Kolumne

Crna Gora bez državnog crnogorskog identiteta gubi smisao postojanja

Milorad Nikčević

Piše

Prof. dr Milorad Nikčević, akademik DANU

predśednik Odbora za jačanje kulturnog i državnog identitetska Savjeta dijaspore Crne Gore

Koncept ustavno proklamovanog građanskog društva u Crnoj Gori posljednjih godina poprima izvjesne oblike koji jasno ukazuju na njegovu zloupotrebu i odstupanja u političkoj i društvenoj praksi. Preovladavajuća birokratska svijest u crnogorskim institucijama ili kako ih ona preferira nazivati “institucijama Crne Gore”, da bi izbjegli, taj za njih neprijatni prisvojni primjer, crnogorski sve više odstupa od građanske premise crnogorskog ustavnog ustrojstva te u službenoj korespondenciji i javnim nastupima Crnu Goru predstavljaju kao nekakvu konfederaciju naroda, odnosno teritoriju u čijim granicama žive narodi različitih kultura, vjera i političkih stremljenja.

Pritom se svjesno zanemaruje crnogorski narod koji je stvorio Crnu Goru, kao svoj državotvorni ram u koji je uklopljena njegova cjelokupna istorijska putanja, kultura, duh i smisao postojanja. Naravno u tom ramu locira se i Crnogorska pravoslavna /autokefalna crkva kao sekundarni etnogenezički okvir i naravno crnogorski jezik kao izražavajući vid njihova postojanja i saobraćaja, pa i kao glavno oruđe njihove duhovne i materijalne kulture, bez kojega se nijedan narod ne može iznutra povezati i homogenizovati. A bitan je i za nacionalni samoiskaz.

Od Crne Gore se pod plaštom napadne verbalne multikulturalnosti i građanske neodređenosti sve više stvara država konstitutivnih naroda u kojoj Crnogorci ubrzano gube svoj državotvorni okvir i identitet, jer kao državotvorna nacija nemaju institucije koje bi mu se posvetile, a niti političke organizacije koje bi ih predstavljale i kroz čije bi se djelovanje agregirao crnogorski nacionalni i politički interes. Vladajuća politička pamet i njena birokratska struktura kao da još nije shvatila da se desio referendum 2006. godine i da je Crna Gora postala nezavisna, saverena i međunarodno priznata država te da se Crnogorci, nakon gotovo sto godina, opet mogu ośećati kao domaćini u svojoj kući i duhovnom omotaču. Vrlo je opasna tendencija udaljavanja od onogo što čini suštinu crnogorskog narodnog i državnog bića i relativizacija njihove organske povezanosti.

Crnogorcima je Crna Gora matična država po kojoj nosi svoj nacionalni geonim i koja je u hegelovskom i herderovskom smislu njihovo najveće civilizacijsko dostignuće. Crnogorski narod se preko svoje vjekovne borbe za golu opstojnost i snažne državotvorne svijesti predstavio na pozornici svjetske istorije kao rijetko koji drugi narod na planeti. Crnogorski David se morao ne jednom, nego mnogo puta boriti sa Golijatom, zlom stranim i domaćim! Zar to sve treba prepustiti tami i zaboravu? Zar današnji Crnogorci ne žele i ne znaju njegovati kulturu śećanja i istorijskih tečevina? Zar one hiljade i hiljade herojskih predaka, čije kosti počivaju u golgotama i grobovima, i njihova epska žrtva ne
zaslužuju poseban pijetet da bi se današnji Crnogorci tek tako lako odrekli grandiozne vertikale svoga nacionalnog i istorijskog bića? Ma, ne!

