Glineni golub

Piše: Šeki Radončić

Kako bi odali posebnu počast svojim nastradalim službenicima, u američkom gradu Lengliju, u zgradi CIA, postoji Memorijalni zid od bijelog mermera, sa natpisom „U čast članova CIA koji su položili svoje živote u službi državi“. Na istom zidu se nalazi 137 zlatnih petokraka (zaključno sa 2018), koje označavaju po jednog stradalog pripadnika te službe.

Pored zida se nalazi i „Knjiga časti“. U njoj su upisana imena i godina stradanja malog broja operativaca, dok većina ostaje anonimna. Bez prava na priznanja i počasti.

Plašeći se osvete, CIA tako štiti porodice poginulih operativaca, koji su učestvovali u visokorizičnim akcijama prikupljanja podataka ili činjenica, infiltrirani u opasne terorističke organizacije, radikalne vjerske sekte, zloglasne kartele… Gdje se i najmanja greška plaća glavom. Posebno zbog kršenja omerte.

Tako velike države sa izgrađenim institucijama, pravnim sistemom i sviješću tužilaca, sudija, političara i medija čuvaju svoje službe i njihove pripadnike. Čuvajući tako i sebe.

Pogledajmo kako to danas izgleda u Crnoj Gori, gdje je za vrijeme vladavine ,,apostola“ brutalno urušen crnogorski bezbjednosni sistem, za čiji rad i djelovanje je bio zadužen koordinator ,,apostol“ Dritan Abazović.

Koordinator je iza sebe ostavio pustoš. Sve je palo po sistemu domina: policija, ANB, tužilaštvo, SDT. Zbrisan je i čitav policijski tim SDT-a…

I zaštita identiteta policijskih istražitelja i poštovanje prezumpcije nevinosti dovedeno je na Dritanov nivo. Dakle, ne može niže. Prije svakog suđenja, podizanja optužnice, presude ili kada mu se jednostavno ćefne, ,,apostol“ Dritan ljude žigoše, satanizuje i proglašava krivim.

Radi šake eura ili zbog povećanja čitanosti u medijima, krši se prezupmcija nevinosti i otkrivaju identiteti policajaca, tako da se oni i njihovi najbliži stavljaju pred streljački vod raznih grupa i klanova.

Sve to gledamo u aktuelnoj aferi „Dritan najavljuje – Olja objavljuje“.

HODAJUĆE METE

Riječ je, kao što znamo, o objavama namjenski formiranog portala „Libertas press“, iliti oglasne table u vlasništvu Olivere Olje Lakić. Koja, kršeći sve novinarske kodekse, neselektivno objavljuje transkripte Europola, otkrivajući čak i identitete policajaca infiltriranih u kriminalne grupe. Praveći tako od njih i članova njihovih porodica hodajuće mete. Prije bilo kakve optužnice, suđenja i presude.

Sve je počelo, podsjećam, kada je „novinarka“ Olja Lakić, na svom friško osnovanom portalu ekskluzivno objavila stenograme Europola o navodnim vezama tzv. kavačkog klana sa pripadnicima crnogorske policije. A Uprava policije CG, postupajući po njenoj komandi, ekspresno saopštila da će „preduzeti policijsko-tužilačke aktivnosti povodom teksta portala Libertas presa“.

Potom se oglasio doskorašnji specijalni državni tužilac Milivoje Katnić obavještavajući „neobaviještenu“ Lakić i Upravu policije da su on i SDT pomenute transkripte zatražili i dobili od Europola još u julu prošle godine. I postupili po Europolovoj preporuci da se ispita i provjeri djelovanje policajaca. I Petra Lazovića među njima.

„Petar Lazović postupao je u skladu sa zakonom i ovlašćenjima koje ima, a o svim radnjama pravovremeno obavještavao pretpostavljene, što je doprinijelo otkrivanju počinilaca teških krivičnih djela, te su tako spriječena mnoga ubistva“, kategoričan je Katnić.

Prevedeno: Petar Lazović nije bio član kriminalnih klanova, već policajac koji je, rizikujući život, radio svoj posao.

Na Gradskoj RTV Katnić je precizirao da je SDT, od kada je Europol ,,probio“ Skaj aplikaciju, pokrenuo postupak protiv 38 pripadnika kavačkog i 23 protiv škaljarskog klana. Prije toga je, kaže, SDT samostalno pokrenuo 245 predmeta.

Petar Lazović je „kroz ove predmete, učestvovao u otkrivanju čak 30 odsto članova kriminalnih klanova“.

ABAZOVIĆEVA BESKRUPULOZNOST

Sve je brže-bolje začinio ,,apostol“ Dritan konstatacijom da „sin Zorana Lazovića (u tome je, dakle, kvaka, p.a.) nije mogao biti na tajnom zadatku, kako to tvrdi Milivoje Katnić“. Koji dan kasnije premijer Dritan će izjaviti da Petar Lazović nije pobjegao iz Crne Gore i da je pod kontrolom, sugerišući tako javnosti da je sin Zorana Lazovića kriv i da se sprema za bjekstvo.

