Bella ciao u tri lijepe materine

Piše
Dragan Bursać

Gledam na TV-u veličanstven ulazak Rijeke i Fjumana u svjetske kulturne atlase. Gledam upisivanje ovog grada u Evropsku kulturnu prijestolnicu. Gledam ljude svih godina, gledam djecu nasmijanu kako prkose kiši jadranskoj i kako ponosno sebi i svijetu podastiru svoj grad. Grad ljubavi, tolerancije, antifašizma, grad koji njeguje različitost i drugost.

A onda mi pogled šmugne kroz prozor banjalučkog stana i susretne se s pogledom Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca. Gledam neandertalski nadrigrafit, nemušt, nekulturan, necivilizacijski, ispod kojeg je nepismeno, nepismenije nego što se zamisliti da našvrljano kako je ovo “srBski heroj”. Čujem na TV-u “Bella ciao”. Miješaju mi se emocije. Šizofreno je ovo.

Bella, bježi iz Banjaluke, ako si ikada i bila u zadnje tri decenije. Sjetim se – ova Banjaluka se s Mostarom kandidovala za europsku kulturnu prijestolnicu. Nadrealno. Sramno. Gradovi koji se ponose ulicama ustaše Jure Francetića i četnika Uroša Drenovića, hoće da budu kulturne prijestolnice Evrope.

Banjaluka tone u neki svoj san, katatonični, teški, opijatima nacionalistilčkim natopljen. A tako bih volio da se i u ovom gradu uz kakav lokalni orkestar i hor dekonstruišu i “Bože pravde” i “Hej Sloveni” i “Lijepa naša”, kao što ih muzički dekonstruišu u Rijeci.

Čuda tražim.

https://www.youtube.com/watch?time_continue=376&v=g8-mSfaztfA&feature=emb_logo

Putuj Bella i ne osvrći se. Bježi. Bježi, čuješ li me!

U Banjaluci, gradu ubijenog, sahranjenog, pa iskopanog i mrtvoprotjeranog Davida Dragičevića, studenti protestuju. Oh, blago meni, da se čovjek ponada mladosti i njenoj krepkoj progresivnosti. Ali avaj, oni hoće litije, molebane, hoće s ratnim zastavama i pokličima da brane srBstvo u samostalnoj i nezavisnoj Crnoj Gori. Tako je! Studenti Fakulteta političkih nauka, s opozicijom i vladajućim, eto petljaju se u untrušanje stvari jedne građanske, sekularne države koja je s onu stranu zakona postavila i okupatore, ali i četnike i ustaše. To im smeta! Ta i takva Crna Gora, nezavisna i slobodarska, antifašistička. Oni bi sa Amfilohijem i resto SPC-a na baterije, na daljinsko upravljanje da srbuju. Ako to nije dovoljno, eto autobusa, eto moleban-ekspresa, koji će ih razvoziti od Podgorice do Nikšića da zapjevaju “Od Topole..”

I zaista u ovoj Banjaluci, sumornoj i sivoj, samogetoiziranoj ne može se u javnom prostoru čuti ništa drugo. Čak su i Manjifikovu pjesmu “pukni zoro” pretvorili u postmodernu koračnicu neoarkanovaca, kojom slave neustavni dan samozvane republike.

O, Bella ciao, samo bježi!

Jer, Bella, ovdje ti mjesto nije, ovdje sveštenici, isti oni koji su iz svog dvorišta otjerali ljude koji su palili svijeće za ubijenog Davida, prave zavjere protiv druge države! I sad ti i takvi sveštenici, ti i takvi mladi ultranacionalisti predstavljaju “cvijet pameti entiteta i srBstva”. A biće tu i glumaca i ljudi iz tzv. javnog života, koji će srbovati pod prozorom mojim i vašim.

I opet Rijeka i opet gledam iznova sve te ljude, koji se raduju svom gradu. Pa pogledam onog betonski umaljanog Mladića, pa se sjetim kako je ovaj grad bez objašnjenja (a mržnja je objašnjenje) i bez izvinjenja podigao u zrak sve čaršijske džamije, oteo stanove i zemlju nesrbima i trajno “pročistio” , purifikovao grad, koji je (p)ostao četnička kasabica.

