Nikšićanka priznala da je pomagala mužu i đeveru da švercuju drogu

Nikšićanka Tamara Perović, supruga optuženog Boška Perovića i snaha Ivana Perovića ispričala je pred specijalnim tužiocem da je prošle godine od nepoznatog lica u Podgorici po nalogu svog đevera Ivana u jednom navratu preuzela 4.000 eura. Primopredaja novca se, prema njenim tvrdnjama, obavila iz auta u auto u neposrednoj blizini Hrama u Podgorici, ali se nije mogla sjetiti kako je izgledao momak koji joj je predao novac u koverti, piše Dan.

Istog dana svom djeveru je predala novac, od čega je uzela 500 eura koje je dala stanodavcu za kiriju, 1.500 eura predala je Mirku Nikčeviću kome je dugovala, a ostatak je dala djeveru.

Sredinom prošle godine, tvrdi ona, pošla je i do mjesta Brlja koje se nalazi na ulazu u Nikšić iz pravca Podgorice da bi na zahtjev svog djevera provjerila da li na tom mjestu ima policije o čemu je obavijestila i supruga Boška i djevera Ivana.

Obavijestila ih je da nema policije i da kamioni sa drogom mogu da prođu. Okrivljena je priznala da je prenosila poruke između pripadnika kriminalne organizacije, a posebno između Boška i Ivana.

Zastupnik optužbe Tamaru Perović i njenog supruga Boška tereti da su imali ulogu da preuzimaju drogu, prevoze je, skladište i preuzimaju novac od njene prodaje, osmatraju trase puta za bezbjedan prenos, prate policijske službenike i obavještavaju druge pripadnike grupe o njihovim kretanjima i prenose poruke.

Tužilac Mira Samardžić u obrazloženju optužnice navodi i iskaze ostalih okrivljenih među kojima je i Samir Ustabećir, koji je priznao da je prenosio 1.000 kila marihuane ali ne i 20 kila kokaina i još 16 kila marihuane. Uglavnom poznaje ostale okrivljene jer, kako kaže, ima kućicu na Adi Bojani i obično tamo lovi ribu.

Ilir Ljumović izjavio je da je na dan hapšenja Samira Ustabećira, koji je uhvaćen sa drogom, bio u društvu sa Markom Rudovićem na Vranjini da uzmu neki čamac za popravku. Zbog liječenja svog oca, često je kaže išao za Podgoricu i da je neko od njegovih prijatelja uvijek bio ispred ili iza njegovog auta, ali je negirao da je bilo koga obavještavao o prisustvu policije na putu.

Marko Rudović tvrdio je da se nikada nije bavio drogom niti je ikome obezbjeđivao putanju. Izvršenje krivičnih djela nijesu priznali ni Davor Klikovac, Stevo Đakonović, koji je ispričao da sa članovima porodice drži dva hotela i da nema potrebe da se bavi narkoticima, kao ni Dalibor Marković, Esad Nimanbegović, i Predrag Krstev, koji je kazao da je droga koja je nađena u kombiju vlasništvo Bojana Ivanovića i da je on to vozilo uzeo samo na poslugu nekoliko dana.

I dvojica Perovića Ivan i Boško negirali su učešće u izvršenju krivičnih djela. Jedan je kazao da se bavi građevinom, a drugi je vozač u jednom preduzeću i zbog toga često putuje u zemlje okruženja.