Crnogorski San

Dobro jutro! Premijer najavljuje “Crnogorski san” i promoviše projekat izgradnje državnih stanova koji će se po uslovima povoljnijim od tržišnih prodavati crnogorskim građanima. Zašto je sve oko ovog projekta pogrešno.

Kliknite ovđe da se uključite u našu viber grupu, u kojoj vas iz časa u čas uživo obavještavamo o novostima i direktno odgovaramo na vaša pitanja.

Crnogorski san

Ako je san jednog društva i države to da nas država kući u 21. vijeku, onda smo krenuli u pogrešnom pravcu. Svaki projekat kojim država stavlja sebe u ulogu redistributera budžetskih stedstava je presipanje iz šuljeg u prazno. Imajući iskustvo Budve i državnih stanova ne bih nikome poželio da živi u objektu ili naselju koje će dizajnirati birokratez

Drugo, duboko sam uvjeren da država ne treba da se bavi bilo čim osim kreiranjem pravila i obezbjeđivanjem poštovanja tih pravila. Smatram da ne treba da se bavi ni socijalnom pravdom.

Ne zato što u društvu ne treba da bude pravde i solidarnosti, nego zato što je državnom aparatu po prirodi stvari korupcija imanentno stanje.

Svaki posao kojega se dohvati država koruptivan je na ovaj ili onaj način. Ako to nije direktna krađa novca onda je to partitikratija i nepotizam. Kada se prevede na Crnogorski san i izgradnju novog grada, to bi značilo da se posao ne bi dao najpovoljnijoj firmi nego bi se namjestio najbližoj političkim donosiocima odluka – ne zbog toga što neka firma ima najbolji odnos cijene i kvaliteta, nego zato što potkupljuje političare ili što zapošljava njihove partijske aktiviste.

I tu se problemi ne završavaju naravno. Rang liste potencijalnih kupaca stanova biće redaktirane na isti način. Već vidim hiljadu i jedan način putem kojeg će se krasti. Krašće se na materijalima, uzimaće se mito id kupaca, namještaće se bolji stanovi rodbinu i partijskim aktivistima.

Tako je bilo za vrijeme DPS-a, tako je bilo za vrijeme Jugoslavije i SKJ, tako će biti i pod DF-om i PESokratama.

Ako ne vjerujete pogledajte jugoslovenske filmove koji su se bavili temom. Đe god država ubači svoje ljepljive prste, građani ispaštaju. Tako je svuda u svim državnim sektorima. I na Zapadu i na Istoku. Tu nema mjesta ni za M od meritokratije.

Jedina srećna društva su ona u kojima je državnu sektor u privredi marginalan u svodi se na državnu administraciju.

Nesretne su države u kojima država ima svoje hotele, restorane, fabrike. U Argentini je država imala i svoj cirkus. Kladim se da mogu da pretpostavim na šta je to ličilo.

Problem sa državnom imovinom je to što je svačije ničije, dok je sa druge strane moje samo moje. Zato je privatno vlasništvo ultimativna vrijednost a komunizam propali eksperiment.

Umjesto da država gradi stanove, ona treba da se pobrine da građani mogu da slobodno privređuju i da mogu da sebi od poštenog rada priušte nekretninu đe hoće, a ne đe im Slaven Radunović nacrta zgradu.

To je možda i najveći problem. To da će nam DF dijeliti stanove i tako sticati još više moći. Zbog svega toga sam jako skeptičan prema projektu koje izgleda kao još jedno jeftino potkupljivanje građana. Još jedno autoritarno kooptiranje masa.

Toliko za danas i za ovu neđelju. Čitamo se ponovo u poneđeljak.