Neosnovano lišavanje slobode državu koštalo 11.5 miliona eura

U posljednjih devet godina Crna Gora je isplatila blizu 11.5 miliona eura naknade zbog neosnovanog lišenja slobode, što je udar na budžet države i time se nanosi šteta građanima koji postaju žrtve, saopštila je saradnica na programima CGO-a Tamara Milaš.

“Tokom devet godina (od 1.1.2009. do 31.12.2017) čak 3,490 prijedloga od strane državnih tužioca je riješeno odlukom suda kojom se određuju mjere pritvora. Ukupan broj prijedloga tužilaštava je neznatno veći od broja predmeta u kojima je određen pritvor odnosno prijedlozi tužilaštva se gotovo po automatizmu prihvataju od strane suda”, dodaje ona.

Istovremeno, kako objašnjava, Ministarstvo pravde je po osnovu 335 potpisanih potpunih sporazuma isplatilo 1. 070. 460,00 eura dok je Ministarstvo finansija na osnovu sudskih presuda isplatilo 10.381.021,01, a što ukupno čini blizu 11.5 miliona eura  koje je država Crna Gora isplatila za neosnovano lišenje slobode.

“Ministarstvo pravde je imalo i znatno nižu stopu obračuna isplate po mjesecima neosnovanog lišenja slobode u odnosu na sud a koja se kretala od 600 do 2000 eura, pri čemu je od 2018. smanjena na 500 do 1000 eurazavisno od kategorije. Na drugoj strani, sudovi isplaćuju za mjesec dana neosnovanog pritvora 3.000 do 4.000 eura, zavisno od okolnosti slučaja predviđenih Zakonom o obligacionim odnosima”, saopštila je ona.

Kako dodaje, podaci podaci CGO, za period od 1. januara 2009. do 31. decembra 2017, ukazuju da tužioci često predlažu mjere pritvora koje sud olako prihvata a da ih ne prati adekvatno izvedeno činjenično stanje na kojem bi se morali zasnivati optužni zahtjevi.

“Stranke koje ne postignu sporazumom sa Ministarstvom pravde se upuštaju u parnični postupak čime se opterećuje rad sudova. Najvažnije, brine i neprepoznavanje ovog problema od strane nadležnih organa i nepostojanje jedinstvenih mehanizama za utvrđivanje konkretne i individualne odgovornosti zbog određenog propusta u službi. To je povezano i sa hroničnim nedostatkom mjerljivih rezultata u radu sudstva i tužilaštva, što utiče i na ukupni ugled nosilaca pravosudnih funkcija”, dodaje ona.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) u analizi „Neosnovano lišenje slobode – pritvor pravilo umjesto da bude izuzetak“ daje niz podataka koji vode zaključku da je neophodno sa pojačanim oprezom i sa dubljim sagledavanjem okolnosti predlagati pritvor kao mjeru obezbjeđenja prisustva okrivljenog u postupku, odnosno koristiti više alternativne mjere.

“Posebno brinu slučajevi koji su provocirali pitanja zainteresovane javnosti ne samo o opravdanosti lišenja slobode, već i kvalitetu optužnica i samog postupka pred sudovima a koji su rezultirali ogromnim odštetnim zahtjevima nakon pada optužnica, poput onih koji se odnose na ratne zločine ili na korupciju i organizovani kriminal”, smatra Milaš.

Ističe da praksa pritvaranja u Crnoj Gori ne prati najbolje međunarodne standarde i prakse koji se odnose na ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava lica lišenih slobode.

CGO cijeni da je neophodno da razlozi za određivanje pritvora i osnovana sumnja budu detaljno obrazloženi u skladu sa zakonom, kao i da se prilikom primjene alternativnih mjera fokus stavi na jemstvo i elektronsku narukvicu.

“Jedna od  alternativnih mjera je i mjera elektronskog nadzora upotrebom elektronske narukvice tzv. nanogice. Nadležno Ministarstvo pravde raspolaže sa 87  nanogica koje su u upotrebi od 25.decembra 2017, a do juna 2018. su na taj način izvršene 72 kazne, dok je u toku izvrštenje za 41 lice”, smatra ona.

Time se, kako ističe,  efikasno omogućava nadzor nad kretanjem okrivljenog, a eliminišu se nedostaci pritvora kao mjere obezbjeđenja prisustva okrivljenog.