Bursać: Kad puca vojvodin tjelohranitelj, Crna Gora ide na Ravnu Goru

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

“Hoće li Mandić podnijeti ostavku? Naravno da neće. Ostavka je u četničkom kodeksu zabilježena kao strani pojam, neka dekadentna izmišljotina iz liberalnih udžbenika. Kod njih se samo krsti, kune i optužuje – krivi su Hrvati, Albanci, komunisti, masoni i, po potrebi, domaći izdajnici sa Twittera.”

U zemlji gdje vojvode šetaju skupštinskim hodnicima, a njihovi bratanići mašu pištoljima po bulevarima, ostaje samo da se uzvikne: Dobrodošli u Četničku Narodnu Republiku Crnu Goru, gdje se ustav piše barutom, a zakoni kuburom!

Jer, šta drugo reći kad bratanić i tjelohranitelj predsjednika Skupštine – da, onog istog Andrije Mandića, autoproklamovanog četničkog vojvode i institucionalno kamufliranog velikosrpskog ultranacionaliste – izađe na ulicu, potegne oružje i pokuša da likvidira dvije osobe? Ni manje ni više nego na Bulevaru Ivana Crnojevića. Znači, direktno u simbol Crne Gore, da se zna – ne puca se samo na ljude, puca se na ideju građanske, multietničke države.

A ko puca? Onaj što čuva vojvodu. Onaj što ga možda i vozi na posao. Onaj što mu vjerovatno briše znoj s čela dok ovaj prosipa velikosrpske mitove iz 19. vijeka po mikrofonima Skupštine Crne Gore.

E sad, zamislite vi tu bezbjednosnu proceduru. Jer ovo nije običan lik iz kraja. Ovo je osoba koja bi, po zakonu, trebala da prođe bezbjednosne provjere. Znači, postoji ”nepoznat neko” ko je procijenio da je tip s kriminalnim sklonostima idealna osoba da štiti drugog tipa s retrogradnim političkim ambicijama. I to ne na svadbi, nego u srcu parlamentarne demokratije. Mašala.

Nema tu greške – to je državni posao.

Pitanje koje se više ni ne postavlja nego samoponištava je: hoće li Mandić podnijeti ostavku? Naravno da neće. Ostavka je u četničkom kodeksu zabilježena kao strani pojam, neka dekadentna izmišljotina iz liberalnih udžbenika. Kod njih se samo krsti, kune i optužuje – krivi su Hrvati, Albanci, komunisti, masoni i, po potrebi, domaći izdajnici sa Twittera.

A zna se kako ide vojvodska matrica tihovanja:

1. Prvo se praviš da ne znaš ko je bratanić.

2. Onda tvrdiš da je nevin dok se ne dokaže suprotno.

3. Onda spinuješ da su i ovi drugi bili „bezbjednosno interesantni“, pa je to valjda dvoboj.

4. Na kraju – uzmi mikrofon i reci: “Srbi su napadnuti!”

I eto nas opet u ciklusu kolektivne amnezije. Na kraju će ispasti da je bratanić heroj, jer se sam predao. Pa šta ako je ranio ljude? Riječ je o “muškom razgovoru” kako bi to rekao neki ravnogorski glasnogovornik u civilu.

Da ne bude zabune – ovo nije incident. Ovo je simptom.

Simptom sistema u kojem se normalizuje nasilje, veličaju ratni zločinci, slave vojvode i ustoličuju pojačanja iz prošlih ratova, dok se institucije pretvaraju u pozornice za istorijsku regresiju. I to sve pod šminkom evropskog puta.

Crna Gora, nažalost, ne ide ka Evropi.

Crna Gora ide ka Ravnoj Gori.

Nezaustavljivo! Jer nema ko da je zaustavi. Opozicija gleda da se uglavi u mandate, vlast litija, DF jedini radi – dabome po svom četničkom planu.

Zato, kad sljedeći put vidite nekog Mandića kako izgovara rečenice o „miru, slozi i zajedništvu“ – provjerite je li mu bratanić parkiran ispred s prstom na obaraču. Da ne dođe do ”polemike”. Oružjem.

Jer gdje tjelohranitelj i rođak četničkog vojvode puca, tamo zakon ne važi.

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)