Nema imuniteta za izrečene tvrdnje van Skupštine

Poslanički imunitet važi samo od početka do zaključenja sjednice Skupštine Crne Gore, te ne postoji imunitet za izjave učinjene van parlamenta. To piše u rješenju Apelacionog suda Crne Gore koji je odbio žalbe advokata jednog od lidera Demokratskog fronta Nebojše Medojevića i potvrdio rješenje Višeg suda o njegovom pritvoru do dva mjeseca zbog odbijanja da svjedoči.

<<<Odbijene žalbe Medojevića i Kneževića, Mandić poziva građane na protest<<<

Apelacioni sud ističe da je za Medojevića predviđen zatvor jer je 23. jula 2018. godine, pred Specijalnim državnim tužilaštvom i nakon što je bio novčano kažnjen, ponovo odbio da svjedoči u predmetu formiranom u SDT-u zbog javno izgovorenih tvrdnji da navodno zna da bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši neće biti određen pritvor jer je, kako je kazao, Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić primio mito u iznosu od 100.000 eura.

“Članom 119 st. 2 ZKP-a propisano je da ukoliko svjedok dođe i nakon što bude opomenut i upozoren u skladu sa članom 113 st. 2 ZKP-a, odbije bez zakonskog razloga da svjedoči, može se kazniti novčano do 1.000 eura, a ako i poslije toga odbije da svjedoči, može se zatvoriti. Zatvor traje svjedok ne pristane da svjedoči ili dok njegovo saslušanje postane nepotrebno ili dok se krivični postupak završi, a najduže dva mjeseca. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizilazi da ukoliko svjedok, koji je prije davanja iskaza opomenut da je dužan da govori istinu i da ne smije ništa prećutati i upozoren da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo, odbije bez zakonskog razloga da svjedoči da se prema njemu mogu primijeniti procesne kazne, novčana kazna i kazna zatvor”, navodi se u rješenju Apelacionog suda.

Članom 113 ZKP-a regulisan je način saslušanja svjedoka.

“Pa je s tim u vezi određeno da će se svjedok prije davanja iskaza opomenuti da je dužan da govori istinu i da ne smije ništa prećutati i upozoriti da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo kao i upoznati sa pravom iz člana 111 ZKP-a, odnosno da ne odgovara na pitanja ako je vjerovatno da bi time izložio sebe ili sebi bliske srodnike teškoj sramoti ili krivičnom gonjenju”, ističe se u rješenju.

Pozivanje Medojevića na poslanički imunitet je, prema mišljenju Apelacionog suda, neosnovano.

“Naime, čl. 86 st. 2 Ustava predviđeno je da poslanik ne može biti pozvan na krivičnu i drugu odgovornost ili pritvoren za izraženo mišljenje ili glasanje u vršenju svoje poslaničke funkcije. Međutim, kako i po nalaženju ovoga suda, navedena ustavna odredba garantuje samo onaj imunitet koji štiti poslanika u slučaju davanja mišljenja, odnosno davanja vrijednosnih stavova, to je pravilno tumačenje prvostepenog suda da u konkrentom slučaju nema mjesta za primjenu instituta poslaničkog imnutieta”, navode oni.

Prilikom saopštavanja pomenutih tvrdnji, ističe se u rješenju Apelacionog suda, Medojević nije izrazio svoje mišljenje kao poslanik.

“Već je bez zakonskog razloga, odbio da saopšti odlučnu činjenicu koja mu je poznata, čime je suštinski odbio da svjedoči bez zakonskog razloga za to. Osim toga, za ukazati je da navedena ustavna odredba, odnosno institut- poslanički imunitet, štiti poslanike od odgovornosti za davanje mišljenja (ili glasanja u vršenju svoje poslaničke funkcije), ali ne i od odbijanja da saopšti važne činjenice vazane za krivični postupak, odnosno od odbijanja da svjedoči, pa samim tim ni od procesnih kazni koje se mogu izreći svjedoku, u skladu sa zakonom. Iz navednog proizilazi da ne postoji imunitet za izjave učinjene van Skupštine jer izraženo mišljenje ili glasanje treba da je izvršeno u vršenju svog poslaničkog poziva i u samoj Skupštini. Dakle, imunitet se odnosi samo na izjave učinjene u pozivnom- zakonodavnom radu poslanika, odnosno imunitet se odnosi samo na izjave date od momenta otvaranja pa do zaključenja sjednice Skupštine, a ne odnosi se na izjave- tvrdnje učinjene prije i poslije sjednice Skupštine, odnosno ne vezano za sam rad Skupštine”, naglašava se u obrazloženju.

Dalje navode da Medojeviću nije povrijeđeno ni pravo na slobodu zajemčeno Ustavom Crne Gore i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

“Naime, član 5 stav 1 tač. b Konvencije predviđa izuzetak od prava na slobodu u slučaju zakonitog hapšenja ili lišenja slobode zbog neizvršenja zakonite sudske odluke ili radi obezbjeđenja ispunjenja neke obaveze propisane zakonom. Dakle, u konkrentom slučaju N.M. je odbijajući da svjedoči, bez zakonskog razloga za to, suštinski odbio da ispuni svoju zakonsku obavezu, u smislu prethodno citiranih zakonskih normi, pa i pored činjenice da Nebojša Medojević nije okrivljeni niti se protiv njega vodi krivični postupak, lišenje slobode u konkrentom slučaju nije u suprotnosti sa čl. 5 st. 1 tač. bKonvencije”, zaključuje se u odluci Apelacionog suda.

S.Đukanović