O Tužilaštvu da govore rezultati, ne istraživanja lovaca na grantove

Vesna Šofranac

“Prema uspješnosti i efikasnosti na planu gonjenja učinilaca krivičnih djela, prema mjerljivim kriterijumima, državnotužilačka organizacija Crne Gore, odgovorno tvrdim, spada u sam vrh tužilaštava u svijetu. O tome govore činjenice – u toku 2018. godine bilo je više od 97 odsto potvrđenih optužnica i sudovi su 2018. postupajući po optužnicama državnih tužilaca donijeli preko 91 odsto osuđujućih presuda. Riješena su najteža krivična djela, mnoga spriječena. Ovo su mjerljivi rezultati, a ne aktivnosti nekompetentnih interesnih grupa bez minimuma naučne ili stručne utemeljenosti”, kaže u intervjuu Vikend novinama univerzitetski profesor i član Tužilačkog savjeta Velimir Rakočević.

Rakočević ističe kako je uvjeren da je rješenje koje predviđa izbor Vrhovnog državnog tužioca i članova Sudskog savjeta prostom većinom u Skupštini dugoročno održivo i funkcionalno i da bi spriječilo blokadu institucija, navodeći primjere prakse u svijetu koja ne poznaje izbor dvotrećinskom većinom, kakav postoji u Crnoj Gori.

Na pitanje kada bi moglo doći do izručenja odbjeglog biznismena Duška Kneževića, Rakočević odgovara da je “procedura duga, ali je ishod prema svim kriterijumima izvjestan”.

Izjava potpredsjednika Vlade Zorana Pažina da je nivo povjerenja građana u Tužilaštvo na nedopustivo niskom nivou, kako su pokazala neka istraživanja javnog mnjenja, naišla je na veliko negodovanje u VDT, koje je i javno reagovalo. Čuđenje je pokazao i Glavni specijalni tužilac. Kako, kao član Tužilačkog savjeta, gledate na izjavu potpredsjednika Vlade, odnosno rezultate istraživanja javnog mnjenja?

RAKOČEVIĆ: Imajući u vidu da je gospodin Pažin potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku kao i da se radi o izuzetnom profesionalcu i ličnosti nespornog integriteta, shodno tome ovu izjavu tumačim kontekstualno, a nikako selektivno. To znači da na povjerenje javnosti u ovaj državni organ može negativno da utiče i samo jedna inkriminacija vezana za delinkventno i devijantno ponašanje činovnika u Tužilaštvu. S druge strane, kao ministar nadležan za pravosuđe, potpuno je očekivano da iskaže interes za stanje u oblasti suzbijanja kriminaliteta, što i jeste njegov resor. Da budem precizan, razumio sam da potpredsjednik Vlade nije dovodio u pitanje rezultate rada Tužilaštva, već je govorio o percepciji javnosti o Tužilaštvu, što je ipak samo percepcija, a nikako odraz stvarnog stanja. Polazeći od činjenice da su i Vlada i Državno tužilaštvo na istom zadatku očuvanja ustavnog uređenja i bezbjednosti države i građana, njihove aktivnosti moraju biti kompatibilne u smislu zaštite najviših društvenih vrijednosti.

Da li je i Vaša percepcija da građani nemaju dovoljno povjerenja u rad tužilaca? Naime, rezultati istraživanja CGO iz marta ove godine pokazali su nizak stepen povjerenja. Predstavnica ove NVO je prije nekoliko dana za jedan medij saopštila da je njihovo istraživanje “ukazalo da Tužilaštvu u ukupnom presjeku mjerenja povjerenja u institucije građani manje vjeruju nego nevladinim organizacijama”. Ukoliko je zaista tako, ko je za to kriv?

RAKOČEVIĆ: Odgovorno tvrdim da Državno tužilačka organizacija Crne Gore prema mjerljivim kriterijumima
spada u sam vrh tužilaštava u svijetu prema uspješnosti i efikasnosti na planu gonjenja učinilaca krivičnih djela Potvrda ove tvrdnje između ostalog leži u činjenici da je u toku 2018. godine bilo više od 97 odsto potvrđenih optužnica i da su sudovi 2018. postupajući po optužnicama državnih tužilaca donijeli preko 91 odsto osuđujućih presuda. Važno je istaći da su riješena najteža krivična djela u proteklom periodu, kao i da je veliki broj teških krivičnih djela spriječen. Ove impresivne rezultate državni tužioci ostvarili su u saradnji sa policijom i drugim organima i instutucijama i stoga s pravom predstavljaju garant vladavine prava i pravne države. Posebno naglašavam da sva moja dosadašnja saznanja nedvosmisleno ukazuju da državni tužioci svoje dužnosti obavljaju profesionalno i časno.

A rezultati istraživanja?