Isto kao i svaka druga država bez svoga državotvornog naroda (Srbija bez Srba, Hrvatska bez Hrvata, Rusija bez Rusa, Francuska bez Francuza, Makedonija bez Makedonaca itd., itd. ). Ne može se potajno i otvoreno gušiti crnogorski identitet zarad dnevno-političkih interesa, partijskih i inih kalkulacija i golog opstanka na vlasti. Nema istinskog građanskog društva i multikulture u kojoj manjina ne poštuje prava (a posebno istorijsko pravo i zasluge) većine i obrnuto. Sve drugo vodi produbljivanju nesporazuma i dubokih podjela u društvu. Potrebno je da se stvari realno sagledaju onakve kakve jesu i priznaju očigledne činjenice: crnogorska renesansa može se desiti samo na temelju istinskih vrijednosti, a ne na demagoškim floskulama i uljepšano-iluzornoj stvarnosti.

U politici prema crnogorskoj nacionalnoj manjini i dijaspori u svijetu se pristupa na prilično stereotipan i selektivan način, bez jasnih i utvrđenih kriterija i selektivnih prioriteta kako to čine druge državne politike, a ne trebamo dalje ići od našeg suśedstva, đe dobro znaju koliko je važno sačuvati nacionalnu supstancu u i izvan domovine i kako se odnositi prema njoj. Nažalost, u Crnoj Gori očito ne postoje kriteriji vrednovanja crnogorskih iseljeničkih organizacija i njihovih zasluga u očuvanju kulturnog i nacinalnog bića i doprinosa obnovi crnogorske države. Sve se relativizuje i niveliše zarad mira i unosnog novčanog profita u kući. Ali dokada, gospodo?! Za mnoge se stvari prilično odocnilo, što nam se sada vraća kao bumerang. Društveno-politički razvoj u postreferendumskoj Crnoj Gori, opterećen latentnim strahom od poremećaja ravnoteže političkih snaga, karakteriše duboka podijeljenost unutar crnogorskog nacionalnog bića, koja se izrazito negativno održava na vitalnost duha i svijest crnogorskoga naroda, ali i same države.

Slabljenje crnogorskog identiteta u obnovljenoj nezavisnoj Crnoj Gori predstavlja paradox sui generis! Politički progres u Crnoj Gori, posebno vidljiv u njenoj vanjsko-političkoj orijentaciji, praćen je antropološkim i kulturnim regresom crnogorskog nacionalnog bića. U ime kojih vrijednosti i političkih dostignuća se guši crnogorski glas i rastače organska snaga crnogorskog istorijskog bića na kojoj je počivala svaka, pa i današnja suverena Crna Gora?! Da nije tako ne bi se u govorima visokih crnogorskih zvaničnika dešavali krupni lapsusi i propusti (kao na nedavnim “Danima dijaspore”, održanim ljetos u Baru), ne bi se veličale pojedine iseljeničke destruktivne organizacije, istinski nenacionalni nosioci koje su sav svoj rad posvetile u inozemstvu negiranju osnovnih crnogorskih vrijednosti i odrednica, a pritom zaboravljale i zaobilazile osvjedočene crnogorske patriote u dijaspori. Ne bi se prema njima ignorantski postupalo u službenoj korenspondenciji i izbjegavao odgovor na njihova suštinska pitanja. Ne bi se po svijetu otvarale nekakve sobe i sobice Crne Gore u čijem je nazivu na crnogorskom jeziku zabranjen prisvojni pridjev “crnogorski”.

