Bursać: Crnogorke naprijed, a tebi Vukčeviću srednji prst gore!

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

“Vukčeviću bi bilo draže, da se Crnogorke raduju uz podignuta tri prsta i Danicu Crnogorčević, ali ništa od toga. A vi draga publiko, znate gdje vam je dvorana, pa dođite i pozdravite svoje košarkaške heroine. A direktora reprezentacije možete pozdraviti onim jednim, srednjim prstom.“

Direktor košarkaških reprezentacija Crne Gore, Dragan Vukčević, zabranio je crnogorskim igračicama da sa podignuta dva prsta proslavljaju uspjehe nacionalnog tima, saznaje CdM.

Dva ne valjaju, ali bi mu tri bila taman

Na ovu vijest podigao se progresivni, nespavački dio regiona, pa se horski čudi. Neki od pitaca vrlih, pitaju i moj malenkost, a što ti misliš Bursać, jel’ ovo moguće? Dabome da je moguće, odgovaram ja, u Crnoj Gori u kojoj su Crnogorci na ivici da postanu nacionalna manjina. Moguće je, dobri moji, moguće je da direktor svih državnih košarkaških reprezentacija brani Crnogorcima i Crnogorkama da se raduju uz podignut palac i kažiprst.

Ono, bilo bi mu draže, da se crnogorske košarkašice raduju onako “spontano“ uz podignuta tri prsta, Danicu Crnogorčević i “Veseli se srpski rode“, ali eto, primijetio je da to nije slučaj, pa je reagovao u vidu zabrane. Onako “spontano zabranjeno“. A da se kojim slučajem troprstaši, bila bi to volja đevojaka iz tima, koju treba poštovati.

Ovako?

Ovako, uslijedila je, kažem, zabrana da se cure raduju uz podignuta dva prsta. Nije poznato da je uz ovaj simbol iko nastradao bilo đe, dok je troprstašenje bilo zaštiti znak ubica, silovatelja, ratnih zločinaca, klera Crkve Srbije i onih koji u konačnici počiniše genocid.

No dobro, odnosno zlo, ali se kaže dobro, Crna Gora je, ima jače od dvije godine, na tamnoj, četničkoj strani istorije, pa nije ni čudo što se vaskrsli oficiri, podoficiri i svi ostalu uposlenici SPC-a aktiviraju svako na svom zadatku. Neko “borbom protiv korupcije“ i “nedavanjem Sinjajevine i flamingosa“ uvodi četnike u državni posao, a neko, eto, brani košarkašicama da slave uz pozdrav crnogorskih liberala.

Ali, manimo se mi bliže prošlosti, koja je postala unormaljena nakaradna sadašnjost i mrska očekivana budućnost, vratimo se direktoru Draganu Vukčeviću, koji je uveo zabranu crnogorskim reprezentativkama da se osjećaju kao, hm… Crnogorke.

Poruka lošeg đaka: Kad ne znaš odgovor, ti pričaj ono što znaš

Pa su ga onda mediji opetovano pitali jel’ to moguće? Jel’ to istina, da direktor crnogorskih košarkaških reprezentacija brani curama-reprezentativkama pozdrav sa dva prsta, a Vukčević kaže:

“Kao košarkaš Budućnosti, brenda crnogorskog sporta još od kraja devedesetih, uvijek sam svojim ponašanjem želio da budem primjer na terenu i van njega. Dao sam u svakom momentu sve da promovišem Crnu Goru na pravi način.”

Dobro to Vukčeviću, svi to poštuju, no što je sa zabranom košarkašicama, koju si im uveo???

Pa Vukčević odgovara:

“Nikada mi nije bila želja da, na bilo koji način, ograničavam košarkaše ili košarkašice kako će emocije ispoljavati, naročito nakon velikih i važnih pobjeda. Kao što sam i sam uvijek radio na terenu, igrao sa mnogo emocije, radovao se i proslavljao”.

Ama znamo da ti nije bila želja, znamo to, no zabrani li ti curama da slave uz dva prsta, može li konkretniji odgovor:

“Mi smo potpuno fokusirani na sport, nema nikakve potrebe da se bavimo politikom, spekulacijama, kreiramo skandale gdje ih nema čime skrećemo pažnju sa glavne teme, a to su košarkašice. Vjerujem da smo svi na istom zadatku da nastavimo da radimo čudesne stvari sa našom košarkom i činimo da se o Crnoj Gori piše i priča kroz nevjerovatne uspjehe košarkašica i košarkaša.”

Ok, ok, vidm kuda ovo ide. Nema šanse da vam Dragan Vukčević kaže ono što je bilo i za šta je odgovoran, a bilo je to da je reprezentativkama uveo klasičnu zabranu.

Pa me sve ovo oko nesrećnog Vukčevića i njegovog još nesrećnijeg demantija podsjeti na jednog mog školskog, koji je od čitavog udžbenika istorije za osmi razred, znao napamet Bitku za ranjenike. Jedino to. Drugo ni beknuti. I nema tog pitanja nastavničkog, na koje nije počinjao odgovor sa, dolje huči Neretva…

Shvatili ste, to je ona univerzalna poruka lošeg đaka-Kad ne znaš odgovor, ti pričaj ono što znaš, koliko god to glupo i neadekvatno bilo.

E tako i Vukčević pokušava nemuštom demagoškom farbom prefarbati ono što se farbati ne može, a do je ferman na kome stoji da reprezentativke Crne Gopre ne mogu biti baš u potpunosti i Crnogorke. Eto, mogu sve, ali da budu Crnogorke sa podignuta dva prsta nekako i NE.

Inače za one koje to baš interesuje, košarkašice Crne Gore osigurale su trijumfom nad Austrijom plasman na sedmi uzastopni Eurobasket, a protiv Danske će u “Bemax areni” odigrati posljednji meč u ciklusu za Evropsko prvenstvo.

Što se kaže, revijalni – za srce i dušu Crne Gore.

A vi draga publiko dragi Podgoričani i građani Crne Gore, znate gdje vam je dvorana, pa dođite i pozdravite svoje heroine. A za direktora reprezentacije možete komotno rezervisati umjesto dva ili tri prsta samo jedan. Onaj srednji.

Uzdravlje i da je vječna

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)