Čime je beskrupulozni Abazović, po ko zna koji put, pokazao namjeru da sa pozicije premijera utiče na policijsko-tužilačke istrage i presude. Te da ovakvim i sličnim spinovima skreće pažnju sa svoje nesposobnosti i nekompetentnosti. I još sa nečega, o čemu će biti više riječi nešto kasnije.

Istina, sličnih filmova smo se već nagledali. Razlika je samo u tome što ovog puta Sveca i glavnog junaka u ratu protiv korupcije i kriminala glumi ,,apostol“ Dritan. Sa oreolom na glavi sačinjenim od 21-og miliona svjetlucavih eura.

Ovjekovječenim u Europolovim transkriptima.

KODEKSI POD ŠTIKLOM

No, da se vratimo meritumu ovog teksta. Kristalno je jasno da je Olja Lakić prekršila novinarske kodekse objavljujući pravi identitet policajaca koji su imali komunikaciju sa nekim klanom prije nego što je tužilačko-sudskim putem utvrđen karakter te komunikacije (obavještajni ili saučesnički).

I prije nego što je protiv Sina Zorana Lazovića pokrenut bilo kakav postupak.

U opštoj atmosferi javnog linča, svijetla tačka je vršiteljka dužnosti vrhovne državne tužiteljke Maja Jovanović.

“Razumijem interesovanje medija i javnosti, ali da moram da istaknem da preuranjeno objavljivanje određenih informacija može da ugrozi naš višemjesečni i predani rad”, upozorava ona.

Zbog svega predočenog, možda bi uputno bilo da se, makar zbog evropskih standarda, crnogorsko tužilaštvo izjasni o sljedećim pitanjima:

1. Da li je krivično djelo javno objavljivanje transkripta razgovora, koji je SDT, odnosno specijalni tužilac Saša Čađenović označio kao službena tajna?

2. Da li je sa otkrivanjem identiteta policajaca, koji su bili u tajnim misijama, počinjeno krivično djelo, jer su im tako ugroženi životi?

3. Da li je objavljivanjem njihovih imena prekršena prezumpcija nevinosti, pogotovu imajući u vidu stavove Suda u Strazburu?

4. Zašto policajcu Petru Lazoviću nije obezbijeđena zaštita nakon otkrivanja njegovog identiteta, a jeste „novinarki“ Olji Lakić? Koja je otkrila njegov identitet. Što ne bi sigurno učinila da je njeno dijete u pitanju.

Da ne bude zabune: autor ovih redova apsolutno podržava to što policija obezbjeđuje Olju Lakić. Čak i ako nije ugrožena: zaštita života ljudi mora biti prioritet, bez obzira ko su, što su i kakvi su.

I ne čekajući odgovore na ova pitanja, zanimljivo je povući paralelu između slučaja uhapšenog policijskog funkcionera Dalibora Medojevića i sina Zorana Lazovića.

VAŽNE PARALELE I VAŽNA PITANJA

Medojević je zvanično optužen da je službene i zaštićene informacije do kojih je dolazio, dostavljao članovima škaljarskog klana. I što je pokušao da namjesti šefa policijskog odjeljenja Dragana Radonjića da ga članovi kavačkog klana ubiju.

Medojević je svojim kanalima dezinformisao navodnog šefa kavačkog klana Radoja Zvicera da je njegovu lokaciju u Kijevu, gdje je brutalno izrešetan u klasičnoj sačekuši, škaljarcima dojavio Dragan Radonjić. Zbog toga je, kako je izjavio Milivoje Katnić, bila planirana užasna osveta: „Ubistvo Dragana Radonjića, njegove supruge i dvoje djece“.

S druge strane, imamo slučaj Sina Zorana Lazovića. Za razliku od Medojevića, Lazović nije prikupljao informacije od kolega da bi ih dostavljao klanovima, već je informacije do kojih je dolazio iz klanova profesionalno saopštavao pretpostavljenim starješinama, Specijalnom policijskom odjeljenju i tužiocu. I nije, kako pokazuju transkripti, svoje kolege namještao da budu ubijeni, već je upravo on spriječio ubistvo Dragana Radonjića, njegove supruge i djece.

I još mnoga druga ubistva, kako tvrdi Milivoje Katnić.

Kao što svjedočimo, duet Abazović&Lakić nije osobito zainteresovan za medijsku eksploataciju slučaja Dalibora Medojevića, ali jeste za slučaj sina Zorana Lazovića.

U ovom političko-medijskom hororu jedno od najintrigantnijih pitanja je: ko je „novinarki“ Olji Lakić dostavio pomenute transkripte, već označene kao službena tajna i naložio joj da ih objavi?

Ako slijedimo tragove interesa, možda dođemo i do sumnjivog lica. Europol sigurno nije. Sve i da se time bavi, Europol ne bi transkripte dostavio Oliveri Lakić, jer se njeno ime vjerovatno našlo u njima. Što ne znači da je kriva. Autor ovih redova poštuje prezumpciju nevinosti.

