Kolumne

Jesen srpskih patrijarha: Irinej umjesto Irineja

Irinej bački

Piše
Goran Mišić

Ko će naslijediti preminulog srpskog patrijarha Irineja na tronu Srpske pravoslavne crkve i zašto je to samo na prvi pogled isključivo unutarcrkveno pitanje? Od odgovora, koje za sada ne zna niko ni u Crkvi, ni van nje, zavisiće budući razvoj ne samo srpske crkve, nego i srpske države, čiji su vrhovnici, uprkos proklamovanoj odvojenosti duhovnog i političkog, nastojali ostati u čvrstom zagrljaju zarad takozvanog jedinstva i sabornosti naroda, ali i snaženja vlastitih položaja.

Zašto je to pitanje u ovom tenutku značajnije i od toga ko će, naprimjer, biti premijer Srbije i zašto se čini kako je najrealnije da se novi patrijarh i nadalje zove Irinej (Bulović), dugogodišnji episkop bački, iako se, po sadašnjem crkvenom ustavu, prvi među jednakima bira između trojice izabranih kandidata na arhijerejskom Saboru, koji prethodno dobiju 50 odsto plus jedan glas – takozvanim apostolskim žrijebom?

Ovaj put se neće taktizirati do posljednjeg trenutka, kao što je to radio Aleksandar Vučić sa upornim odlaganjem da saopšti ime Ane Brnabić kao “novog” mandatara stare vlade Srbije, nego će odlaganje biti iznuđeno iz nekoliko objektivnih razloga, od kojih epidemijska kriza svakako nije najveći problem (unutrašnje borbe u Crkvi, raskol u pravoslavnom svijetu, pedofilija, balkanska i svjetska ekonomska kriza ili završetak Hrama Svetog Save).

Borba za prijestolje počela ranije
Odgovori na ova i druga pitanja, ukoliko se bude poštovalo slovo crkvenog ustava, a nema razloga osim epidemijskih da tako ne bude, biće poznati u roku od tri mjeseca od dana smrti patrijarha. Da će se oštra borba za ime sljedećeg, 46. po redu, srpskog patrijarha voditi i u samoj Crkvi, ali i van nje, bilo je jasno već na posljednjim redovnim i vanrednim sjednicama Svetog arhijerejskog Sabora, ali i samog Sinoda kao crkvene vlade.

Ni oskudna zvanična saopštenja sa okupljanja arhijereja nisu mogla sakriti brojne nesuglasice u vrhu Crkve, koje su, po pravilu, nalazile načina da dopru do javnosti, uključujući glasine da je borba za naslijeđe patrijarhovog žezla počela još za života patrijarha Irineja, koji je izabran kao prelazno rješenje nakon smrti patrijarha Pavla, s obzirom da je, kada je ustoličen, već imao 79 godina. Pokazala je to na najilustrativniji način borba za prijestolje između dva lobija, jednog koji je, uslovno, nazivan “bosanski”, na čelu sa tadašnjim vladikom zahumsko-hercegovačkim Grigorijem, i lobija vladike bačkog Irineja (Bulovića), koji odavno važi za sivu eminenciju Beogradske patrijaršije. Irinej bački stalni je član Sinoda, u kojem se svi smjenjuju, samo on uvijek ostaje.

Ova se borba, ili barem prvo poluvrijeme, završila najprije penzionisanjem zvorničko-tuzlanskog vladike Vasilija (Kačavende) i, na kraju, premiještanjem vladike Grigorija u eparhiju diseldorfsku i Njemačke, čime je protivničkoj struji zadat ozbiljan udarac. Sudeći po učestalim napadima na Grigorija, koji, posredstvom beogradskih tabloida, stižu upravo iz Patrijaršije, pogotovo nakon što je rečeni harizmatični episkop, nakon što je Vlada Srbije donirala 8,5 miliona eura za izgradnju Hrama Svetog Save na Vračaru, izjavio da bi novac, umjesto u gradnju crkava, trebalo preusmjeriti u gradnju bolnica, bilo je očigledno da je borba za tron Srpske pravoslavne crkve nastavljena. U međuvremenu, za mjestobljustitelja (čuvara trona) Crkve do izbora novog patrijarha određen je episkop dabrobosanski Hrizostom, kojeg mnogi vide kao jednog od potencijalnih kandidata.

