Kad je motivacija sloboda, ima i laži

U klimavom sudskom postupku, gdje se dovodi u pitanje dokazni materijal, gdje zločin nije jasno razriješen, kad su izgledi za osuđujuću presudu minimalni ili kad je potrebno da se razjasni što se događalo unutar jedne kriminalne organizacije, krunsku ulogu ima svjedok saradnik.

On, kao čovjek iz kriminalnog miljea, pun tajni, sklapa nagodbu sa tužilaštvom njegovo je samo da “propjeva”, a zauzvrat dobija manju kaznu.

Advokat Lazar Aković za Pobjedu napominje da smatra da je institut svjedoka saradnika jedan od značajnijih mehanizama koje istražitelji u svijetu, ali i kod nas koriste u borbi protiv organizovanog kriminala.

“U namjeri da suzbiju vršenje najtežih krivičnih djela, savremena zakonodavstva pored pooštravanja propisanih kazni, daju osumnjičenim i okrivljenim osobama određene pogodnostis ciljem da ih pridobiju za saradnju sa organima krivičnog gonjenja”, pojašnjava Aković.

On navodi da je krunski svjedok, svjedok pokajnik ili svjedok saradnik, kako god ga zvali, novi institut u crnogorskom krivičnom zakonodavstvu, te se može reći da je samim njegovim unošenjem u ZKP zahtjev za pravdom kao i u svim savremenim državama u apsolutnom smislu ustuknuo pred potrebom za efikasnošću u borbi protiv krivičnih djela koji udaraju u same temelje društvene zajednice.

“Institut svjedoka saradnika je itekako zaživio u crnogorskoj pravosudnoj praksi. Međutim, mislim da je neznatan broj krivičnih postupaka u kojima učestvuju svjedoci saradnici pravosnažno okončan. Uglavnom su svi postupci u toku”, naglašava Aković.

On se prisjeća da se na početku na ovaj institut nije gledalo sa simpatijama, s obzirom da je Crna Gora tradicionalno društvo.

Aković navodi da su se okrivljeni teško odlučivali za ovaj status, jer smo kao tradicionalno društvo bili skloni da ih olako kvalifikujemo i etiketiramo kao “špijune”.

“Spoznajom da se na taj način staje na put svim vidovima ozbiljnog kriminala, te da takvi ljudi doprinose utvrđivanju istine, da su se pokajali zbog svog učešća u krivičnim djelima, njihov imidž u javnosti se više ne dovodi u pitanje”, rekao je Aković.

Dodaje da postoje razni motivi za izvršenje krivičnih djela i razni profili ličnosti koji vrše krivična djela, tako da javnost umije to da prepozna i da razumije odluku posebno onih čestitih ljudi koji su se ogriješili o zakon i što žele da se pokaju.

Njegov kolega, advokat Miloš Vuksanović primjećuje da svjedok saradnik nije institut koji se previše puta koristio u krivičnim postupcima pred sudovima Crne Gore, ali da je uvijek takvo svjedočenje izazvalo buru i podijeljenost u javnosti po pitanju istinitosti takvog svjedočenja.

“Sa jedne strane nedovoljna količina dokaza ili najčešće nepostojanje dokaza za osudu lica iz kriminalne organizacije, za tužilaštvo predstavlja podstrek da se pristupi traženju lica koje bi prihvatilo status svjedoka saradnika”, navodi Vuksanović.

U takvim slučajevima pribjegava se psihološkim metodama kako bi se “slomio” osumnjičeni ili okrivljeni i satjerao u ćošak.

“Takvom licu njegova potencijalna pozicija u slučaju optuženja prikaže se kao bezizlazna, što motiviše budućeg svjedoka saradnika da mu takav status posluži kao posljednja slamka spasa da nakon eventualnog presuđenja ne ode na dugogodišnju robiju”, napominje Vuksanović.

Upravo zbog svega toga, Vuksanović upozorava da može doći do zloupotreba.

“Ovakvi uslovi za dobijanje statusa svjedoka saradnika u jednom, slobodno se može reći, nesavršenom pravosudnom sistemu kao što je naše, skloni su izvjesnoj zloupotrebi i takvo lice, prema mom mišljenju, ni na koji način ne može biti od koristi za dokazivanje istine”, naglašava Vuksanović.

Dodaje da istina kao životno, a i procesno vrhovno načelo, ne može biti u rukama jednog takvog svjedoka, kojeg ne motiviše istina već kakva takva slamka spasa.

Nakon što je iznio svoja saznanja i “oslobodio dušu”, svjedok saradnik se suočava sa drugim problemima.