Neko iz vrha SDT!? Ne bi se moglo reći, jer se ovakvim medijsko-političkim igrankama i pritiscima SDT gura na poziciju da odlučuje po direktivama medija i političara. I obrnuto.

Pa, ko je onda!?

PRIKRIVANJE VELIKE AFERE

Sumnjivo lice je – premijer Dritan Abazović. Njemu najviše odgovara da pažnju javnosti sa sebe usmjeri na Petra i Zorana Lazovića. I da sebe predstavi kao glavnog borca protiv kriminala i korupcije. Zbog čega rezultate Lazovića pokušava da omalovaži i kriminalizuje.

Činjenice su neprikosnovene: dolaskom Zorana Lazovića na poziciju šefa Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije prestala su javna smaknuća na crnogorskim ulicama, u restoranima, automobilima, na kućnim pragovima, pred ženom i djecom – stradanja nedužnih građana. Vođe klanova su morali da napuste Crnu Goru i promijene modus operandi. Njihove međusobne likvidacije prebačene su u Ukrajinu, Češku, Sloveniju, Španiju…

Crna Gora je odahnula.

Osim toga, koordinator Dritan dobro zna da su pripadnici jednog klana planirali ubistvo Zorana Lazovića, Milivoja Katnića, Saše Čađenovića, Dragana Radonjića… I da su zavjerenici procesuirani.

Ali, Dritan ne može dalje od sebe. I dalje voli da on najavljuje, a Olja objavljuje. Dirljivo je bilo gledati, prije dva dana na Cetinju, kako Dritan&Olivera, zaljubljeni u sebe, prilaze kafanskom stolu.

Činjenice i dokazi za taj duet su nebitni. Oni ih ionako preziru. Sjetimo se samo kako je Dritan slavodobitnički najavljivao da je otkrio kako Bemax krade šljunak iz Morače. I kako će njegove vlasnike brzo stići ruka pravde. I što se desilo!? Tresla se gora, rodio se – Dritan.

Aktuelna afera „Ditan najavljuje – Olja objavljuje“ vjerovatno ima mnogo ozbiljniji cilj: da skrene pažnju javnosti sa afere koja može zbrisati sa mjesta premijera Dritana Abazovića. Riječ je o aferi „Parezanović“.

Naime, po nalogu Aleksandra Vučića, prije neki dan, prvi operativac srpske tajne policije (BIA) Marko Parezanović i glavni ruski čovjek na Balkanu, odstranjen je iz te službe. Službeno: jer je preko Skaj aplikacije komunicirao sa vođama regionalnih kriminalnih grupa, pod kodnim imenom Markoni. Neslužbeno: njegovu smjenu su tražile zapadne države.

Parezanović je pao na Skaj aplikaciji preko koje je, navodno, rukovodio kriminalnim klanovima. Zanimljivo: Demokrate prozivaju Abazovića da se izjasni da li je „koristio kriptovani telefon i da li je isti prijavio organima bezbjednosti“. Dritan ćuti. Pravi se mrtav. A i njegov tjelohranitelj – Olja Lakić.

Za Abazovića se špekuliše, još od njegovog susreta sa čuvenim Simijanovićem, da sarađuje sa Parezanovićem i BIA. No, neki portali su otišli korak dalje: objavili su da su se Abazović i Parezanović tajno sreli u Hercegovini i da ga je na taj sastanak dovezao funkcioner Ure Luka Rakčević. Potom je Dritan ušao u Parezanovićev automobil, u kojem se vozio nekoliko sati, dok je Rakčević čekao u kolima.

Dritan se opet pravi mrtav: ništa ne demantuje. Baš kao ni Rakčević.

Vrlo brzo ćemo vidjeti hoće li afera Parezanović povući na dno beskrupuloznog Abazovića, koji iz nekog razloga pošto-poto u javnosti održava aferu „Dritan najavljuje – Olja objavljuje“.

Čak i po cijenu ljudskih žrtava.

KLJUČNO PITANJE

Tu se prije svega misli na Petra Lazovića, čiji život je ozbiljno ugrožen. Da stvar bude još gora, neki portali su objavili njegove filtrirane fotografije i učinili ih potpuno jasnim. Možda i nesvjesni da su tako do juče nepoznatog Petra Lazovića učinili sto posto prepoznatljivim svim plaćenim ubicama, koji će se utrkivati u lovu na njega.

Kako god bilo, poput scena iz najstrašnijih trilera, policajca Petra Lazovića jure da ubiju članovi dva moćna kriminalna klana iza kojih je ostalo na desetine leševa. Umjesto zaštite sistema, on i njegovi najbliži mogu očekivati samo metak.

Ako neko, ne daj Bože, uspije da naudi Petru Lazoviću, sinu Zorana Lazovića, i on završi onako kako su, po Vučićevoj priči, završavale Belivukove žrtve (izvinjavam se porodici Lazović zbog ove realne pretpostavke), ko će biti kriv?

Odgovor na to pitanje tada će biti gotovo nebitan.