RAKOČEVIĆ: Što se tiče istraživanja tzv. “lovaca na grantove” radi se o apsolutno nekompetentnim aktivnostima interesnih grupa bez minimuma naučne ili stručne utemeljenosti, zbog čega se takvi rezultati ne mogu smatrati relevantnim.

Jednom prilikom ste, upravo za Dnevne novine, kazali kako je izmjena Ustava jedino rješenje za izlazak iz blokade VDT. Prije dva dana je DPS ponudio rješenje da se Vrhovni državni tužilac i članovi Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika biraju prostom većinom u Skupštini, što je od dijela opozicije ocijenjeno kao pokušaj DPS da zadrži kontrolu nad radom državnih tužilaca…

RAKOČEVIĆ: Uvjeren sam da je rješenje koje predviđa izbor Vrhovnog državnog tužioca i članova Sudskog savjeta prostom većinom u Skupštini dugoročno održivo i funkcionalno i da bi spriječilo blokadu institucija. Ustavna i zakonska rješenja su takva da sve i da hoće nijedna politička struktura ne može uticati na rad državnih tužilaca, zbog čega ne postoji opasnost od miješanja politike i ako se usvoje prijedlozi vezani za izbor prostom većinom u Skupštini. Država Crna Gora je mnogo više od politike, a tužioci su samo zaštitnici njene ustavnosti i zakonitosti.

Sadašnje rješenje u Ustavu predložila je Venecijanska komisija. Da li VK ima sada rješenje za deblokadu VDT i Sudskog savjeta? Da li se Tužilački savjet možda obraćao VK za ekspertsku pomoć?

RAKOČEVIĆ: Venecijanska komisija je značajno pomogla da uskladimo naš pravni sistem sa evropskim standardima. Ona je i konstatovala napredak Crne Gore u reformi pravosuđa. Nedavno je podržala nastojanje Vlade da spriječi blokadu rada Sudskog savjeta.

Izlaz je moguće naći prije svega kroz postizanje političkog konsenzusa u Skupštini, a zatim izmjenama Ustava pojačati odgovornost Tužilaštva i sudstva, kao i njihovu samostalnost. Od kada sam u Tužilačkom savjetu, to tijelo se nije obraćalo za pomoć VK.

Konkurs za izbor VDT je raspisan. Kako izabrati tužioca u uslovima kada je nemoguće obezbijediti dvotrećinsku podršku? Koje su posljedice ukoliko ostane ovakvo stanje?

RAKOČEVIĆ: Mislim da u Crnoj Gori postoje dobri pravnici sa ličnim integritetom koji mogu da dobiju čak i dvotrećinsku većinu u parlamentu. Problem je veći u tome što vrlo malo tolerantno razgovaramo o ovom pitanju. Politički subjekti moraju da se slože o ključnim temama. Treba reći stop polarizaciji. Ukoliko pronađemo zajednička gledišta i rješenje će biti na vidiku. Tužilački savjet je odredio vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca i ovaj izuzetno važan državni organ je nastavio da funkcioniše u punom kapacitetu. U kratkom periodu je održano nekoliko sjednica u vrlo konstruktivnoj atmosferi. Na svakoj sjednici Tužilačkog savjeta vodimo stručni dijalog u cjelosti lišen politike, razmjenjujemo argumente i tražimo rješenja radi ostvarenja zajedničkog cilja, a to je samostalno i efikasno Tužilaštvo. Zakon nije predvidio vrijeme trajanja v.d. stanja. Negativnih posljedica nema jer institucija nesmetano radi.

Kada očekujete da bi moglo doći do izručenja Kneževića? Od čega to zavisi?

RAKOČEVIĆ: Kompletna procedura izručenja trebalo b da se završi za oko godinu i šest mjeseci. Procedura je duga, ali je ishod prema svim kriterijumima izvjestan.

Knežević svoju kampanju vodi i preko dijela medija. Kako Vi gledate na ustupanje prostora licu sa potjernice?

RAKOČEVIĆ: U Crnoj Gori imamo jednu krajnje neprimjerenu situaciju da pojedini mediji djeluju, usudiću se reći, kriminogeno. Kriminalni sadržaji senzacionalističkog karaktera i iznošenje detalja koji mogu da ometaju istragu postali su naša stvarnost. Zadiranje u privatni život pojednih lica posebna je priča. Niko ne može sporiti potrebu građana da imaju informacije o stanju i kretanju kriminaliteta u društvu, ali čemu “skandalistički” pristup. Svako pretjerivanje u ovoj oblasti je direktna zloupotreba slobode medija. Prema svemu što se dešava u bilo kojoj branši treba imati korektan odnos zasnovan na argumentima.

