Iskaz svjedoka – najnepouzdaniji dokaz

Piše,

Srđan Vukadinović, politički analitičar i sociolog

Priča o drzavnom udaru i pripremanim terorističkim aktivnostima na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, 16.oktobra 2016.godine, dobija svoje prvo poluvrijeme podizanjem optužnice podignute od strane Specijalnog državnog tužilaštva i predatom Višem sudu u Podgorici na (ne)potvrđivanje.

Podizanje optužnice, dva dana prije isteka roka od šest mjeseci, kao i odustajanje od datih izjava nekih svjedoka i otkrivanje pune istine koju građani Crne Gore nisu znali o jednom od svjedoka saradnika, čini drugo poluvrijeme, koje će se odvijati u sudnici, ili zanimljivim ili suviše opskurnim i karkituralnim. Koja god od te dvije varijante se pokaže vjerovatnijom, na osnovu toka sudskog procesa, nešto što je duboka logika procesa i situacije oličenog u, po optužnici, pokušaju državnog udara neće samim tim biti razriješena.

A ta logika situacije je ono što građane Crne Gore najviše i interesuje. Mnogo prije izvođenja određenih (ne)dokaznih radnji.

Prije bilo kakvog pokretanja  početka postupka građane interesuju makar četiri, odnosno pet stvari sa kojima se zatvara logika situacije.

Prva je, kako to da se taj dan kada su se imala saznanja, od strane određenih službi, nije sastao Odbor za bezbjednost koji je po Ustavu Crne Gore najviše tijelo i raspravljao o tome, odnosno zauzeo stavove koje radnje čuniti dalje. Pa makar i prekinuti izbore, jer očito da toga dana nisu bili slobodni, ako je to tako kao što se tvrdi u optužnici.

Druga, kako to da tadašnji premijer, koji je trebao da  bude glavna meta određenih nasilnih radnji, pojma nije imao o tome.

Treće, kako to da tadašnji ministar unutrašnjih poslova nije znao za takve radnje.

Četvro, kako to da tadašnja ministrica odbrane, takođe, nije imala nikakvu informaciju da se tako nešto priprema.

I peto, koje može biti i prvo kako to da se lice za kojim je raapisana crvena potjernica Interpola ne izruči drugoj državi kada je kročilo na teritoriju Crne Gore i koje je bitan svjedok saradnik u ovom slučaju. Je li to međunarodni i diplomatski skandal koji može imate mnogo veće posledice.

Pri tome, da se zbog potrebe predhodnih odgovora, zanemari još jedno pitanje koje se odnosi na procenat pada izlasnosti birača na dan izbora u sjevernom dijelu Crne Gore, poslije saopštavanja, na Javnom servisu, informacije o navedenim radnjama.

Sve su to pitanja koja traže odgovor mnogo prije započinjanja drugog poluvremena. Čak je to bilo neophodno i prije završetka prvog poluvremena pomenutog procesa.

Dobro je poznato u pravosudnim i drugim radnjama da je iskaz svjedoka najmanje pouzdan iskaz. Uostalom u crnogorskom slučaju državnog udara vidi se da je jedan svjedok već odustao od svoga  prvotno datog iskaza, a pitanje je u drugom poluvremenu što će biti sa iskazom svjedoka koji je pravosnažno osuđen  na dvadesetjednogodišnju kaznu zatvora u Hrvatskoj.

Ali, sve to ne smije biti razlog da opozicija ili njen dio ne izađe na lokalne izbore u Herceg Novom. Prije svega, se to odnosi na DF. Grešku iz Nikšića ne smiju ponoviti. A neko vjerovatno hoće da se tako nešto uradi, imajuići u vidu projekcije anketa za rezultate izbora u Herceg Novom. Sa opskurnim likovima u svojstvu svjedoka saradnika i dokazima o, po Specijalnom tužilaštvu, pokušaju dražavnog udara se treba izboriti A ne odustati od te borbe i ne izaći na lokalne hercegnovske  izbore. Po svoj prilici da to neće biti teško, ali treba izdržati sudski proces i imati kondiciju za to. Ne treba ni zaboraviti da u odredbama Krivičnog zakona Crne Gore se i navodi da se na osnovu iskaza svjedoka saradnika ne može osuditi bilo ko. Ostaje da se vidi kakve još dokaze u ovom slučaju, osim dvije problematične izjave svjedoka saradnika, ima Specijalno državno tužilaštvo.

Optužnica za državni udar, odnosno pokušaj terorizna i lokalni izbori u Herceg Novom su dvije  potpuno različite stvari. I to treba razdvojiti, a ne odustati od izbora. Vaninstitucionalna borba, za sada ne može dati tu nikakav rezultat u Crnoj Gori. A do kraja sedamnaeste godine trećeg milenijuma slijede izbori u još nekim lokalnim zajednicama. Ako se i tada napravi dobar rezultat na njima to može biti značajan korak za crnogorsku opoziciju da veoma brzo vlast pritisnuta tom i tim činjenicama, kao i održavanjejm većine “na mišiće” prihvati raspisivanje novih državnih izbora, kao neminovnost.

Imajući u vidu da su iskazi svjedoka najmanje pouzdani dokazi uopšte  ne treba ulaziti u delegitimitranje statusa sjedoka saradnika nego se izboriti sa istinitošću njihovih iskaza kroz proces koji može biti mučan i težak, ali ga treba izdržati. To će biti i najteže u svemu tome. A na lokalne izbore u Herceg Novom, i svake naredne, obavezno izaći jer se ima prilika da se mnogo toga promijeni.