Izborna tajna Svetoga Duha
Prije nastavka ove predizborne crkvene slagalice, valja podsjetiti na izborna pravila po kojima su izabrana i prethodna dvojica patrijarha Irinej i Pavle, koji su se popeli na tron Srpske pravoslavne crkve kao apsolutni autsajderi u izbornoj trci. Naizgled, izbor nije komplikovan. Prema crkvenom ustavu, patrijarh može biti svako ko je eparhijski episkop najmanje pet godina. Sabor, sastavljen od svih mitropolita i epskopa iz Srbije i svijeta, među njima bira trojicu kandidata. Patrijarh se bira na sjednici Izbornog Sabora, uz učešće najmanje dvije trećine članova Sabora. Na toj sjednici se svi zaklinju da će voditi računa “samo o dobru i interesu Crkve, naroda i otadžbine i da će glasati za najboljeg”.

Potom se prelazi na tajno glasanje, listićima, a svaki od trojice kandidata – koji je, potom, kandidat za novog patrijarha – mora dobiti više od polovine glasova, zbog čega postoje najmanje dva kruga glasanja. Kada se saznaju imena trojice kandidata koji su dobili natpolovične većine glasova, prelazi se na biranje žrijebom, odnosno “apostolskim načinom”, koji proističe iz novozavjetnog izbora apostola Mateja poslije Judinog izdajstva.

Članovi Sabora iz Saborske sale prelaze u patrijaršijsku kapelu Svetog Simeona Mirotočivog – na službu priziva Svetog Duha za izbor novog patrijarha, koju služi najstariji arhijerej po hirotoniji. Tokom te službe tri imena stavljaju se u zasebne koverte, a one u Jevanđelje. Suština ovog čina je u vjerovanju da su “članovi Sabora odabrali kandidate po ljudskim vrlinama, a da je Božja volja koji je od njih trojice dostojan trona patrijarha srpskog”. U tačno određenom dijelu službe jedan od monaha, kojeg izabere Sabor, izvlači koverat sa imenom novog patrijarha.

U Crkvi tvrde da na ovaj način u izboru patrijarha učestvuju samo arhijereji Srpske pravoslavne crkve te da je “potpuno isključena mogućnost da država ili neko drugi, izvan Crkve na bilo koji način, utiče na glasanje za izbor novog poglavara autokefalne Srpske pravoslavne crkve”. Ali, ima i onih koji misle da se i to može lako izigrati malom varkom, u vidu ispisivanja istog imena u sve tri koverte, što je praktično nedokaziva optužba, kao i tvrdnje da su oba posljednja patrijarha izabrana upravo na taj način. Takvih je mnogo više na društvenim mrežama nego u crkvenim krugovima, pa takve “nformacije” nikako ne treba uzimati zdravo za gotovo. Navodimo ih ne samo zbog toga što su zanimljive, nego što podsjećaju na činjenicu da je država uvijek imala svog kandidata za patrijarha i da je nalazila načina da ga, uz pomoć Svetog Duha ili na manje supuptilne načine, “progura” na crkveni tron.

Ogroman uticaj države
Ogroman uticaj države na Crkvu ima dugu tradiciju, zapravo je još prvi srpski arhiepiskop Sava, sin velikog župana Stefana Nemanje i brat dvojice kraljeva, na arhiepiskopski prijesto stupio po blagoslovu oca, a svog nasljednika lično je imenovao. Ustoličenje svih narednih arhiepiskopa ili patrijarha aminovao je srpski kralj-car, za vrijeme Osmanskog carstva sultan, a u Austro-Ugarskoj ćesar.

Ništa se tu nije promijenilo ni nakon obnavljanje državnosti Srbije prije 200 godina: knez Miloš je lično postavljao mitropolite i vladike, jednog je smijenio po kratkom postupku, davao i oduzimao parohije, imenovao manastirske namjesnike, određivao vladičanske prihode i određivao cijene svešteničkih usluga. Kralj Milan je Saboru dao slobodu da predlaže ko će biti ko u Crkvi, ali bez njegovog odobrenja ustoličenja nije bilo. I on je razriješio dužnosti jednog mitropolita, koji mu nije bio po volji, doduše ne i života poput Miloša.