Da imam indiciju u slučaju VDT, ne bih dao ni uslovnu podršku

Prilikom izbora VDT Vi ste uslovno dali glas Stankoviću i oročili podršku na tri mjeseca. Takođe ste insistirali da se istraga sveobuhvatno i efikasno okonča da bi se sve sumnje izbjegle o eventualnoj umiješanosti bilo kog od tužilaca. Kakvu povratnu informaciju očekujete, odnosno šta očekujete da bi se moglo desiti u ta tri mjeseca?

RAKOČEVIĆ: Očekujem da se istraga nepristrasno, sveobuhvatno i temeljno sprovede kako bi se do kraja rasvijetlile sve činjenice i okolnosti vezane za predmet koji je u fokusu. Ukoliko istraga utvrdi da je bilo ko od državnh tužilaca pa i vršilac družnosti VDT involviran, ne samo da neće imati moju podršku, nego ću pokrenuti sve pravne mehanizme razrješenja i odgovornosti. To a priori ne znači da ja sumnjam u profesionalni i moralni integritet bilo kog državnog tužioca. Da imam i jednu indiciju u tom smislu, ne bih dao podršku za izbor.

Nigdje nema dvotrećinske većine za izbor tužilaca

Postoji li bilo gdje u okruženju, ili u zemljama EU, ovakvo rješenje kakvo ima Crna Gora da se Vrhovni državni tužilac, kao i članovi Sudskog savjeta biraju dvotrećinskom većinom? Kakva je praksa u razvijenim državama svijeta?

RAKOČEVIĆ: U pogledu izbora Vrhovnog državnog tužioca dvotrećinskom većinom u parlamentu gotovo da ne postoji uporedna praksa. U Hrvatskoj Sabor bira državne tužioce prostom većinom. U Srbiji Skupština bira Republičkog javnog tužioca većinom ukupnog broja poslanika. U Bosni i Hercegovini Glavnog tužioca bira Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH iz reda državnih tužilaca. U Sloveniji državne tužioce imenuje Vlada na prijedlog Ministarstva pravde, a Generalnog tužioca imenuje Skupština prostom većinom. U Italiji Državnog tužioca imenuje Visoki savjet magistrature nakon raspisanog konkursa Ministarstva pravde. Na prijedlog Saveznog ministra pravde u Njemačkoj Saveznog tužioca imenuje predsjednik Savezne države. U Češkoj Državnog tužioca imenuje Vlada na prijedlog resornog ministarstva. U Holandiji ministar pravde vrši izbor državnih tužilaca i sl. Kada se radi o članovima Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, za njihov izbor je dovoljna prosta većina kao što je to u slučaju izbora članova Tužilačkog savjeta.

Kod nas postoji nevjerovatna lakoća javnog sramoćenja

Sumnju u rad Vrhovnog državnog tužioca unio je odbjegli biznismen Duško Knežević objavljivanjem kompromitujućih nezakonito napravljenih snimaka razgovora sa sekretarom VDT Nenadom Vujoševićem. Vi ste nedavno kazali da je postao šablon da se plasiraju klevetničke kampanje uoči važnih događaja. Stvara se ambijent da se sumnja u svakog na koga odbjegli biznismen optužen za teška krivična djela pokaže prstom. Kako da se zaštite institucije, kako pojedinci?

RAKOČEVIĆ: Jedna od najznačajnijih tekovina pravne države odnosi se na pravilo da se svako smatra nevinim, odnosno da ga niko ne može smatrati krivim dok se pravosnažnom sudskom odlukom ne osudi shodno zakonu. Kod nas postoji nevjerovatna lakoća permanentnog javnog sramoćenja, odnosno diskreditacije. Žrtve manipulisanja, spina, dezinformacija i propagande su i pojedinci i institucije, odnosno društvo u cjelini. Neistinite sadržaje koji se sve češće plasiraju u elektronskoj formi neophodno je blagovremeno raskrinkavati i efikasno suzbijati. Istrage moraju obuhvatiti identifikaciju izvora i ukoliko su ovi sadržaji kriminalne prirode, neophodno ih je blagovremeno procesuirati. Ovu oblast je neophodno mnogo bolje zakonski regulisati.

Da smo zadržali klevetu u KZ imali bismo manje lažnih informacija

Lažne vijesti, kao dio hibridnog rata, postaju veliki problem. Kako se boriti protiv toga? Da li bi situacija bila, uslovno rečeno, relaksiranija da nijesmo dekriminalizovali klevetu?

RAKOČEVIĆ: Dekriminalizacijom klevete isključena je krivičnopravna zaštita od iznošenja ili prenošenja neistina. Veliki sam protivnik dekriminalizacije klevete budući da sam i sam bio žrtva brutalne klevetničke kampanje, bez mogućnosti da onoga ko iznosi neistine nakon sprovedenog krivičnog postupka i osuđujuće pravosnažne presude nadležni sud uputi u zatvor. Ne mislim da bi zadržavanjem klevete u Krivičnom zakoniku situacija bila idealna, ali sam siguran da ne bismo imali ekspanziju lažnih informacija.