Ne bi se izdavale iseljeničke legitimacije (neobičan crnogorski izum i specifikum!) podnosiocima zahtjeva za njihovo dobijanje bez strogih uslova i nesumnjivih dokumentovanih dokaza o crnogorskom porijeklu i pripadnosti matici Crnoj Gori. Ne bi danas crnogorska nacionalna manjina bila u pojedinim državama gotovo desetkovana (najočitiji primjer u Republici Srbiji i Republici Hrvatskoj, đe je u zadnjih tridesetak godina nestalo preko 120 hiljada nacionalnih Crnogoraca!). Da su te nacionalne manjine odane svojoj otadžbini slavile bi danas dane crnogorske državnosti i njezine samostalosti. Slavili bi Njegoševe dane kulture, preko čijih bi sadržaja emanirali slavlje sa simbolikom i pijetetom toga najznačajnijeg kulturnog i državnog imena, a ne da nam cinično podvaljuju neki sumnjivi krugovi iz dijaspore koji uporno slave čak i nekakve Petrovdanske i Lučidanske derneke (a svi znamo da ti isti krugovi nemaju nikakvih vjerskih motiva, senzibilnosti i vjere koja bi im bila snažni podsticaji za takve “religiozne” proslave). Njihovi vjerski i unionistički blagdani služe im samo da prikriju zakulisne obmane “vjernika” i agnostičke, a sve s ciljem da prigrabe golema novčana sredstva i dobiju masovnost neobrazovanih ljudi, pa makar dolazili i iz drugih, zagraničnih zemalja (Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije)!? A prava suština tako ostaje, kao i uvijek, zapretana i zamagljena!

Isto tako, ne bi danas Nacionalni savjet Crnogoraca u Republici Srbiji bio ovakav kakav je danas, malo ili nimalo crnogorski, da su crnogorski nadležni državni organi poveli malo više računa o svojim sunarodnicima u toj držav. Ali to birokratsku pamet mnogo ne dotiče. Ona se drži svoje demagoške mantre “građanskih postignuća” i “multikulturalnog, multikofensijalnog i turističkog raja” koji na momente neodoljivo podsjeća na bajkovita Potemkinova sela.

Ne može se, gospodo, žrtvovati crnogorski nacion i identitet radi trenutnog političkog i partijskog interesa opstanka na vlasti. Crnogorce niko ne može da ucjenjuje u kući koju su baš oni milenijuma godina oblikovali i krvlju utemeljili, jer bez Crnogoraca nema Crne Gore, niti njenih manjinskih naroda iz prostog razloga što bi bilo besmisleno njeno takvo postojanje. Nije, dakle, Crna Gora nastala tek 2006. godine, već je ona milenijska država koja predstavlja vertikalu i krunu crnogorskog političkog, kulturnog i duhovnog stvaralaštva i svojevrsni transcenzus i izlazak na istorijsku proevropsku pozornicu crnogorskog naroda u civilizovanom svijetu.

 

41

avatar
1000
28
13
0
 
31
expert123i jpexpert123i jpexpert123i jpexpert123i jpexpert123
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
expert123i jp
Gost
expert123i jp

Posto ovo neces da mi objavis ispricao bih nesto veoma interesantno sto se desilo krajem 12 vijeka za vrijeme drugog krstaskog rata uoci zauzimanja Jerusalima od strane sultana Saladina. Poznato je da je engleski kralj Ricard Lavlje Srce bio ljuti protivnik sultana Saladina. Medjutim oni su se medjusobno veoma uvazavali. Prilikom jednog susreta kralj Ricard je predlozio da oni rijese… Više »

expert123i jp
Gost
expert123i jp

Jos nesto bih rekao o crnogorskoj zastavi i uporedio to sa tim kako su Albanci rijesili ti pitanje koje po mom misljenju ima slicnosti. Prvo albanska zastava nema vjerskih oboljezja. Zato je nose podjednako i muslimani i hriscani i smatraju kao svoju. Sada bih iznio svoje pretpostavke o vjerskoj strukturi Albanaca po pojedinim zemljama. U Albaniji 70 % muslimANI 30… Više »

expert123i jp
Gost
expert123i jp

Pustti mi i komentar o zastavi i sahaT KULI.

