Bursać: Ko ne sluša zdrav razum iz Crne Gore, slušaće riku Pipunovu u Beogradu!

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

“Kome nije jasno da su izvođači četničke kontrarevolucije u Crnoj Gori na Čelu sa Kneževićem samo došli u Beograd po nove direktive, radeći isto što su radili i u Crnoj Gori, ništa mu jasno biti neće!“

Put Crne Gore na istok, budućnost po Kneževiću

Kad se jedan od lidera prosrpske koalicije Za budućnost Crne Gore Milan Knežević zvani Pipun popeo na beogradsku binu srbijanskog diktatora Aleksandra Vučića i kad je po riječima osjetljivijih Beograđana “zarikao“, vejrovatno ni sam nije mogao pretpostaviti da će do njegovo “rikanje“ imati toliko odjeka i u Srbiji, ali i u regionu.

“Ako naša koalicija formira vladu, ako mi pripadne čast da budem premijer, prva odluka koju ću da potpišem je povlačenje sramnog priznanja takozvane države Kosovo“, riknuo je podanik Milan Knežević na sramnom skupu ispred Doma Narodne skupštine Srbije.

Prvo, sadržinski, rikanje je nagovijestilo kakav je budući kurs i Kneževića i njegovih prosrpskih kamarada, koji obnašaju vlast u Crnoj Gori. A kurs je, pogađate, prema istoku, prema Srbiji i dalje Rusiji. I on je bio iskren, mora mu se priznati.

Tako je Knežević promuklo sa kišom na glavi u mislima, kazao da će povlačenje priznanja Kosova biti baš prva odluka koju će potpisati ako postane crnogorski premijer. Jer se moraju znati prioriteti. Nema više borbe protiv korupcije, nema više boljeg standarda za građane, nema više bajki o povećanju plata i penzija…samo suha velikosrpska ideologija. U glavu i po glavi!

I ni po muke ovoj ludoriji, nego što Knežević zaista može i postati premijer Crne Gore ili kako joj tepaju u srpskom svetu-južne Republike Srpske. Pa je dobro znati, prije svega građanima Crne Gore, gdje ih to planira voditi Knežević sa svojom kamarilom ako se dočepa pozicije moći. Na koncu, ponavljam-nije ovo krio nikada Knežević i ostala pročetnička bratija, koja odavno vidi Crnu Goru kao submisivnu sluškinju “majčice Srbije“ i “majke Rusije“.

I nije se tu zaustavio. Dabome!

Kneževiću je bolje da pošalje zahvalnicu stranim ambasadama

Onda je kazao da Crnom Gorom vladaju strani ambasadori, ali da ipak „postoje Srbi, časni Crnogorci, koji nikad neće priznati lažnu UČK tvorevinu“.

Što se tiče ambasadora i to onih zapadnih, Knežević bi im mogao poslati makar pisanu zahvalnicu što ga svojim imbecilnim potezima drže tu đe ga drže, pred očima javnosti. Jer da nije njih i nakaradnih politika, koje se instaliraju u Crnoj Gori, a koje služe da se nahrani velikosrpski nacionalizam, Knežević bi se vjerovatno odavno bavio nekim drugim poslom u životu (ako što zna), a ne bi prijetio da će povući priznanje međunarodno priznate zemlje. Ono što ovdje treba da zabrine je pominjanje “časnih Crnogoraca“, čitaj korisnih idiota koji na terenu sprovode velikosrpsku politiku u Crnoj Gori.

To je neđe do njihove časti odnosno nečasti. A nije da ih nema.

Čudo kako im nije smetao Knežević dok je litijao u Crnoj Gori?

A sad drugo, a možda i bitnije:

Kneževića su one gore pomenute osjetljive beogradske uši doživjele kao “rođaka iz provincije“, kao nekog tamo Crnogorca, ne znajući da je za Kneževića najveća životna uvreda što ga zovu Crnogorcem. Ono što pak te osjetljive uši i usta treba i mora da znaju prije no što krenu u blaćenje Kneževića je da su tom istom Kneževiću i ostalim klicali i u zvijezde ih okivali prije tri godine, kada su ovi izvodili četničku, klerikalnu kontrarevoluciju u Crnoj Gori kroz litijaških pokret.

Tad im dranje Pipunovo nije smetalo. Naprotiv!

Politička karma je čudo

Zanimljivo, tad im se nisu gadile ni litije, a mantijaši sa Kneževićem i ostalim su bili “borci protiv korupcije“. I sad kad se litije poput Lesija vraćaju kući na ideološko mjesto rođenja, a to je Beograd, sad najednom im smetaju terenski izvođači radova. A izvođači radova na čelu sa Kneževićem, te Dodikom i Dodikovim ekipom koja je također litijala po Crnoj Gori su samo došli da se uližu još jednom svom paši Vučiću.

Ništa novo, ništa strano.

Zato dragi Beograđani, osjetljivog uvceta, ko nije slušao zvuke poštenih građana Crne Gore, koji su vas preklinjali da ne podržavate popove-lopove, Kneževiće i ostalu bratiju dok je uništavala susjednu zemlju, sad ćete sa Terazija slušati rikanje Pipunovo!

Čudna je sudbina, a pogotovo politička sudbina. Nepogrešivo karmička, brzinski osebujna i na licu mjesta uvijek. Zato se i onoj nesretnoj voditeljki koja je najavljivala “goste“ iz srpskog sveta omaklo da i Dodika koji se zove Mile i Kneževića koji se zove Milan, nazove jednim zajedničkim imenom Milan. Jer su za njih izvođači radova iz srpskog sveta suštinski samo niževrijedno roblje sa čudnim akcentom, koje je dobro dok je 500 kilometara od Beograda.

A dok taj Beograd ne shvati da je budućnost Srbije u EU, u NATO paktu, u potpunom priznaju Kosova , u priznanju genocida u Srebrenici, u traženju oprosta za agresiju devedesetih i u poštovanju suvereniteta Crne Gore i Bosne i Hercegovine, kao susjednih NEZAVISNIH država dešavaće im se Pipuni, Dodici i ostala “braća“, koja će sve jednako rikati prema terazijskim i vračarskim stanovima u uši onih koji bi da mijenjaju sudbine ljudi u drugim zemljama, a kad se mijenja sudbina njih imaju nekog prečeg posla.

A svim Beograđanima, koji su izašli na mitinge zdravog razuma, kojima se osuđuje nasilje i Vučićev nakaradni režim, naklon do poda, preciznije do Bosne i Hercegovine i Crne Gore.

I zato, nakon svega mi se čini da nije džaba rikao Milan Knežević, aka Pipun ispred Skupštine Srbije u Beogradu. Jer ko ne sluša zdrav razum iz Crne Gore, slušaće riku Pipuna u Beogradu!

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)