Kuda nakon ozbiljnih optužbi na račun prijatelja, saradnika, organizatora kriminalne grupe? Gdje se sakriti? Vuksanović navodi da u zavisnosti od opasnosti koja mu zbog svjedočenja potencijalno prijeti, život svjedoka saradnika može se promijeniti iz korijena.

On može dobiti nov identitit, kao i članovi njegove najuže porodice, kako bi se na taj način spriječila odmazda zbog dobijanja statusa svjedoka saradnika i pomoći koju je dao tužilaštvu u gonjenju i osudi lica iz kriminalne organizacije.

Njegov kolega Aković podsjeća da je jedan od načina koji koriste savremene države i međunarodna zajednica za uspješniju borbu protiv izvršilaca teških krivičnih djela stvaranje zakonskih mehanizama koji dozvoljavaju da tužilac pod određenim uslovima odstupi od principa legaliteta krivičnog gonjenja, a to su svakako posebni slučajevi, kada to zahtijeva veći javni interes.

“U ovakvim slučajevima radi se o specifičnoj primjeni načela oportuniteta od krivičnog progona za osobu koja je na određeni način bila umiješana u izvršenje krivičnog djela, ukoliko takva osoba sarađuje sa organima gonjenja u smislu davanja podataka, informacija i dokaza koji imaju presudnu ulogu u otkrivanju teških krivičnih djela i procesuiranja njihovih izvršilaca”, kazao je Aković.

On navodi da uporedna praksa pokazuje da se upotrebom ovog instituta, i pored iskazanog ograničenja, ipak dolazi do rezultata koji su se sa stanovišta društvene korisno sti pokazali opravdanim, iako pravda u određenom stepenu trpi, jer ima odredba koja propisuje da se učinilac krivičnog djela (svjedok saradnik) oslobađa od odgovornosti, odnosno odustaje se od krivično pravnog gonjenja u odnosu na svjedoka saradnika.

“Međutim, ima jedna značajna odredba koja pozicionira svjedoka saradnika tako da se ne prelazi tačka koja se ne smije preći. ZKP izričito zabranjuje da svjedok saradnik može biti osoba za koju postoji osnovana sumnja da je organizator ili vođa kriminalne organizacije”, podsjeća Aković.

On dodaje da svjedok saradnik ne može biti oslobođen od dužnosti svjedočenja, on mora položiti zakletvu i mora dati iskaz o svemu što mu je poznato i ništa ne smije prećutati. Aković pojašnjava da onda vijeće nadležnog suda donosi rješenje kojim se osumnjičeni ili okrivljeni određuje kao svjedok saradnik.

U tom aktu se navodi da se protiv svjedoka saradnika neće pokrenuti ili nastaviti krivični postupak, ali se navodi i priroda i sadržaj saradnje koju će pružiti svjedok saradnik kao i uslovi pod kojima se rješenje može ukinuti.

On napominje da se prednosti ovog instituta ogledaju u tome što i stranke i sud, pod uslovom da je svjedok saradnik kredibilan, vrlo efikasno i činjenično utemeljeno dolaze do saznanja šta je istina u predmetu, i u ranoj fazi postupka opredjeljuju se kakvu će procesnu strategiju činjenično i pravno koncipirati.

Kao nedostatak primjene ovog instituta Aković je naveo da narušava princip pravne sigurnosti i jednakosti učesnika u krivičnom postupku.

On pojašnjava da se oštećeni lišava prava ne samo na materijalnu satisfakciju, već i na zadovoljenje pravde,jeron nema mogućnost supsidijarnog gonjenja.

“Poseban problem predstavlja kompromitovanost dokazne vrijednosti iskaza svjedoka saradnika, imajući u vidu daje vrlo teško objektivno procijeniti stepen dokazne vje| rodostojnosti iskaza svjedoka saradnika”, rekao je Aković.

Prijedlog za dobijanje statusa svjedoka saradnika daje državni tužilac ili okrivljeni, a o prijedlogu odlučuje sudsko vijeće ako je izvjesno da j će iskaz svjedoka saradnika i dokazi koje pruži znatno doprinijeti dokazivanju tog krivičnog djela i krivice učinilaca ili pomoći otkrivanju, dokazivanju i sprečavanju drugih krivičnih djela kriminalne organizacije, odnosno kriminalne grupe. Prilikom ponude ovog statusa, zakon nalaže tužiocu da vodi računa da je iskaz svjedoka saradnika značajniji za dokazivanje krivičnih djela i krivice ostalih učinilaca i pretežniji od štetnih posljedica krivičnog djela koje mu se stavlja na teret.