Hronika

Iza Dikića i četničkih vojvoda stoje vrhunski profesionalci; Novi transkript: Kolika je nagrada za ovo? Reci šta hoćeš…

Specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, pozivajući se prije svega na dokaze kojima raspolaže, javno je saopštio kako je u noći između 16. i 17. oktobra prijetila opasnost od krvoprolića i da je djelovanjem državnih organa spriječena teroristička akcija koja je mogla “Crnu Goru u crno zaviti”.

Detalji do kojih je došao tokom istrage dodatno su pojačali njegovu tezu da se radilo, osim na ataku na državne institucije, i o vrlo ozbiljnom pokušaju ugrožavanja života crnogorskih građana i policajaca, jer su teroristi namjeravali da u uniformama crnogorske policije pucaju na okupljene ljude kako bi izazvali revolt i potom oružani napad na policiju.

Prema onome što dodatno saznaju DN, samo splet okolnosti, ili sreća, kako kaže specijalni tužilac Katnić, omogućili su da naši državni organi uspiju da spriječe ubačene terorističke grupe da naprave haos u Crnoj Gori. Da toga nije bilo, ko zna šta bi se desilo u nedjelju veče.

Sam sistem veze koja je korišćena u pripremi ove terorističke akcije otkriva kako se radi o dobro osposobljenim i opremljenim organizatorima terorističkih akcija. DN raspolažu informacijom da su grupe koje su ubacivane u Crnu Goru komunikaciju obavljali preko android telefona Lenovo A 5000, ali sa potpuno izmijenjenim softverom.

Ovi telefoni korišćeni su tako da je svaki broj za sebe imao svoju Ip adresu, a razgovori su vođeni preko VOIP (Voice Over Internet Protocol) komunikacije. Sve je bilo uvezano preko jednog veb-sajta iz Bugarske.

Brojevi telefona imali su pozivni Velike Britanije +44, no dobri poznavaoci tehnologije nam otkrivaju kako se danas brojevi virtuelnih mobilnih kartica mogu kupiti za bilo koju državu na svijetu i to preko Interneta.

Ovu vrstu komunikacije koriste kriminalne ili terorističke grupe i organizacije samo u vrijeme pripreme i izvršenja teških krivičnih djela, a poslije toga se sve uništava, saznaju DN od eksperata za ovu oblast.

Oni, takođe kažu, kako ovakav način povezivanja telefonskih brojeva, hakovanje aparata i omogućavanje komunikacije, potvrđuje da su za logistiku angažovani vrhunski stručnjaci koji ne mogu da organizuju neke “amaterske” terorističke grupe.

Srećom, crnogorski bezbjednosni organi uspjeli su da provale u ovu zaštićenu komunikaciju. Upravo tako, kaže izvor DN, pripadnici nekoliko grupa koje su imale zadatak da u Crnoj Gori izvedu teroristički akt, danima su bili praćeni, nadzirani i znao se svaki njihov korak, sve do trenutka hapšenja.

Naravno da sa ovim sofisticiranim sredstvima komunikacije više desetina građana iz Srbije, i još nekih susjednih država, nije došlo u Podgoricu 16. oktobra da bi razgledali Ostrog ili da bi ručali krapa u Vranjini. Postaje sasvim očigledno da su terorističku akciju u Crnoj Gori planirali stručni i dobro opremljeni centri. Može biti da su Dikić i četničke vojvode poslati samo kao mamac, ali je sasvim sigurno da iza ove grupe stoje vrhunski profesionalci, pišu DN.

Kolika je nagrada za ovo? Reci šta hoćeš…

Vikend novine su imale uvid u još jedan transkript razgovora osumnjičenih terorista, u kojem se dogovaraju kako da “uhapse” Đukanovića, ali i način preuzimanja tehnike, koji je bio dogovoren za nedjelju ujutro.

Sinđelić: I koordinišeš sve (… nerazgovijetno). Pametno, bez srljanja. Nemojte da pravite nikakvu provokaciju, nikako. Kad bi baš bilo da se mora, onda se interveniše. Daj Bože, može da bude sve u redu, da se ovaj Milo pomiri sa sudbinom da je izgubio i da ne bude ništa.

Velimirović: On da je pametan, dao bi odmah vlast.

Sinđelić: Baš. A ovi su rekli ako dođe do gužve i ako se on pojavi da izađe slučajno na trg među narod, nagrada se daje ko ga uhvati. Bićete nagrađeni da ga uhvatite i snimite da ga uhapsite. Bukvalno da ga tu uhapsite.

Velimirović: Da uhapsimo Mila?

Sinđelić: Znači to… Bili bi nagrađeni do kraja.

Velimirović: Reci mi koja bi bila nagrada, brate?

Sinđelić: Nagrada… Reci šta hoćeš?

Velimirović: Važi, brate.

Sinđelić: Vidiš ti kakav sam ja čovek? Do reči je urađeno.

Velimirović: Slušaj me, brate… Oprosti mi ti. Znaš kako i sam se sekiram.

Sinđelić: Pa znam i ja se sekiram za vas, ne spavam zbog vas, jurim. Slušaj, uzeo sam vam onaj helikopter (dron sa kamerom za nadgledanje) da možete da izviđate.

Velimirović: A kad će helikopter? Kad ćeš to? To ujutru?

Sinđelić: Završi šta imaš i kreni ovamo… Ili neko drugi. Ja ću da vam predam i motorole i helikoptere i sve.

Velimirović: Znači, ja njemu sve to da dam i dole da dođem za helikopter i za motorole.

Sinđelić: Da, da… Samo mi javi kad kreneš.

Među teroristima plaćene ubice

Dnevne novine saznaju da među identifikovanim teroristima ima i nekoliko bivših ratnika sa teritorije Republike Srpske, plaćenih ubica koji su poslije završetka rata nastavili da za potrebe kriminalnih klanova izvršavaju naručena ubistva.

DN, međutim, nijesu uspjele da dobiju potvrdu državnih organa da li ove opasne kriminalce drže pod nadzorom.

Dikićeva špijunska” vožnja Podgoricom

Iako se Bratislav Dikić sada brani bolešću i izjavama da je pošao pod Ostrog, zanimljiva je bila njegova vožnja Podgoricom, neposredno prije hapšenja. Naši državni organi, saznaju DN, zabilježili su i dokumentovali njegovu izuzetno visoku opreznost prilikom zakazanog susreta sa Velimirovićem.

Dikić je, naime, poslao poruku Velimiroviću putem telefona svoje saputnice Kristine, da se nađu u 22.20 ispred Delte. Nakon toga je, međutim, put do lokacije gdje je Dikića trebalo da čeka naoružanje trajao neobično dugo.

Ta lokacije je bila relativno blizu, na Starom aerodromu, ali Dikić je prvo krenuo ka Cetinju, pa je onda, u stilu kakvog dobrog poznavaoca “špijunske pratnje i kontrapratnje”, vozio trećom trakom, polukružno se okretao, stajao na zeleno svijetlo, prolazio na crveno… Htio je da bude 100 odsto siguran da nema pratnje.

Ipak, naši su ga državni organi pomno nadzirali i uhapsili ispred kuće u kojoj je trebalo da zaduži naoružanje.

Send this to a friend