Abas je u pravu, zašto Izrael uporno tvrdi na nije?      

Autor,

Gideon Levi za list Haaretz

Abas govori istinu. Izraelski komentari protiv njega nemaju veze sa stvarnošću — oni su samo nacionalističko režanje.

Veseli hor opet vrišti: Mahmud Abas. Morate vidjeti reakcije na njegov govor kako biste razumjeli nivo do kojeg Izrael govori jednim zastrašujuće istim jezikom, nivo u kojem više ne postoji ljevica i desnica, nema stvarnih argumenata niti ideološkog pluralizma – samo slijepo, zaglušujuće nacionalističko režanje.

Počev od Nadava Ejala (“nenormalan, grozan govor”) do Ben Dror Jeminia (“ideologija zablude”), svi su se takmičili ko će više napadati Abasa. Niko se nije suprotstavio onom što je Abas rekao. Na kraju krajeva, on je kleo Donalda Trampa, “dabogda tvoja kuća bila srušena”, i koliko su samo Izraelci sa svojim osjetljivim ušima bili zabezeknuti. I pomenuo je kolonijalizam, i Izraelci koji uvijek glume žrtvu su uzviknuli: “antisemitizam.” Niko nije rekao šta je netačno u Abasovom govoru i šta je u njemu bilo antisemitsko. Osim možda toga da “je holandska flota dovela Izraelce ovdje”, Abas je govorio istinu. Tešku za svariti. Izrael je odlučio da vrišti. Ono što uvijek radi kada nema odgovore.

Abas je rekao da je sporazum iz Osla ništavan. Zaista, šta je od njega ostalo, nekih 20 godina nakon što je sporazum o konačnom statusu trebao da bude potpisan? Izrael je učinio sve što je mogao da ga sabotira. Svaki vojnik koji stupi na A teritorije svake noći i svaki zatvorenik koji je u zatvoru još od prije Osla predstavlja kršenje sporazuma. Sadašnja Vlada i njeni podržavaoci su prigovarali Oslu, a sada su uvrijeđeni kada Abas kaže da je poništen? Abas je rekao istinu.

“Više ne prihvatamo američko posredovanje”, rekao je Abas. Ima li ikakvog izbora? Šta treba da uradi, da pogne glavu pred gromoglasnim šamarima? Da klekne pred predsjednikom koji ignoriše okupaciju?

Zar nije govorio istinu kada je protestovao protiv Trampovog suludog argumenta da su Palestinci upropastili pregovore? Super sila koja kažnjava okupiranog umjesto okupatora – to je neobjašnjiva stvar. Umjesto da prestane da finansira i naoružava okupatora, SAD prestaje da finansira spasilačku organizaciju koja pomaže izbjeglicama okupirane strane. To je nenormalno. Abas je odgovorio uzdržano. Američki ambasadori Niki Hejli i Dejvid Fridman su zaista prijatelji okupatora i neprijatelji međunarodnog zakona; kako drugačije da opišemo ta dva bizarna karaktera?

Ali glavni šok se desio kada se Abas dotakao najosjetljivijih izraelskih nerava i klasifikovao Cionizam kao dio kolonijalističkog projekta. Šta je tu netačno? Kada propadajuća kolonijalna sila obeća državu kojom još uvijek ne upravlja naciji čija apsolutna većina ne živi u njoj, ignorišući naciju koja jeste apsolutna većina u toj državi – šta je onda to ako nije kolonijalizam? Kada se više od pola zemlje obeća manje od desetine njenih stanovnika, šta je to ako nije užasna nepravda?

Nije lako za čuti, ali je istina. Balfurova deklaracija se ne može drugačije tumačiti. I zar nije potpuno na mjestu tražiti da se Britanci izvine za nju i sada stanu uz Palestince nakon svih godina protjerivanja i pljačkanja, počevši sa Balfurom pa sve do danas?

Osnivanje Izraela je služilo imperijalističkom Zapadu. Abas je u pravu. Izrael je posmatran kao posljednje Zapadno utvrđenje protiv arapskih divljaka, kao što je i režim aparthejda u Južnoj Africi posmatran na isti način od strane Zapada, kao posljednje utvrđenje protiv komunista i crnaca.

Onda je došao Holokaust, i Izrael je postao prava i pravedna izbjeglica, ali i ovo je bilo o trošku Palestinaca. Svijet im je trebao kompenzovati oslobađajući ih od okupacije iz 1967. godine i dajući im jednaka prava ili državu. O tome je Abas pričao.

Abas je daleko od idealnog državnika. On nije demokrata. Nepopularan je, možda i korumpiran, svakako patetičan u svom insistiranju na mrtvom dvodržavnom rješenju. Ali on je najnenasilniji i miru najposvećeniji palestinski državnik kojeg možete zamisliti. Zbog toga je on toliko opasan za Izrael. Zbog toga je Benjamin Netanjahu toliko slavio njegov govor, što je odjekivalo u ustima nacionalnog hora. Izrael želi da svi budu Jahja Sinvar. To bi učinilo okupaciju još pogodnijom.