Bježi bella, sunce ti jebem! Bježi prvo u Rijeku, traži papire, azil, državljanstvo, pa u Ljubljanu, pa u Grac, pa dalje na zapad. Evakuiši se sve zajedno sa svojom petokrakom, koja gore i na mojoj Kozari ustupa mjesto krstinama i ocilima sa četiri “S”. Bježi bella iz grada, koji se napunio srednjevjekovljem i sad umjesto u 2020. hrli u 1020.

A tamo kad odeš, negdje daleko odavde, zaljubi se u nekog Banjalučanina, koji je kao i ti, pobjegulja od ludila. Pravite porodicu, pravite djecu, pravite budućnost, samo se ne vraćajte!

Jer ovo što je ostalo, to je jadno, bijedno, kljakavo od zla oca i gore majke, to je ono što će tek pobjeći i to je ono, a to je najgore, to je ono što ostaje zarad uhljeb-mjesta, nešto srbovanja, nacionalizma na baterije, jeftine rusofilije i svopšte ksenofobije. To je ono, u konačnici, što oči, uši i usta zatvara i najhrabrijima, pa nema niti medija, niti čovjeka, koji će u Banjaluci i iz Banjaluke reći – stanite, aman uzaman, braćo Srbi, pa ne možete svojatati svako mjesto, grad i zemlju na Balkanu, pa nije sve to vaše, samo zato što vas negdje ima…to nećete čuti u Banjaluci, ni od medijskih “slobodnih ljudi” ni od opozicije, pogotovo opzicije jer, ona bi u srbovanju i Dodika pojela.

Bježi Bella, ovo mjesto melje. Od Malte, preko hotela Bosna do Ferhadije, ni Dodik više ne smije reći da su četnici fašisti. Bježi, Bella! Idi preko studentske razmjene, idi na lažiranu radnu doizvolu, idi s migrantima, idi bilo kako. Odlijevaj se mozgom, Bella! Treći na svijetu smo u toj disciplini. Ovdje nit’ si Bella, nit’ si lijepa, nit’ ti je ime popularno. Ovdje si tek ustaškinja riječka, eventualno prilježnica talijanska. A tvoja zvijezda crvena, pa to te može ubiti u gradu koji se odrekao svog antifašističkog nasiljeđa. A kad se odrekneš naslijeđa onda bolje, jače i tvrđe voliš kontranaslijeđe od neprijatelja svojih.

I Dučeova zemlja italijanska u najgorem svom periodu, iznenadlila bi se količinom fašizma pod prozorom mojim.

I znaš šta, ako ne možeš na zapad, do Rijeke, draga Bella, a ti bježi na jug u narečenu Crnu Goru, sekularnu državu u kojoj su fašisti, svi fašisti sa one strane zakona, u kojoj su tvoji i moji partizani, kao što i dolikuje civilizovanom svijetu, slavljeni kao heroji. Bježi dolje Bella, biće ti bolje.

Jer neće svijet, neće NATO i neće Evropa dozvoliti da se opetuje velikosrpska Hirošima i Nagasaki u toj zemlji.

Bella, ako ti do sad nije jasno kako su započeli svi ratovi devedesetih, pogledaj uživo najnoviju velikosrBsku ratnohuškačku propagandu na djelu baš u Crnoj Gori.

Izaberi, Bella, bilo koji medij u RS-u i 90 posto medija u Srbiji. Od volje ti. Onda pogledaj emisije koje vode, uređuju ili kreiraju srBski tzv. popovi-duhovnici, četnici na iznajmljivanje i svakojaki ološ.

Tema – Crna Gora i kako je uništiti.

Onda oslušni ispod njihovih prozora urlike hordi, koje se bore za srBsku Crnu Goru, paleći joj zastavu i pjevajući pjesme o zločincu Ratku Mladiću i fašiti Draži Mihailoviću…

Onda čuj njihov, Bella, ultimatum-promjena zakona ili RAT! Onda vidit kako se odnose prema neistomišljenicima malobrojnim iz svog naroda. Onda…

Gledam na TV-u kako meštar riječke parade Zoran Prodanović Prlja (Let3), čita fragmente povijesti riječke, onda čujem Operu industrijale i “Bellu ciao”.

Navlačim roletne na prozore, a lijepa je noć.

Ko li će za nama svjetlo ugasiti, Bella?