Gospođo ministarko, kažite nam sprdate li se Vi to sa nama?

Piše

Slavko Mandić

Da li je moguće gospođo ministarko da ćutite i da nam zamagljujete pogled na poraznu stvarnost samo zato što Vam politika ne dozvoljava da se bavite strukom? Zar Vam je važnije što će Vam kazati premijer, crkva kojoj ste odani do korica, partijski istomišljenici, popovi o čijem „gostovanju“ po Kliničkom centru i pričešćima onako od oka, još ni slova nema, od zakletve da ćete liječiti ljude u skladu sa etičkim normama i mjerilima?

Sjećate li se gospođo ministarko što piše u Hipokratovoj zakletvi koja je i Vama bila dio diplomske ceremonije. Podsjetiću Vas dijela makar. Možda će uticati da se trgnete i da krenite da obavljate posao za koji ste obučeni po pravdi struke?

A u zakletvi, ako ste zaboravili, između ostalog piše:

„U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene uticati nikakvi obziri, vjera, nacionalnost, rasa, politička ili klasna pripadnost. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog početka. I pod prjetnjom neću popustiti da se iskoriste moja medicinska znanja, suprotna zakonima humanosti. Ovo obećavam svečano, slobodno pozivajući se na svoju čast.”

Jeste li na ovo zaboravili gospođo ministarko?

Danac Crna Gora živi najgore trenutke u svojoj poslijeratnoj istoriji. Umiru desetine skoro svakodnevno. Inficira se na stotine. Životno su ugroženi mnogi. Vakcine se stidno pojave tu i tamo. Građani nemaju pojma da li će i oće li doći na red da je prime za ovoga života. Od Vas, gospođo ministarko uglavnom stiže ćutnja i po neko obećanje da će sve biti kako treba jednoga dana. A kad se pojavite, po pravili uvijek u novoj vešti, što je lijepo viđet, prilično ste osioni i glasa nepotrebnog i neiskrenog autoriteta, što nije lijepo čuti.

Da nijeste odbili donacije, danas bi bar pola Crne Gore bilo vakcinisano. A odbili ste ih jer ih vaša politika nije bila sposobna obezbijediti. A nije ni dana, više je nego očigledno, uz svu velikodušnost donatora Vučića i njegovih 2.000 doza. Pa zar je to razlog da se ne pomognene u spašavaju životi naših građana, bez obzira, našto Vas je Hipokrat obavezao, koje su vjere, nacije ili političkog opredjeljenja? Sa žaljem ću reći da je to Vama ipak bilo osnovno mjerilo!

Možda ste morali tako da radite ako ste željeli da sačuvate mjesto ministarke. Ali, Vi ste ljekar, a ljekarska etika ima drugačije norme i pravila od politikanskih uskogrudosti. To je činjenica. Makar bi trebala biti, iako vrlo često izgleda da se pretvorila u svoju suprotnost. Jadno je to, gospođo ministarko. Kao što je jadno da nam je život, upravo zbog ovakvih primjera, postao u 21. vijeku tako jeftin. Vjerujte, nažalost dijelom i zbog Vas.

Smeta li Vam gospođo ministarko što naši građani ne mogu da se ljudski i dostojanstveno oproste od svojih najmilijih u ovo zlo doba pandemije, što su mjere odredile tek nekolicinu da se poklone nad sjenama majki, očeva, sestara, braće, rođaka, dok se vaši vrhovnici pričešćuju i klanjaju nad otvorenim odrom crkvenih velikodostojnika u i izvan sopstvene države, mimo zakona i pravila. Uz odabrane, razumije se, koji objašnjavaju ovakav čin nedostojan čak i komentara, ličnim motivom. To što postaju tako opasna prijetnja za prenošenje zaraze, za potencijalnu smrt nečiju zbog toga, nije izgleda nikome važno, pa ni Vama.

Zar nije licemjerno, gospođo ministarko, da ukorite premijera što se ponaša nepremijerski? A on saopšti neće više, pa opet potom isto učini. Srpdate li se to Vi sa nama, gospođo ljekarko?

Što ministarko ne predložite da se spasi što se spasiti može i ne predložite zatvaranje granica a ne naših gradova? Prošli su izbori u Nikšiću. Nema potrebe više glumiti da su motivi vlasti ekonomskog karaktera. Pa i da jesu, a nijesu, valjda su ljudski životi iznad toga?! Zašto to nećete da uradite.? Objasnite građanima da znaju.

Meni lično, gospođo ministarko, odgovorite kad ću doći na red da se vakcinišem. Novinar sam i u vrhu sam kraja šeste decenije života. Vi ste se vakcinisali. Zašto Vi a ne ja, ili moje kolege koje takođe rade jedan izuzetno važan i odgovoran posao, kao i Vi, nije mi jasno ni dan danas. Ali, to je pravo jačega, a Vi ste to danas, sasvim je jasno svima, pa i meni.

Ako za mene, ili kolege novinare, bude neka vakcina nekada, javite da se pripremimo. U ovoj ili nekoj od sljedećih godina. Zbog posla nam je, jer kako pisati o ovakvim i sličnim pojavama ako nemamo nikakvu zaštitu? Nikako! A možda i to nekome ko odlučuje nešto znači.