Ustavni sud će odlučiti ko treba da plaća branioce po službenoj dužnosti

Postavljanje branioca bez njegovog zahtjeva ili protiv njegove volje, uz obavezu da snosi neželjene troškove, nije i ne može predstavljati pravo na pravično suđenje i interes pravde, nego promovisanje nepravde, smatraju u Advokatskoj komori.

<<<Za odbrane po službenoj dužnosti za skoro pet godina plaćeno oko 11,5 miliona eura<<<

Oni su u martu Ustavnom sudu dostavili inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 231 stav 1 Zakonika o krivičnom postupku koji predviđa da “nagradu i nužne izdatke branioca” treba da plati osoba koja je pravosnažno osuđena, a koja je imala advokata postavljenog po službenoj dužnosti.

Kako je za Pobjedu rekao predsjednik Komore Zdravko Begović, sporna odredba u osnovi ima obavezu građanina da snosi troškove branioca po službenoj dužnosti iako postavljenje branioca nije njegova volja i njegovu saglasnost zakon ne predviđa.

“Otuda proizilazi da zakonodavac ovakvog okrivljenog ne tretira kao građanina sa korpusom zajamčenih prava, nego kao podanika, namećući mu obavezu plaćanja troškova koji su protivni njegovoj volji i na čiji nastanak nije mogao da utiče. Pri tome, u postupku koji je dužan da trpi i koji se prevashodno tiče njegove sudbine i njegovih osnovnih prava i sloboda. Tako nametnutu obavezu on jedino može doživjeti kao novčanu kaznu, koja predstavlja krivičnu sankciju iz člana 28 Krivičnog zakona i koja može biti izrečena samo na način određen zakonom, što ovdje nije slučaj”,  istaknuto je u inicijativi Advokatske komore.

U spornoj odredbi Zakonika o krivičnom postupku predviđeno je da je pravosnažno osuđeni dužan da plati troškove postupka “bez obzira ko je po odluci suda dužan da snosi troškove krivičnog postupka, osim ako se po odredbama ovog zakonika nagrada i nužni izdaci branioca isplaćuju iz posebnog razdjela budžeta za rad sudova”.

Navodi se i da “ako je okrivljenom bio postavljen branilac, a plaćanjem nagrade i nužnih izdataka bi bilo dovedeno u pitanje izdržavanje okrivljenog ili izdržavanje lica koje je on obavezan da izdržava, nagrada i nužni izdaci branioca biće isplaćeni iz budžeta.Sporna odredba “osim što protivrječi osnovnoj logici”, suprotna je, kako je navedeno u inicijativi, Ustavu Crne Gore i potvrđenim međunarodnim ugovorima “koji po članu 8 Ustava imaju primat nad domaćim zakonodavstvom.

“Prema članu 27 Ustava svako ima pravo da se u krivičnom postupku brani sam, dok prema članu 14 međunarodnog Pakta o građanskim i političkim pravima svako ima pravo da se u krivičnom postupku brani sam ili uz pomoć pravnog zastupnika po svom izboru, a kada interes pravde to zahtijeva da mu se postavi branilac po službenoj dužnosti bez plaćanja troškova ako nema dovoljno sredstava da plati”,  napisano je u inicijativi.

Prema članu 6 Evropske konvencije o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda”, navedeno je u dokumentu, okrivljeni ima pravo da se brani lično ili putem branioca kojeg sam izabere, a ako nema dovoljno novca da plati pravnu pomoć da je dobije besplatno kada interesi pravde to zahtijevaju.

“Iz ovih akata proizilazi da normativno rješenje iz člana 231 stav 1 Zakonika o krivičnom postupku protivrječi elementarnom konceptu građanskih prava i sloboda, jer ono u postojećem obliku predstavlja oksimoron, odnosno nešto što je u svojoj osnovi i po svojoj prirodi pravo na odbranu i korist, za okrivljenog je transformisano u materijalnu obavezu i teret”,  piše u inicijativi koju je potpisao Begović.

Predsjednik Advokatske komore kategoričan je da se spornom odredbom poništava ustavno i konvencijsko pravo okrivljenog, “kao osnovno građansko pravo i pretvara u podaničku obavezu koja mu u najbenignijem vidu negira slobodu odlučivanja o sopstvenom životu, a u drastičnim slučajevima prijeti da ekonomski uništi”.

“Suština ovog građanskog prava, koje ne predstavlja udovoljavanje zahtjevu okrivljenog već uzvišene ciljeve pravednog (što po logici isključuje nametanje obaveze!) je da kada građanin nema dovoljno novca za odbranu da mu branilac bude postavljen, ako to zahtijevaju interesi pravde”, smatraju iz Advokatske komore.

Vlada se izjasnila na inicijativu Advokatske komore i u mišljenju koje je usvojila 31. maja navedeno je da smatraju da ne postoji osnova za njeno prihvatanje. Skupština je ovo mišljenje verifikovala u julu.Odredba koja se osporava, kako su naglasili, propisuje mogućnost da se “plaćanje troškova nagrade i nužnih izdataka branioca isplaćuju iz posebnog razdjela budžeta za rad sudova, u slučaju da bi okrivljenom plaćanjem nagrade i nužnih izdataka bilo dovedeno u pitanje izdržavanje okrivljenog ili izdržavanje lica koje je on obavezan da izdržava”.