Od sumnjive djece do sumnjivih kompanija

Detektivski posao traži profesionalizam, a svaki subjektivan odnos prema predmetu je poraz. Detektivi se rukovode time da moraju reći istinu i to je ono što ih obavezuje. Tajnost podataka je zagarantovana jer bi svako otkrivanje informacija značilo narušavanje privatnosti, priča u razgovoru za Pobjedu Vladan Pavićević, privatni detektiv.

Poslom detektiva mogu da se bave osobe koje imaju bogato iskustvo u bezbjednosnom sektoru i treba da poznaju kriminalističke elemente koji sadrže taktiku, metodiku i operative.

“Zajedno svi ti elementi daju rezultat. Veoma je važno ući u bit nečega ako treba da se riješe određene stvari. Radi se o predmetima koji su duboko privatnog karaktera”, priča Pavićević.

Kako objašnjava, najčešće ga angažuju advokati, ali i pravna i fizička lica. Međutim, ima slučajeva i kada privatne detektive, kako navodi, angažuje policija u slučajevima kada ne može da se punim kapacitetom posveti nekom specifičnom predmetu kao što to može jedan detektiv.

“Kao detektiv sam dužan da u predmetima kod kojih utvrdim da ima elemenata inkriminisanih radnji, obavijestim postupajućeg tužioca i policiju. Svugdje u svijetu, oni se ne miješaju jedni drugima u posao, ali su dužni da sarađuju i to je nešto što daje uspješan rezultat. Detektiv po zakonu ne bi smio da pruža usluge stranim obavještajnim i bezbjednosnim službama jer bi se to tretiralo kao krivično djelo špijunaža”, dodaje Pavićević.

On objašnjava da je svaki slučaj zahtjevan, ali i da je kao detektiv dužan da čuva tajnost podataka.

“Kada bih pomenuo jedan predmet, ta osoba bi se sigurno prepoznala i povrijedila bi se intima, odnosno podaci koji se daju na povjerenje i diskreciju. Svaki predmet koji se povjeri detektivu se tretira kao veoma složen bez obzira da li je većeg ili manjeg obima, traži pristup sa najvećim stepenom profesionalnosti”, navodi Pavićević.

Napominje da se često dešava da ga angažuju roditelji adolescenata.

“Prisutna je ogromna koncentracija raznih narkotika i djeca su podložna tim uticajima. Roditelji često zapostave djecu i misle da može škola i društvo da ih vaspitavaju. Onog trenutka kada roditelj vidi da mu se dijete čudno ponaša, tada je već kasno. To je već posljedica, tako da nije naodmet provjeriti i preventivno djelovati”, navodi on.

Veoma je čest slučaj, kako kaže, da im se klijenti javljaju iz regiona.

“Stranci često borave kod nas da bi izbjegli određene sankcije od svoje države, tako da imamo slučajeva da provjeravamo boravak stranih lica, utvrđujemo njihov stvarni identitet jer po njihovim propisima mogu da promijene identitet i to su najčešće državljani Ruske Federacije. Te provjere koje radimo, predajemo naručiocu usluge, ali, prije svega toga, utvrdimo pravni osnov. Imamo istrage koje su vrlo jasne i cjelovite, analiziramo kompanije za koje smo angažovani i provjeravamo protok novca”, rekao je Pavićević.

On dodaje i da postoji pravna procedura da ii bi neko mogao da dobije podatke ili ne.

“Mi prikupljamo te podatke na bazi privatnosti i u direktnom i neposrednom kontaktu sa osobama, zatim sa onima koji su u bliskom odnosu sa predmetom. Takođe, državne institucije su obavezne da pruže sve informacije detektivu kada se radi o adresi, zatim da li posjeduje pokretnu ili nepokretnu imovinu, da li vozi automobil, koje su registarske oznake i da li posjeduje plovilo”, ističe on.

Komentarišući koliko im društvene mreže pomažu u nekim slučajevima, Pavićević pojašnjava da su veoma korisne ako se pravilno koriste.

“Mlađa populacija često ostavlja uređaje u kući i članovi porodice nam omoguće pristup, analiziramo i utvrdimo motive i uzroke nestanka. Takvih slučajeva je bilo i imamo ih i danas. Bilježili smo i slučaj gdje smo kroz izbrisani sadržaj utvrdili da je ostvarivana veza sa inostranstvom i došli do toga da je ta osoba po nagovoru ljudi iz jedne sekte napustila zemlju. Ta osoba je izbrisala sadržaj iz uređaja i još je na nepoznatom mjestu”, naglasio je Pavićević.

U dugogodišnjoj karijeri, kako navodi, dešavalo se da ne prihvati neki slučaj.

“To su predmeti koji mogu da imaju za cilj zloupotrebu i izrugivanje nečije ličnosti. Sve to možemo utvrditi kroz određenu komunikaciju koju obavljamo u našim prostorijama i utvrdimo da osoba nema pravni osnov za takve podatke, a da ne kažem da mnogi misle da je sve dozvoljeno pa i nečije praćenje, nezakonito snimanje, prisluškivanje”, zaključuje Pavićević.