I za vrijeme Karađorđevića crkvene zakone je proglašavala svjetovna vlast. Kandidate za prva tri patrijarha 1920. godine obnovljene Pećke patrijaršije predlagao je Izborni sabor, koji je zakazivao kralj lično, a u kome su, pored arhijereja, sjedeli i predsjednik vlade, ministri i rektori univerziteta, da bi na kraju od trojice predloženih kralj odabrao onoga koji mu je po volji. Na taj način izabrana su tri patrijarha: Dimitrije Pavlović, Varnava Rosić i Gavrilo Dožić. Ni tada nisu izostale nasilne smjene, kao kad je patrijarh Varnava došao u sukob sa namjesnikom Pavlom zbog stvaranja konkordata između Vatikana i Kraljevine Jugoslavije i naprasno umro dok je Konkordat usvajan u jugoslovenskom parlamentu. Pričalo se da je otrovan, mada to nikad nije dokazano, ali ni opovrgnuto.

Poslije Drugog svetskog rata i uspostave Republike, Ustavom Federativne narodne republike Jugoslavije država je od Crkve definitivno odvojena, a prvi put u istoriji arhijereji su samostalno usvojili prilično demokratski crkveni ustav, po kome su izabrana dvojica patrijarha, Vikentije i German. Po ustoličenju patrijarha Germana, poznatog kao “crvenog” ili “Titovog patrijarha”, u proceduru izbora patrijarha prvi put je uveden takozvani apostolski princip, ali je i pored toga Sabor, u kojem su sjedili I predstavnici svjetovne vlasti, bio podložan uticajima naročito bezbožničke vlasti, i to preko raznih službi. Nije se to mnogo promijenilo ni danas, pogotovo nakon ponovnog preplitanja crkvenih i državnih interesa, koje zapravo i vode život u svojevrsnoj simbiozi, uprkos tome što je sekularnost države kao princip upisana u državnom Ustavu.

Patrijarh Pavle je prvi izabran na taj način, i to poslije osam krugova glasanja u Saboru, koji nije mogao da usaglasi stav ko će biti treći kandidat. Iako se skromni I u to vrijeme (1990) relativno nepoznati sveštenik sa Kosova opirao svojoj kandidaturi, u devetom krugu je izglasan, a onda je Sveti duh odabrao baš njega, u oštroj konkurenciji dva vrlo jaka kandidata, episkopa šumadijskog Save, koji je u javnosti bio viđen za Tron Svetoga Save, i episkopa žičkog Stefana. Njegov izbor tumačen je Božijom voljom, mada zli jezici tvrde da je Služba i tu malo pomogla, a kao dokaz navode da druge dve koverte nisu otvorene, tako da se i ne zna čija su imena bila u njima.

Na kraju ovog malog istorijskog intermeca, podsjetimo i na činjenicu da je i preminuli patrijarh Irinej izabran kao totalni autsajder u konkurenciji vladike crnogorsko-primorskog Amfilohija, koji, uprkos velikoj želji, nije mogao dalje od mjestobljustitelja, odnosno čuvara trona, i vladike bačkog Irineja.

Glavni kandidati Irinej ili Porfirije?
Hoće li se Irineju (Buloviću) ovaj put osmjehnuti sreća, odnosno Duh Sveti, za sada se može samo nagađati ili licitirati, kao i sa imenim mogućih kandidata za patrajarhovog nasljednika. U Patrijaršiji, naime, ima mišljenja da se Irinej možda neće ni kandidovati, jer odavno kao svog kandidata za patrijarha “priprema” mlađeg kandidata, vladiku zagrebačko-ljubljanskog Porfirija. Moguće je da u trku neočekivano uđe i neko od mlađih episkopa bliskih dvojici Irineja, ali bi se i u tom slučaju jesen srpskih patrijarha 2020. godine uslovno mogla nazvati “Irinej umjesto Irineja”, jer se politika Crkve, pogotovo prema državi, ne bi ni za dlaku promijenila.

Istina, osim na početku pomenutog “bosanskog” lobija, tu je i mnogo manji, ali nikako sa manje uticaja i “crnogorski”, koji se, na čelu sa takođe nedavno preminulim vladikom Amfilohijem, znao usprotiviti zvaničnoj politici Crkve odnosno patrijarhu i Sinodu. Tu se, prije svega, misli na vladike Joanikija i Teodosija, naravno ukoliko se uopšte kandiduju.

U trenutku dok još ni kladionice nisu istakle kandidate za patrijarha i njihove kvote, valja podsjetiti da većina članova budućeg izbornog Sabora u potpunosti dijeli mišljenja o mnogim pitanjima koja muče Crkvu i o kojima se lome koplja i u srbijanskom društvu, prije svega o onom najtežem, Kosovu, koje je blaženopočivši patrijarh Irinej znao nazivati i “srpskim Jerusalimom”, ne samo zbog Pećke patrijaršije, Visokih Dečana i Bogorodice Ljeviške, već cjelokupne srpske istorije, koja je fakat potekla sa tog prostora.

