Kolumne

Diplomatija kao vještina potrebnog

Marko Begović (Foto: Facebook)

Piše:

Marko Begović
Konsultant za međunarodne odnose

Sve je više onih koji smatraju da je u areni međunarodnih odnosa, realizam okvir za djelovanje svih aktera, gdje je vojna moć odlučujući tas na vagi. Da li je baš tako?

Putin je nedavno primijetio da je posljednja runda ”Svekorejskog” sukoba, pripala Sjevernoj Koreji. Ni Zapad ne miruje, pa su SAD nedavno uputile dodatne snage u region, a u Kanadi se održao samit, gdje se o Sjevernoj Koreji raspravljalo bez prisustva NR Kine i Ruske Federacije, sa opšteprihvaćenim zaključkom da su strožije sankcije neminovnost.

S druge strane, ono što je najvažnije za region, predstavnici zaraćenih strana su nakon godina zatišja, otpočeli razgovore početkom mjeseca. Povod su bile svakako predstojeće Zimske olimpijske igre (ZOI). Razgovori su rezultirali dogovorom oko formata nastupa delegacije Sjeverne Koreje, ali i snižavanjem vojnih tenzija (planirane vojne vježbe sa SAD su odložene!). Ovo je ozbiljan iskorak, ako se sjetimo OI 1998 održanih u Seulu – tada je Sjeverna Koreja bojkotovala Igre i oborila civilni vazduhoplov sa 115 putnika.

Vodeći se načelima Olimpizma, ali čini se više koristeći političku priliku, Međunarodni olimpijski komitet je potvrdio dogovor dvije Koreje odgovarajućim sporazumom – preciziran je model nastupa Sjeverne Koreje u odnosu na format takmičenja. Dogovor između ostalog predviđa i da će sportisti zajednički nastupiti na ceremoniji otvaranja pod ujedinjenom zastavom. Od Pekinga (2008), dvije zemlje odvojeno učestvuju na ceremoniji otvaranja.

Seul je predložio zajednički ženski hokejaški tim. Predlog je izazvao bijes među južnokorejskim sportistima, ali i u dobrom dijelu stanovništva. Bez obzira na nezadovoljstvo, uzimajući u obzir napetosti oko jačanja nuklearnog potencijala sjevernog susjeda s jedne i održavanja sve učestalijih vojnih vježbi s druge strane, Južna Koreja će ”profitirati”. Naime, u skladu sa drevnom tradicijom Antičke Grčke (načelo Olimpijskog primirja), ZOI će biti organizovane kao ”Igre mira”. Razloga za slavlje ima i komunistička nomenklatura u Pjongjangu, pa će uprkos sankcijama i prijetnjama, delegacija Sjeverne Koreje biti rame uz rame sa predstavnicima ostalih država, tj. nacionalnih olimpijskih komiteta.

Ovakav ishod pokazuje da sport (globalne sportske manifestacije), iako ograničavajućeg karaktera i sredstvo ”meke” moći/činilac javne diplomatije, može biti efikasniji od koncepta prisilne diplomatije. Zadovoljstvo obje strane ishodom pregovora, može se smatrati diplomatskim i državničkim umijećem. Doduše, ulozi u regionu su previsoki da bi se rješavali samo na sportskom ”borilištu”.

 

Send this to a friend