Još su prije više od godinu dana sudski procesi u Bosni i Hercegovini vođeni protiv 20 osoba optuženih za učešće na ISIL ratištima u Siriji i Iraku ili za podstrekivanje i organizovanje odlaska mladih muslimana u logističke ili borbene formacije takozvanog kalifata, pokazali da je riječ o đavolski teškom poslu.
Dokazni materijal je, kako se pokazalo, prilično “trošan”; do iole ozbiljnijih svjedoka se objektivno nije moglo doći, a na pravno-administrativnu pomoć država u kojima su se odvijala borbena dejstva terorista, uglavnom se nije moglo računati.
Na meti podstrekivači
U prvostepenom postupku, doduše, 20 ljudi je u 23 vođena postupka osuđeno na ukupno 50 godina zatvora, a posebno je zanimljivo da su oštrije kažnjeni podstrekivači i organizatori odlazaka, od samih povratnika sa ratišta. Da li će tako biti i nakon žalbi osuđenika, odnosno njihovih branilaca, nije uputno prognozirati, ali je sasvim izvjesno da bi ovakav koncept mogao biti veoma interesantan.
Po mišljenju novopazarskog sagovornika Pobjede Fahredina Ć, čovjeka koji se u posljednje dvije godine bavi humanitarnim radom vezanim za pomoć porodicama poginulih džihadista sa prostora Sandžaka i Kosova, najveću krivicu za tragedije pojedinaca ili čitavih porodica snose oni koji su svojim propovijedima navodili mlade muslimane na put u pakao.
Uz njihovo nakaradno tumačenja Kurana obećavali su im novac i dženet (raj), a ustvari su se na njihovim žrtvama bogatili i bahatili.
Uloga propovjednika
O dvojici od takvih “islamskih propovjednika” Pobjeda je pisala u nekoliko navrata, a radi se o Zećiji Ćazimiju, nekadašnjem radikalnom imamu iz Kačanika i Nedžadu Balkaniju, bečkom islamističkom radikalu. Ćazimi je na Kosovu osuđen na 10 godina zatvora, a Balkani je uhapšen u Austriji, gdje se još istražuje ne samo njegova, nego i uloga mreže koju je “ispleo u zemljama nastalim na teritoriji bivše SFRJ”. Svojevremeno je, sa saradnicima iz Njemačke i Holandije, na kratko, boravio i u Ulcinju, kao gost tekfirdžijske grupe koju predvodi Asim Luković. Obojica “propovjednika”, prema saznanjima novopazarskog humanitarca, imali su svoje povjerenike i na području Sandžaka, a pod direktnom Balkanijevom kontrolom bili su državljani Srbije Ferat Kasumović, Abid Podbićanin, Rejhan Plojović, Tefik Mujević, Izedin Crnovršanin, Goran Pavlović i Rejhan Plojović. Protiv njih su otvoreni sudski postupci, ali je samo Kasumović dostupan srpskom pravosuđu. Ostalima će se suditi u odsustvu.
Ko su “povjerenici”
Što se Crne Gore tiče, od 10 povratnika iz Sirije, procesuiran je Ulcinjanin Hamid Beharović, koji je nedavno osuđen na pet mjeseci zatvora. Nekoliko “slučajeva” je u fazi takozvanog izviđaja, ali su sva dosadašnja istraživanja (moguće i istrage nadležnih organa) pokazala da su se svi vratili duboko razočarani u “ISIL koncept” džihadista i iskreno žale što su pod uticajem raznih “propovjednika” u potrazi za takozvanim izvornim islamom, a neki i za novcem, ušli u pakao kalifata.
Prema svim dosadašnjim analizama, sa bezbjednosnog stanovišta, niko od njih ne predstavlja nikakvu opasnost po crnogorsko društvo. No, interesantno je da još nema odgovora na pitanje – ko su pojedinci ili grupacije koje su u svojstvu povjerenika lidera džihadističkih centara na Balkanu i nekim evropskim zemljama, vrbovali uglavnom mlade muslimane, ali i cijele porodice iz Crne Gore.