Razlike će se među njima moći vidjeti tek ako se povede rasprava o odnosu Crkve sa sadašnjom vlašću u Srbiji, ili sasvim otvoreno govoreći sa Aleksandrom Vučićem. Tu razlika među episkopima ima malo više, a hoće li baš one biti odlučujuće u izboru novog srpskog patrijarha trebalo bi se znati i prije proljeća, jer ni crkvi ni državi nije u interesu da se ovo pitanje nepotrebno odlaže.

Al Jazeera

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Cg kontras
Gost
Cg kontras

“voditi računa o dobru Crkve, naroda i OTADžBINE”
Morali bi bar množi u stavit. Kraljevina SHS je davno prestala a prije 30 godina i pukla kako ne treba. Misle li sad samo na Otadzbinu Srbiju? Pitam za druga…

free Vojvodina
Gost
free Vojvodina

Pravda za Vojvodinu!

NVO/NLO 🛸
Gost
NVO/NLO 🛸

Molimo analizu o tome, da li je SPC hrišćanska!

CGNK
Gost
CGNK

Eto im ga, tamo njima.

Turbo mili
Gost
Turbo mili

U snu se ne snio !!!!

vojvodina
Gost
vojvodina

Samo rulja ispranog mozga mlati za popovima.Sto se mene tice …zaobiđi pope.

Slovoljubve
Gost
Slovoljubve

Vojvodina-što si ti opasan.

Realnost
Gost
Realnost

Duplo više ljudi na svijetu zna za maradonu nego za bibliju jedino je kod nas obrnuto

Slovoljubve
Gost
Slovoljubve

Realnost- Hvališ se što znaš ko je fudbaler i kao to je tvoja nadmoć. A znaš li koje Ernesto Sabato, Hulio Kortazar i Horhe Luis Borhes. E kad to budeš znao onda ne đoraš znati ni za Bibliju , a isto su Argentinci i vipe zadužili svijet nego Maradona.

Techno Pop
Gost
Techno Pop

Mirko umjesto Miroslava. A crkvene pseudonime kao jedan segment maškarade osmišljene da izazove strahopoštovanje naroda mogu davati sebi kakve hoće.

🇲🇪Bernini🇲🇪
Gost
🇲🇪Bernini🇲🇪

Što se nas tiče ništa se neće promijeniti, nastaviće da koriste našu imovinu i da je proglašavaju svojom. Tu je i apostolska Vlada da im pomogne.

Zabjelo
Gost
Zabjelo

Crkvenom imovomu Crnoj Gori raspolaže Crnogorska Mitropolija sa sjedištem na Cetinju 1/1, i to zna svako.
Ta priča vam je 30. 08 izgubila

Bodiin
Gost
Bodiin

MCP je crkva Srba , dio SPC , neregistrovana u Crnoj Gori , nelegalno useljen podstanar u naše otete svetinje !
Njima se upravlja iz druge države , niko od vas i ne zna koga će vam srpska BIA i Vučko uvaliti u Cetinjski manastir , pametnome dosta da shvati !

Stari Nk
Gost
Stari Nk

Da se pitam nebi mi ga ulazili u cetinjski manastir bez kastiga, pa im eto po srbiji neka kade

Jednakost
Gost
Jednakost

Crnogorska mitropolija nije autokefalna crkva vec deo SPC i to svi znaju. Ne lazite narod vise. SPC=MCP

Cg kontras
Gost
Cg kontras

@Jednakost
Zbog toga tvojega “deo SPC” i jeste problem. Zbog sličnog “dela” smo i na referendumu izglasali to što je moralo.

Jednakost
Gost
Jednakost

@Cgkontras
Glasali smo jednako bez obzira na “dio” ili “deo” i sada branimo zajedno ono što smo 2006 izglasali. 😁

Jednakost
Gost
Jednakost

Nisam pricala o CPC vec o danasnjoj, ristovoj mitropoliji koja je isto sto i SPC a lazu ih da nije isto

🇲🇪Bernini🇲🇪
Gost
🇲🇪Bernini🇲🇪

MCP je dio srpske Crkve, tako da tuđa Crkva upravlja našom imovinom. I ovo što ti podržavaš je poraženo 9.05.1945. formalno, odnosno 13.05.1945 na Zelengori i definitivno. I opet će!!

Faa
Gost
Faa

Moze i krivokapic

Send this to a friend