expert123i jp
Gost
expert123i jp

DAKLE U MARTU 1913 GODINE PO NAREDJENJU GENARALA aVRA cEMOVICA KOMANDANTA DONJO VASOJEVICKE BRGADE BERANSKE izvrseno je streljanje oko 700 najboljih Gusinjana koji su odbili da se nasilno pokrste. Njihove kosti se i dalje nalaze na planini Previji kod Andrijevice. bilo bi dpbro da ova drzava napravi jos jedan iskorak i napravi neko obiljezje za te zrtve . Jos je… Više »

expert123
Gost
expert123

U slucaju rjesavanja ovih pitanja odnosi bi bili jos bolji. I bez rjesavanja ovih pitanja odnosi su dobri dok je Crna Gora ima ovakvu orijentaciju u unutrasnjoj i spoljnij politici., i dok ima gradjanski karakter.

expert123
Gost
expert123

oVO STO CU da napisem ima posredne veze sa temom, a moze biti zanimljivo. Neki komentatorin portala mCDM kazu ovako . Bosnjaci su Crnogorci islamske vjeroispovijesti, a za nacionalno ime su uzeli ime neke druge drzave. Odnosi izmedju Bosnjaka i Crnogoraca crnogorske drzavotvornrne orijentacije su veoma dobri . Misli se na vladajucu koaliciju , i na druge intelektualce i patriote… Više »

expert123
Gost
expert123

Vlasti bi mogle da one gradjane koji imaju to ime zamole da ga promijene kao neprikladno ., a ukoliko se ro0di dijete a roditelji zele da mu dadnu to ime maticar ih u[pozori da ime nije prikladno. Najbolje bi bilo da to ime [potpuno iscezne iz Crne Gore.

expert123
Gost
expert123

Ime Avro u Crnoj Gori ttreba zabtraniti kao sto je zabranjeno prezime Hitler u NJemackopju i Austriji cuo sam da je cak i ime Adolf zabranjeno u7 Njemackoj i Aistriji. U Gusinju i Plavu je u toku prvog balkanskog rata u periodu od janua5r4a do aprila 1913 godine donjo vasojevicka brigada pod komandom generala Avra Cemovica izvrsila nezapamcen teror nad… Više »

freeMNE
Gost
freeMNE

Živa istina i svaka čast na tekstu profesore.
Upravo oni(DPS) koji su donijeli nezavisnost Crnoj Gori su i zaslužni za ovakvo stanje koje ste decidno opisali.
Zato svi kojima treba olako laju i krčme ono što je ničije.

Afrika
Gost
Afrika

kako se vladari ophode prema državi i narodu, za par god sva istorija, tradicija, običaji, sve će novim generacijama biti nepoznato ili neprivlačno, stranci u svojoj državi i ne treba ih kriviti tome jer to alo što kući nauče, naučili su ali sve ostalo trebalo bi da dolazi od države a od države dolazi samo patnja, sivilo

Bata Gasic
Gost
Bata Gasic

Jesu li tečevine tekovine na crnogorskom?

Afrika
Gost
Afrika

ne dipr

xxy
Gost
xxy

Crna Gora bez državnog crnogorskog identiteta gubi smisao postojanja ,
pa Crna Gora je postojala vjekovima i imala svoj identitet ,pa sto oce da ga menjaju .
Posto se nezavnost obnovila neka se obnovi identitet i sve sto ide uz to kao sto je bilo za vrijeme nekadasnje nezavisne Crne Gore.

PRAVEDNIk
Gost
PRAVEDNIk

Zar jos postoji to drustvo zanatlija?

Cuca
Gost
Cuca

Svaka vi je sveta postovani provesore Nikcevicu. Potpisujem svaku vasu konstataciju.

akademik NVO...
Gost
akademik NVO...

Činjenica je da je Jevrem Brković osnovao svoju nevladinu organizaciju NVO DANU, činjenica je da je bio dugogodišnji predsjednik te NVO, činjenica je da su ga primili u CANU, činjenica je da je on onda izjavio da gasi svoju NVO DANU, a ovi članovi NVO koji jedan drugoga oslovljavaju sa: akademiče, mogu kod koji mili moji!

Send this to a friend