molbi osuđenika da odgode odlazak u zatvor, predsjednici osnovnih sudova su tražili izmjene Zakona.

“Ranije su navodili različite bolesti, tako da predsjednik suda nije mogao da odbaci molbu, jer je već jednom odlučeno, već se pojavljuje novi razlog, a onda počinje i nova procedura. Sada podnošenje nove molbe ne odlaže izvršenje, što znači da osuđenik može u zatvor prije nego se odluči po drugoj molbi”, navodi Radović.

Kazao je da, ukoliko se u međuvremenu pokaže da se radi o opravdanom razlogu, osuđenik može prekinuti izdržavanje zatvorske kazne.

Za razliku od muškaraca, koji kao razloge najčešće navode akutne bolesti, žene u zatvor ne idu zbog psihijatrijskih razloga.

“U tom slučaju dokumentaciju vještači neuropsihijatar i daje mišljenje”, kazao je Radović.

On tvrdi da nema dokaza da je neki ljekar za novac pristao da da lažnu dijagnozu, ali vjeruje da ima takvih slučajeva.

Specijalista sudske medicine, vještak dr Nemanja Radojević navodi da je predmet vještačenja, najčešće medicinska dokumentacija koja se odnosi na oboljenja urološkog trakta, zapaljenja pluća, slabinski bolni sindrom i krvareće hemoroide.

“Na primjer, srijeću se slučajevi postavljanja dijagnoze zapaljenja pluća samo na osnovu pregleda stetoskopom, bez rendgenskog snimanja ili analize krvi, potom akutnog bubrežnog bolnog napada bez ultrazvučnog pregleda i pregleda urina, preporučuje se strogo mirovanje isključivo u kućnim uslovima i sl. U manjem broju slučajeva nailazi se na medicinsku dokumentaciju koja govori u prilog da se pacijent nalazi na bolničkom liječenju, a da on stvarno ne leži u bolnici, ili se kao osnov za bolničko liječenje postavilo neka trivijalna bolest”, ispričao je Radojević.

Naprasna bolest

Kako je dodao, sumnja da se radi o lažnoj medicinskoj dokumentaciji posebno je upadljiva kada se osuđeno lice svaki put neposredno prije nego što treba da se javi na izdržavanje kazne zatvora naprasno razbolijeva od različitih oboljenja koja imaju karakter teškog akutnog oboljenja.

“Ostao je zanimljiv slučaj osuđenog lica koje je na taj način gotovo četiri godine, mogu slobodno reći, izbjegavalo zatvor pomoću medicinske dokumentacije koja je savršeno odgovarala zakonskim propisima za odlaganje kazne, no ipak, kada se sagledao cjelokupan predmet, teško je bilo povjerovati da je neko bio teško akutno bolestan toliko dug period”, naveo je Radojević.

Prema njegovim riječima, dokazivanje sumnji da se radi o lažnoj medicinskoj dokumentaciji je veoma težak proces upravo iz razloga što od momenta izdavanja takvog dokumenta, pa do vještačenja prođe nekoliko dana ili sedmica, za koje vrijeme se oboljenje uz terapiju može povući, tako da postaje nemoguće dokazati da lije ono zaista postojalo ili nije.

“Ovakvu sumnjivu medicinsku dokumentaciju izdaju ljekari i javnih i privatnih zdravstvenih ustanova, valjda po analogiji kako to nije „opasna stvar“ jer opšte je poznato da kod nas nije nikakav problem npr. otvoriti bolovanje i produžavati duži period bez objektivnog medicinskog osnova da bi se radio privatni posao, podizala djeca i slično”, napominje Radojević.